(Ne)ravnopravnost: Ženska košarka u Srbiji
pixabay.com

  Srbija je oduvek bila zemlja košarke, ali, uglavnom muške košarke. Ženska je nekako uvek ostajala u senci, sve do pre par godina kada je naša ženska reprezentacija počela da niže uspehe na evropskom i svetskom planu. Interesovanja devojčica i mladih devojaka za bavljenjem ovim sportom bilo je uvek, ali poslednjih godina se i to povećalo.


U Srbiji postoji više ženskih košarkaških liga i mnogo gradova u našoj zemlji ima bar jedan ženski košarkaški klub, međutim praksa je pokazala da najbolje rezultate postižu beogradski klubovi, što mnoge nagoni na razmišljanje o ravnopravnosti klubova.


Prva ženska liga Srbije broji 12 ekipa, od kojih su čak 3 ekipe iz Beograda: Crvena Zvezda, Partizan i Radivoj Korać, dok Novi Sad, Vrbas, Vršac, Kraljevo, Bor, Subotica, Niš, Kragujevac i Šabac imaju po jednog predstavnika. Ostali timovi iz Srbije igraju u ligama nižeg ranga, i, iako imaju mogućnost da se kroz svoja takmičenja ,,probiju‘‘ do najviše lige, pomeranja nisu toliko česta, a Crvenoj Zvezdi, Partizanu i Radivoju Koraću su mesta tradicionalno zagarantovana.

pixabay.com
pixabay.com

Mlađe selekcije imaju jednu ligu, podeljenu na okruge, gde se igraju utakmice, putem kojih se prvoplasirani iz svakog okruga plasiraju na završni turnir. Međutim i tu je do skoro bila praksa da se iz svakog okruga plasira po jedna ekipa, osim iz Vojvodine, odakle su uglavnom dolazile 3 ekipe, i Beograda, odakle su dolazile uglavnom 2 ekipe. Na završnim turnirma učestvuje ukupno 8 ekipa, odakle se najbolji kasnije bore za medalje.


Iako postoji žreb kojim se odlučuje ko će kome biti protivnik, do sada se uvek dešavalo da se bar dve beogradske ekipe, uglavnom najjače među tih 8, razdvoje, kako bi se tek srele u borbi za zlato ili srebro. Zbog ove prakse i ovakvog ,,odnosa snaga‘‘ mnogi ljudi, pogotovo ,,iz unutrašnjosti‘‘ smatraju ovakva takmičenja nepravednim i optužuju čak i Košarkaški savez Srbije za nefer ponašanje, zbog čega se sve češće poteže pitanje sa početka ovog teksta. 

USLOVI TRENIRANJA I ULAGANJE


U Srbiji se već dugo u javnosti priča o tome kakve uslove treba da imaju naši sportisti, a kakve zaista imaju, kao i koliko se ulaže u taj aspekt sporta. Bivša košarkašica ženskog košarkaškog kluba Crvena zvezda, Aleksandra Stojčević, tvrdi da su, što se uslova tiče, devojke u Beogradu u prednosti samo zato što imaju veći izbor pri odabiru kluba u kome žele da treniraju.


Što se aspekta ulaganja tiče, viđenje joj je nešto drugačije: ,,U beogradske klubove se svakako više ulaže. Čak se i u Beogradu ulaže u dva, maksimalno tri kluba, iako ih u ligi prosečno ima šest ili sedam. Međutim, ulaže se po principu da klubovi dovode što više devojaka iz unutrašnjosti koje su kvalitetne igračice i članovi reprezentacije. Klubovi se potrude da im obezbede školovanje, stipendije, školski dom, a kasnije i stanove, a na devojkama je ,,samo‘‘ da dolaze na treninge dva puta dnevno i igraju utakmice za sve selekcije za koje mogu i tako upadaju u mašinu ,,kuća-trening-utakmica‘‘. Takav je sistem ovde poslednjih sedam godina sigurno‘‘, izjavila je za iSerbia.

pixabay.com
pixabay.com

Na sajtu Košarkaškog saveza Srbije, 23. aprila ove godine, postavljena je vest o tome da je Savez pomogao klubove širom Srbije koji učestvuju na završnom turniru za pionirke sa ukupno 200 hiljada dinara. Sedam klubova dobilo je po 30 hiljada dinara, dok su jednom klubu donirane lopte u tom iznosu, što, ako uzmemo činjenicu koliko su oficijalne lopte koje se koriste u takmičenjima skupe (mogu dostići cenu i do 10 hiljada dinara), nije mnogo. Međutim, šta je sa ostalim klubovima?

 

 Anja Radonjić, igračica ženskog košarkaškog kluba iz Paraćina smatra da su devojke u beogradskim klubovima nesumnjivo u prednosti, jer se u tim klubovima uglavnom mnogo više i ozbiljnije radi nego u klubovima u unutrašnjosti, a i infrastrukturni uslovi su mnogo bolji. ,,Jedna od prednosti jeste i pravljenje selekcija mlađih reprezentacija, čiji koordinatori uglavnom prvo gledaju devojke iz jačih beogradskih klubova, pa tek onda ostale klubove. Beogradski klubovi često ,,skupljaju‘‘ najbolje devojke iz cele Srbije i Republike Srpske. Ovaj poziv retko ko odbija, jer će tamo ipak naći najbolji kvalitet rada, verovatno bolji nego u dotadašnjim klubovima‘‘, istakla je za iSerbia.


Opšte je poznata činjenica da mnogo toga u sportu zavisi od trenera, te da bez dobrog trenera nema dobre ekipe, što njihovo mišljenje o problemima u sportu čini veoma validnim. Oni sa svojim igračicama prolaze kroz sve kroz šta i one prolaze, te su pozvani da pričaju i o problemima mladih košarkašica.

 

,,Prednost Beograda je to što su u većini slučajeva bolji uslovi za trening, jer klubovi imaju na raspolaganju dosta termina, pa mogu uvek kvalitetno raditi. U te klubove se sigurno više ulaže, što se vidi kroz broj dece koju dovode sa strane i plaćaju im dom (ukoliko su srednjoškolke), a neke imaju i stipendije. Takođe postoje igračice kojima se plaćaju i stan i hrana, a dobijaju i određenu novčanu nagradu. Klubovi iz drugih gradova često nisu u mogućnosti da ulažu i u srednjoškolke i u seniorke’’, tvrdi Nenad Milovanović, trener ženskog košarkaškog kluba Radnički iz Kragujevca za naš portal, i dodaje da se dešava i da pojedine devojke naprave grešku odlaskom u neki od beogradskih klubova, jer bi u svojim matičnim klubovima igrale i po 35 minuta i sticale iskustvo, dok ih u Beogradu sačeka svega 10 minuta na terenu, a ostatak vremena na klupi, zbog velikog broja kvalitetnih košarkašica koje dolaze sa strane.

pixabay.com
pixabay.com

ŠANSE ZA BUDUĆNOST


Kada je u pitanju budućnost bilo kog sportiste u bilo kom sportu, situacija je uvek neizvesna. Postoje primeri da nekada odlični sportisti sa uspešnim karijerama 20 godina kasnije nemaju ništa od tog istog sporta, a postoje i primeri da odlični sportisti uopšte i ne uspeju da izgrade veliku karijeru zato što nisu imali dovoljno sreće i mogućnosti da ih neko primeti i da se ,,probiju‘‘. Kakva je situacija u ženskom sportu, konkretno košarci? Da li devojke iz beogradskih klubova imaju više šansi za građenje velike karijere od ostalih devojaka?

 

 Iz perspektive samih košarkašica situacija izgleda vrlo slično. ,,Uvek su bolje prolazile devojke iz unutrašnjosti. Iako je neka ,,pridošlica‘‘ možda malo lošijeg igračkog kvaliteta od neke devojke iz Beograda, devojka iz Beograda će sedeti na klupi i izgubiti minimum dve sezone, zato što je klub ovu devojku iz unutrašnjosti doveo i uložio u nju. Ovo je zapravo i razlog zbog čega 90 posto devojaka iz Beograda digne ruke od košarke‘‘, objašnjava Aleksandra Stojčević za naš sajt i dodaje konstataciju da ko iz manjeg mesta u Srbiji dogura do Beograda, taj može i ,,da se lansira na Mesec‘‘, jer je Beograd bio i ostao centar dešavanja, pogotovo klubovi kao što su Zvezda, Partizan i Korać, u kojima su šanse za odlazak dalje svima zaista jednake. 

pixabay.com
pixabay.com

  Anja Radonjić ima drugačiju sliku o perspektivi koju igračice imaju u klubovima u unutrašnjosti te za naš sajt govori: ,,Uglavnom je situacija takva da u unutrašnjosti treniranje košarke nekad i bude samo rekreacija dok se ne završi srednja škola, možda jedna ili dve devojke godišnje nastave da se bave košarkom, ali i to u Beogradu, Nišu ili nekom drugom gradu gde odlaze na fakultet. Devojke koje treniraju u Beogradu ozbiljnije rade od samih početaka i bar 50 posto njih ima tendenciju da uspe u košarci, što se u dosta slučajeva i ostvari, ako ne u Srbiji, onda u inostranstvu‘‘.

 

 Nenadu Milovanoviću, koji stvari posmatra i iz ugla reprezentacije, čini se da devojke imaju šanse za uspešnu karijeru bez obzira na to u kom su klubu: ,,Savez dobro prati sve regione, pa se devojke mogu dokazati kroz šire spiskove reprezentativnih selekcija na primer. Takođe se mogu primetiti i kroz prvu i drugu seniorsku ligu, bez obzira na to da li su u Beogradu ili ne‘‘, istakao je za naš portal.


Iz svega navedenog mogu se zaključiti dve stvari, koje su ujedno i odgovor na pitanja sa početka teksta: da, u beogradske klubove se više ulaže, ali šanse za nastavak košarkaških karijera su za većinu devojaka jednake. Iako postoje neka razmimoilaženja u stavovima, u pitanju su nijanse, te se većina sagovornika u biti slaže oko ovih stvari. Tačno je da bi Košarkaški savez Srbije mogao više sredstava da izdvoji za manje klubove, iz manjih gradova, ali je isključivo na devojkama da se svojim vrednim radom, trudom i zalaganjem potrude da ostvare karijere uspešnih košarkašica, kako kod nas, tako i u inostranstvu.