Priča o antiheroini srpskog prestola, I deo
wikimedia commons

Poreklo i rođenje


Draga Lunjevica je rođena 23. septembra 1866. godine, u Gornjem Milanovcu. Godina rođenja nam je poznata zahvaljujući izvodu iz matične knjige venčanih. Kasnije će postojati tendencija među njenim savremenicima da povećavaju jaz u godinama između nje kao buduće kraljice Obrenović i deceniju mlađeg kralja Aleksandra. 


Njen deda Nikola Milićević Lunjevica je bio uspešan trgovac koji je pomagao ustanike. S obzirom da su Milićevići bili u srodstvu sa Ljubicom Vukomanović, biće i „ručni dever” na venčanju Ljubice i kneza Miloša. Nikola je sahranjen u manastiru Vujan, od tada grobnoj crkvi porodice. 



Porodična grobnica Lunjevica, Manastir Vujan (privatna arhiva)
Porodična grobnica Lunjevica, Manastir Vujan (privatna arhiva)

U rodnom gradu kraljice Drage postoji ulica sa njenim imenom i titulom paralelna sa ulicom „Nikole Lunjevice“ koja vodi ka selu Lunjevica. U selu se nalazi i kuća N. Lunjevice o kojoj brigu vodi jedna stara meštanka, a kuću je moguće naći jedino uz pomoć starijeg lokalnog življa. Nema nikakve table, niti obeležja.

Školovanje i upliv u bračne vode


U činovničkoj porodici u kojoj je Draga rođena vladalo je mišljenje da je i ženskoj deci potrebno školovanje, iako ono u tadašnjoj Srbiji još uvek nije bilo obavezno. Posle završene osnovne škole, Draga je upisana u Viši ženski zavod u Beogradu. Tokom školovanja pokazala je poseban dar za učenje jezika.


Delom zbog materijalnog stanja porodice, a delom i što je običaj tako nalagao, Panta Lunjevica odlučuje da uda svoju sedamnaestogodišnju kćer Dragu za petnaest godina starijeg rudarskog inženjera Svetozara Mašina.

Kuća N. Lunjevice u Lunjevici (privatna arhiva)
Kuća N. Lunjevice u Lunjevici (privatna arhiva)

Draga je nakon tri godine braka postala udovica. Mašin je umro 1886. godine usled epileptičnog napada izazvanog prevelikom količinom alkohola. Neki smatraju da je umro od srčane kapi. Uspela je da dobije penziju kao udovica, ali je morala da se vrati u očevu kuću.

Prevodilačka karijera, književne aspiracije, dvorska gospođa


Panta Lunjevica umire 1887. godine. Dve udovičke penzije i nesigurni prihodi sa porodičnog imanja u Lunjevici nisu bili dovoljni da podmire sve troškove ove velike porodice. Tada Draga pokušava da pomoću zajmova i potezanja dinastičkih veza svoga oca prebrodi taj period.


Naročito je bila uporna u pokušajima da dobije posao nastavnice nemačkog jezika, doduše bezuspešno. U to vreme počinje da se bavi prevođenjem tekstova iz stranih ženskih časopisa. Prevode je potpisivala sa D.S.M.


Kasnije će prevesti i nekoliko romana, novela i pozorišnih komada uz pomoć svoje mladalačke ljubavi Bogdana Popovića. Iz tog perioda su i njeni književni pokušaji. Jedna od njenih prvih autorskih poema je „Na kolima“. Inspirisana sopstvenom udajom napisaće i priču „Je li moralo biti?“, koja je objavljena u časopisu Domaćica. Svoje radove je objavljivala pod pseudonimom „Rudničanka“. Na zamerke zbog ovih svojih pisanija, kraljica Draga će reći da se nimalo ne stidi svega što je napisala. 

Wikipedia
Wikipedia

Ana Stolić u svojoj knjizi „Kraljica Draga Obrenović“ nam kazuje da su ovi radovi pisani po modelu ženske romantične osećajnosti, te da su motivi u njenim autorskim radovima bili u bliskoj vezi sa neostvarenom ljubavlju, nametnutim udajama i osujećenim nadama.

Draga Mašin je bila član Beogradskog novinarskog udruženja, a učestvovala je i u radu „Ženskog društva“. Smatra se da se baš tu kraljica Natalija prvi put upoznala sa Draginom ličnošću, što joj je i omogućilo da postane dvorska gospođa u vili „Sašino“ na jugu Francuske, gde je majka kralja Aleksandra boravila posle razvoda od kralja Milana.


Period u kojem se Draga bavila prevođenjem i pisanjem se smatra periodom njenog moralnog posrnuća u smislu da je imala mnoštvo ljubavnika koji su je izdržavali. Međutim, ostaje nejasno kako je stupila u službu kraljice Natalije s obzirom na tu svoju problematičnu prošlost.


Postoji mogućnost da je to, u stvari, kasnije izmišljena ili bar preuveličana priča kako bi se diskreditovala njena ličnost i kako bi bila proglašena jednim od glavnih krivaca za Majski prevrat. Ana Stolić će reći da je u ovom slučaju „diskurs ženske časti i poštenja iskorišćen kao provereno sredstvo obezvređivanja ličnosti“.


Udaja, smrt supružnika, teška materijalna situacija, književne aspiracije i prevodilačka karijera su samo jedan deo Draginog života koji će, u godinama koje slede, imati neočekivane obrte. Život će joj doneti bolji društveni položaj, novu ljubav i titulu kraljice. Dok će njena smrt postati naslovna strana u mnogim evropskim novinama toga doba.