Ubrzo će i naša Malala u godinama kada nijedno dijete to ne treba biti, postati ratnica. Ratnica za jedino ispravno oružje na svijetu – obrazovanje.
Samo to što se rodila kao djevojčica u Pakistanu moglo je značajno oblikovati njen život. Kako i ona sama govori u dokumentarcu „He named me Malala”, do sada sa napunjenih dvadeset godina vjerovatno bi kao njene vršnjakinje imala dvoje djece. Ali njen otac Ziauddin, učitelj po zanimanju, nije želio da joj uskrati obrazovanje jer se rodila kao djevojčica, već je zajedno sa suprugom Toor Pekai svojih troje djece, Malalu i dva sina nastojao odgajati kao ravnopravne članove porodice.
Odrastajući u dolini Swat, distriktu koji je među turistima bio poznat kao „Švajcarska Pakistana”, Malala je vrijeme provodila odlazeći u školu, igrajući se napolju sa prijateljima i slušajući inspirativna predavanja svoga oca koji je bio obrazovni aktivista i u čijem vlasništvu se nalazio lanac škola poznatih kao „Khushal Public School”. Odnos između ćerke i oca uvijek je nešto posebno, a našoj junakinji Malali upravo je Ziauddin usadio ljubav prema čitanju, obrazovanju, i možda ono najvažnije – hrabrost da govori kada svi oko nje ćute.
Nakon što su talibanski militanti zauzeli dolinu Swat 2007. godine, život se mijenja. Mnoge stvari postaju zabranjene, kao što je posjedovanje televizora ili sviranje muzike, a za one koji ne poštuju neku od zabrana sprovode se rigorozne kazne poput javnih smaknuća. Godinu dana kasnije, djevojčicama se zabranjuje odlazak u školu. Nakon što su talibani počeli napadati škole za djevojčice, Malala 2008. godine, kao jedanaestogodišnjakinja održava govor u novinarskom klubu u Peshawaru, naslovljen „Kako se talibani usuđuju da mi oduzmu moje osnovno pravo na obrazovanje?”, koji prenose televizijske postaje i novine u regionu. Iste godine novinar Aamer Ahmed Khan sa „BBC Urdu” zajedno sa kolegama dolazi na ideju izvještavanja o rastućem uticaju talibana kroz blog koji bi vodila jedna od učenica u Swatu, zapisujući svakodnevno šta se oko nje dešava i kako se osjeća.
Ziauddin je taj zadatak ponudio jednoj od svojih učenica koja je pristala, ali ubrzo nakon što su joj roditelji saznali šta piše iz straha od talibana i onoga šta joj se može desiti prekidaju njeno vođenje dnevnika. Jedina preostala opcija za Ziauddina bila je upravo njegova Malala, koja prihvata zadatak i postaje blogerka BBC Urdu sajta, pišući pod pseudonimom „Gul Makai”. Blog prati Malaline misli za vrijeme prve bitke za Swat, kako se odvijaju vojne operacije, kako se broj djevojčica u školi smanjuje i na kraju kako se škola u koju je išla mora zatvoriti.
„Juče sam imala užasan san sa vojnim helikopterima i talibanima. Imam takve snove od početka vojne operacije u Swatu. Mama mi je dala doručak i otišla sam u školu. Plašila sam se da idem u školu zato što su talibani izdali uredbu kojom se zabranjuje svim djevojčicama da idu u školu. Samo 11 od 27 učenica je bilo na nastavi zbog toga. Nakon te objave, tri moje prijateljice sa svojim porodicama preselile su se u Peshawar, Lahore i Rawalpindi”, zapisala je Malala na svom blogu, 3. januara 2009. godine. Njen blogerski identitet razotkriven je u decembru 2009. godine.
Tokom iste godine (2009.) Malala se angažuje kao pripravnica, a kasnije i vršnjačka edukatorica u sklopu omladinskog programa „Otvoreni umovi Pakistana”, koji se sprovodio u školama u regionu sa ciljem uključivanja mladih u konstruktivne diskusije o socijalnim pitanjima kroz novinarstvo, javne debate i dijaloge.
Tokom 2011. godine pakistanska vojska prisiljava talibane na povlačenje. Oni više ne kontrolišu Swat, a škole polako počinju ponovo da se otvaraju. Malala se vraća u školsku klupu, i iako strahuje od kazne koja je može zadesiti, nastavlja i dalje javno da govori o svom pravu i pravu svih djevojčica da se školuju. Njen aktivizam rezultirao je nominacijom za „Međunarodnu nagradu za djecu” 2011. i osvajanjem „Pakistanske nacionalne nagrade za mlade” iste godine.
Kako je Malalina borba rasla i postajala prepoznatljivija, tako se povećavala i njena izloženost opasnosti. U novinama joj počinju prijetiti smrću, kao i putem Facebook profila. Iako su bili u strahu, ni Malala, ni njen otac koji je takođe bio aktivni anti-talibanski aktivista, nisu mogli povjerovati da bi oni zaista naudili jednom djetetu.
U autobus kojim je Malala zajedno sa ostalom djecom putovala iz škole kući, 9. oktobra 2012. godine ukrcao se maskirani napadač i upucao je. Malala je pogođena jednim metkom koji je prošao kroz lijevu stranu njene glave, vrat i završio u ramenu. Još dvije djevojčice bile su ranjene prilikom napada.
Nakon pucnjave Malala se nalazila u kritičnom stanju i prebačena je u vojnu bolnicu u Peshawaru. Doktori su morali ukloniti jedan dio njene lobanje kako bi spriječili oticanje mozga. Kako bi dobila odgovarajući medicinski tretman prebačena je u Birmingham (Engleska). Nakon određenog vremena, Malala je probuđena iz medicinske kome. Iako nije pretrpjela značajne povrede mozga, neke operacije su morale biti izvršene kako bi se popravili nervi zbog kojih je lijeva strana lica bila paralizovana. U januaru 2013. godine Malala je otpuštena iz bolnice i rehabilitaciju nastavlja sada u svom novom domu u Birminghamu, gdje kasnije nastavlja i školovanje, kao i započetu borbu.
Uvijek reagujemo prekasno?
Pokušaj ubistva Malale postao je glavna tema u medijima kako u Pakistanu tako i širom svijeta. Mnogi su slali poruke podrške za ovu hrabru djevojčicu, a i otvoreno izražavali ljutnju zbog onoga što se dogodilo. Protesti protiv pucnjave održani su dva dana nakon napada u mnogim pakistanskim gradovima, a preko dva miliona ljudi potpisalo je peticiju kampanje „Pravo na obrazovanje”, što je dovelo do ratifikacije Zakona o pravu na obrazovanje u Pakistanu. Uprkos velikoj potpori, talibani i dalje Malalu smatraju za metu, zbog čega njen povratak u Swat nije moguć.
Opet se Malalin život mijenja. Nova okolina, novi ljudi, novi običaji. Pored tinejdžerskih borbi koje vodi kao i njeni vršnjaci u Engleskoj, ona ni nakon metka koji je zamalo usmrtio nije prestala da se zalaže za pravo djece da se školuju. Odlučna da nastavi kampanju za školovanje djevojčica zajedno sa tatom pokreće organizaciju „Malalin fond” koji nastoji da obezbijedi svim djevojčicama pristup obrazovanju.
Za svoj 16. rođendan Malala održava prvi javni nastup nakon napada, a Ujedinjene nacije 12. jul proglašavaju kao “Malalin dan“(datum rođenja).
„Teroristi su mislili da će promijeniti moje ciljeve i zaustaviti moje ambicije, ali ništa se nije promijenilo u mom životu osim ovoga: umrla je slabost, strah i beznadežnost. Rodila se snaga, moć i hrabrost … Nisam protiv nikoga, niti sam ovdje da govorim u smislu lične osvete protiv talibana ili bilo koje druge terorističke grupe. Ovdje sam da govorim o pravu na obrazovanje za svako dijete. Želim obrazovanje za sinove i kćeri talibana i sve teroriste i ekstremiste”, poručila je u svom govoru Malala.
Za borbu protiv suzbijanja djece i mladih i za pravo svakog djeteta na obrazovanje, Malala je u oktobru 2014. godine najavljena kao ko-primateljica Nobelove nagrade. Kao sedamnaestogodišnjakinja Malala je tako postala najmlađa dobitnica Nobela.
Za svoj osamnaesti rođendan Malala otvara školu za sirijske djevojčice izbjeglice u Lebanonu. Troškovi su pokriveni „Malala fondom”, a škola je dizajnirana da može prihvatiti skoro 200 djevojčica uzrasta 14 do 18 godina. Devetnaesti rođendan provodi sa djevojčicama koje žive u izbjegličkim kampovima u Keniji. Prije nego što će započeti univerzitetsko obrazovanje, Malala je otputovala u Sjevernu Ameriku, na Bliski istok, Afriku i Latinsku Ameriku u sklopu svog „Girl Power Trip”. Misija tih putovanja bilo je upoznavanje sa djevojkama i slušanje njihovih ličnih priča o barijerama u njihovom obrazovanju, poput nasilja, siromaštva, dječijeg braka i kulture mačizma. Njihove poruke poslije je nastojala prenijeti kroz organizovanje sastanaka sa svjetskim liderima, pozivajući ih da ulažu u obrazovanje djevojčica. Trenutno studira filozofiju, političke nauke i ekonomiju na Univrzitetu Oxford vodeći i dalje borbu za obrazovanje djevojčica širom svijeta.
Danas, pored talibana Malala je drugačija meta i mnogih u Pakistanu, zbog njihove percepcije o tome kako predstavlja svoje društvo, kao i stalne sumnje da služi kao instrument kojim zapad pravda svoje akcije.
„Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet”, vjeruje Malala – a ti?
Izvor: Lola magazin
