Marija Igić: Psihologija je moja ljubav na prvi pogled
Privatna arhiva

U osnovnoj školi otkrili su joj glumački talenat, a kada je došao red na srednju, razmišljala je da upiše turizam. Ipak, put ju je naveo na Požarevačku gimnaziju, gde je u drugom razredu pronašla ljubav na prvi pogled – psihologiju. To je razlog zašto je na Fakultetu za medije i komunikacije upisala i završila upravo ovaj smer na osnovnim studijama. Sada je na masteru, na smeru za psihologiju ljudskih resursa, o čemu kaže:


Upisala sam ovaj smer jer sam se svojevremeno ugledala na profesorku HR psihologije i njenu asistentkinju. Mogla sam da zamislim sebe kao uspešnu, poslovnu ženu, a i dopada mi se dinamično okruženje u firmama.


Ipak, svoju ljubav prema nauci koju studira, Marija ne može ograničiti, pa joj je tako u planu da, nakon HR psihologije, upiše i master iz kliničke psihologije, a želi i da završi edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije i psihoterapije Shema.

Marija je nedavno otvorila i svoj blog „Worm in an Apple”, gde u nešto neformalnijem tonu deli razne priče i situacije posmatrane iz ugla stručnjaka. Cilj joj je da sa ljudima podeli zanimljive i poučne tekstove, protkane humorom.

S obzirom na to da smatra da biti psihološkinja znači umeti „ući u tuđe cipele” i sagledati situacije iz njegovog ugla, ne čudi što je još ranije bila zainteresovana za glumu i svojevremeno preuzimala razne uloge na sceni ili sama pisala komade za izvođenja. Tako je svoju ljubav prema glumi, iz osnovne škole, uspela da oživi ponovo na fakultetu, odabravši je kao izborni predmet i izvevši dramu „Psihoza”, britanske spisateljice Sare Kejn


U vezi sa bliskošću ove grane umetnosti sa naukom koju studira, Marija kaže: „Gluma je, zapravo, praktična primena psihologije u drugom obliku.

Balans između karijere i porodice


Kada smo sa Marijom pričali o glumi i preuzimanju različitih uloga, nismo mogli da ne spomenemo to što se u životu neretko susrećemo sa etiketiranjem različitim titulama. Upravo o tome je i pisala za svoj blog, u tekstu „Ja sam, pre svega, mama! A ja menadžerka!”, sa stručnog aspekta posmatrajući fenomen neprestanog isticanja određenih uloga kod žena u našem društvu, koje može dovesti do takmičenja između „karijeristkinja” i „domaćica”.

Svako ekstremno isticanje određene titule, zapravo, odraz je inferiornosti u nekom segmentu života. Zbog toga, prema Marijinim rečima, neophodno je naći balans u svemu i uživati u svim ulogama onoliko koliko želimo, ali bez umanjivanja tuđih uspeha i kvaliteta u odnosu na svoje.

Osim što je psihološkinja, Marija je i supruga, ali i mama jedne devojčice, a upravo su to uloge u kojima kaže da najviše uživa. Na pitanje našeg portala da li joj njena profesija, ponekad, olakšava funkcionisanje u tim ulogama ili pak otežava, Marija objašnjava: 


„U ulozi mame ima najviše rada. Sve se kreće iz početka – iznova prolaziš kroz neke situacije i periode života i imaš priliku da ih kod sebe zaceliš i transformišeš. Osim o detetu, najviše učim o sebi i imam priliku da eksperimentišem. Donekle znam gde treba da popustim ili kada previše analiziram, ali je u svemu ključan balans. Psihologija daje alate za lakše snalaženje u nekim situacijama, ali se sigurno ne razlikujem mnogo od drugih mama.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Na naš osvrt na feminističku stranu njenih tekstova na blogu, Marija kaže da se feminizmu najviše okrenula onda kada je postala mama, zbog neposredne bliskosti sa drugim mamama i njihovom decom te temama bliskim njima.

„Dosta tekstova vuku na stranu feminizma, jer sam kao mama okružena takvim temama. U planu su mi i tekstovi o stigmatizaciji ženskih likova u bajkama, fizičkoj strani modne industrije i pogledu na žensko telo itd. Međutim, pisaću i o muškarcima i njihovoj strani, jer mi je cilj da produbljujem priče i situacije, pokazujući da nisu samo crne ili bele.”

Stručna pomoć posle pandemije


Kako je nemoguće odupreti se uticaju pandemije na svakodnevni život, nismo mogli da izbegnemo da pitamo Mariju kako vidi trenutnu „popularizaciju” psihičkih poremećaja na društvenim mrežama, stoga da li misli da te probleme kao društvo ne shvatamo dovoljno ozbiljno, o čemu je rekla: 


Mislim da je sve to postalo kao nekakav trend. Depresija i anksioznost svakako jesu najzastupljeniji poremećaji, ali se po mnogo čemu razlikuju od straha, sa kojim smo se svi susreli u ovoj situaciji, pogotovo po intezitetu. Tačno je da se blagi simptomi sada više, nego u normalnim uslovima, ispoljavaju kod mnogih.” 


Osim toga, pitali smo je i da li nerazumevanje stvarne ozbiljnosti psihičkih poremećaja može dovesti do manjka empatije u vezi sa njima i da li ima smisla ono što često čujemo – da ćemo iz svega ovoga izaći kao bolji i drugačiji ljudi. 

„Dodeljivanje psihičkih poremećaja, kao posledica trenda, privlačenje je pažnje na sebe, što samim tim dovodi do izostanka empatije u situacijama gde su ti poremećaji stvarni. Ipak, teško je okriviti ljude, jer je sve to posledica nepoznavanja materije, a ne mogu svi biti psiholozi.”

„Što se tiče perioda posle pandemije, sigurno je da će terapeuti imati mnogo više posla. Ne verujem da će doći do nekih suštinskih promena društva, jer je za to potrebno menjanje čitavog sistema i okolnosti u kojima živimo. Svi ćemo se vratiti svojim začaranim krugovima poslova i ispunjenju potreba ponude i potražnje, ali verovatno ćemo malo više ceniti međuljudske odnose”, dodala je.


Više o ovim temama, ali i brojnim drugim, moći ćete da čujete u sredu, 22. aprila u 21.00 čas, u Instagram lajvu „Veče pod reflektorom”, koje organizuje Reflektor teatar, kada će Mariju ugostiti glumac Alek Surtov.


Za kraj, Marija je napomenula da volontira za „Crveni krst”, a ukoliko neko želi da od nje potraži podršku za očuvanje mentalnog zdravlja tokom izolacije, može joj pisati na mejl: marija017igic@gmail.com za više informacija. 


Spisak svih psihologa koji, takođe, nude besplatnu pomoć i podšrku, možete pronaći ovde.