Njena tragična smrt pokrenula je tihu revoluciju u Irskoj
Wikimedia Commons (foto: William Murphy)

Njena smrt je razbjesnila cijelu Irsku i podstakla stanovnike te zemlje na to da se izbore za promjene.


Prvo je 2013. godine donesena odluka da se abortus dozvoli samo ako trudnoća ugrožava život majke. No, zbog tragedije koja je zadesila Savitu i njenu porodicu, Irci su išli do kraja i ovog 25. maja su izglasali ukidanje Osmog amandmana irskog Ustava kojim se zabranjuje prekid trudnoće u gotovo svim slučajevima, a koji je na snazi bio od 1983. godine.

wikimedia.commons (foto:William Murphy)
wikimedia.commons (foto:William Murphy)

Savita, doktorica stomatologije porijeklom iz Indije, je sa suprugom Pravinom (Praveen) živjela u Galveju, Irskoj. Bila je u 17. sedmici trudnoće kada je osjetila jake bolove u leđima. Suprug ju je odveo u bolnicu u Galveju, gdje su je primili zbog septičkog pobačaja, komplikacije u trudnoći u kojoj su inficirani fetus i posteljica, a život majke izuzetno ugrožen. Kako prenosi „The New York Times“, doktori su ustanovili da je u toku pobačaj i rekli su joj da fetus neće preživjeti, ali da joj ne mogu uraditi abortus!

Savitina porodica je za „BBC“ izjavila da je ona nekoliko puta preklinjala doktore i medicinsko osoblje da joj dozvole pobačaj, ali oni su to odbili zato što su se i dalje čuli otkucaji srca fetusa. Kako prenosi „The Irish Times“, Savitin suprug Pravin je izjavio da su joj doktori objasnili da je Irska katolička zemlja i da bi bilo nezakonito prekinuti trudnoću dok srce fetusa i dalje kuca.


„Savita je bila Hindu vjere i rekla im je: ’Ja nisam ni Irkinja, niti katolkinja’, no oni su joj odgovorili da ništa ne mogu da urade“, izjavio je Savitin suprug.

Savita i Pravin Halapanavar (youtube)
Savita i Pravin Halapanavar (youtube)

Naredna dva i po dana Savita je provela u agoniji zbog bolova sve dok srce fetusa nije prestalo da kuca. Doktori su tada uklonili mrtvi fetus.


„Kada je to bilo gotovo ona je normalno pričala, ali je bila jako bolesna. Tada sam zadnji put razgovarao s njom“, izjavio je Pravin i dodao da su mu ubrzo nakon toga doktori javili da Savitu premještaju na intenzivnu njegu.


„Puls joj je bio slab i imala je visoku temperaturu. Bila je stabilna do petka, ali do sedam časova uveče u subotu su mi rekli da joj ne rade srce, bubrezi i jetra. Bila je u kritičnom stanju. Te noći smo je izgubili“, dodao je on.


wikimedia.commons (foto: Zcbeaton)
wikimedia.commons (foto: Zcbeaton)

Za mnoge Irkinje Savitina tragična priča je bila prvi pokazatelj toga kako i na njih može da utiče kontroverzni Osmi amandman.


„Tek kada je Savita umrla, ljudi mojih godina su shvatili šta se dešava. Mi se nismo čak ni rodili u vrijeme kada je donesen Osmi amandman“, izjavila je za „The New York Times“ Melisa Barns (Melissa Barnes), dvadesetogodišnja studentica medicine.


Sa Melisom se slaže i Stefani O’tul (Stephanie O’Toole), dvadesetogodišnja studentica iz Dablina.


„Savitino ime je postalo katalizator za krucijalni razgovor. Ona je postala simbol ove borbe za generacije ljudi“, izjavila je ona.

Skoro šest godina nakon Savitine smrti, ljudi u Irskoj su se izborili za pravo na legalan pobačaj – 66,4% Irkinja i Iraca je glasalo za ukidanje Osmog amandmana. Savitina majka Akamahadevi Dželagi (Akkamahadevi Yelagi) rezultate referenduma posmatra kao „pobjedu” u ime njene pokojne kćerke.

„Ta borba je trajala šest godina i sada je dobijena. Duša moje kćerke će sada počivati u miru“, izjavila je Akamahadevi za „BBC“ i dodala da su ona i njen muž zahvalni svima koji su vodili bitku za njihovu kćerku.

Kako prenosi britanski servis, Savitin otac Andanapa Dželagi (Andanappa Yelagi) je izjavio da podržava prijedloge za to da novi zakon nosi Savitino ime.


Danas se u srcu Dablina nalazi Savitin mural sa kojeg se ona smiješi iza riječi „DA“ („YES“). Uz njen portret ljudi stalno pale svijeće i ostavljaju cvijeće i poruke. Jedna od poruka najbolje oslikava pobjedu irskih aktivistkinja i odaje počast tragično preminuloj Saviti.


„Žao nam je što smo zakasnili, ali sada smo tu. Nismo te zaboravili“




Izvor: Lola magazin