Latinoameričke predvodnice nauke (drugi deo)

Foto: Flickr

Neke od predvodnica nauke u Latinskoj Americi su već veterani u svom poslu, budući da imaju višedecenijsku karijeru, a druge su naukom počele da se bave pre samo desetak godina. Njihov rad je nagrađivan, rade kao univerzitetske profesorke, a njihovi članci su objavljeni u najznačajnijim publikacijama međunarodne naučne javnosti.

U nastavku vam predstavljamo intervjue sa pet latinoameričkih naučnica čiji rad su istakle organizacije kao što su Interamerička mreža akademskih nauka (eng. Inter American Network of Academies of Sciences), Unesco, Ujedinjene nacije i drugi zvaničnici iz njihovih rodnih zemalja. Odgovorile su na četiri postavljena pitanja, dva naučna i druga dva koja izlaze iz okvira nauke, a odgovori izgledaju ovako:

_veb_novinarstvo.gif

Marija Amparo Paskual i klinička praksa

Naučnica sa Kube koja se bavi biostatistikom, a radi kao direktorka Kubanskog nacionalnog centra za kliničku praksu (CENCEC).

ampa.jpg

Foto: Entre lineas y fotogramas

Doprinos: Više od dvadeset godina radi kao predvodnik kliničke prakse na Kubi, na polju istraživanja u kome je Kuba vodeća zemlja u regionu. U okviru CENCEC, koji je osnovala 1991. godine, sprovodi kliničke vežbe koje su neophodne da bi neki medicinsko-farmakološki ili biotehnološki proizvod bio registrovan i pušten u prodaju, kako na Kubi, tako i u drugim zemljama.

O njenom radu: Svetska zdravstvena organizacija je 2011. godine akreditovala Javni kubanski registar kliničke prakse, koji čini baza podataka koju su sastavili predstavnici nacionalnog centra CENCEC uz pomoć kubanske zdravstvene mreže. Svetska zdravstvena organizacija je istakla da ostrvo poseduje registar koji ima visok internacionalni značaj. Kuba predstavlja primer za čitavu Ameriku.

O svojoj karijeri kaže: „Smatram da sam srećna osoba jer sam, nakon što sam ispunila svoju društvenu dužnost kao lekar, imala priliku da studiram biostatistiku i da postanem prvi specijalista u ovoj oblasti na Kubi. Naročito sam koncentrisana na metodologiju istraživanja, na povećanje preciznosti prilikom obavljanja naučnih istraživanja, na organizaciju nauke u korist javnog zdravlja Kubanaca, a poslednjih trideset godina sam se posvetila i kliničkoj praksi, pre svega na polju onkologije, a potom i drugih grana medicine.“

O sebi kaže: „Ja sam žena koja misli da zna šta želi, koja je postojana, a pre svega uporna. Sve što sam postigla je pre rezultat mog truda i sposobnosti da se usmerim na kolektivni rad, nego neki poseban talenat. Osećam da mi mnogo fali da uspem, ali sam zadovoljna svojim životom, imam veru u budućnost, posebno cenim sadašnjost i uvek imam dovoljno vremena za sve.“

Najbolji aspekt profesionalnog života: „Najbolje u mojoj karijeri je to što sam osnivač naučne organizacije koja radi više od 21 godinu i koja polako dobija nacionalne srazmere, kao i to što nisam specijalizirala hirurgiju, što mi je bila prvobitna zamisao, a što mi je omogućilo da istražujem čudesan svet nauke.“

Najbolji aspekt pripadanja ženskom svetu: „Prvo, to što sam žena mi je dalo mogućnost da budem majka jedne divne kćeri, koja je nastavila stopama svojih roditelja, babe i dede. Izazov sa kojim se kao žene svakodnevno suočavamo jeste taj da ne dobijamo uvek dovoljno razumevanja, što nam upravo i omogućava da sazrevamo u onome što radimo."

Euhenija del Pino i žabe

Biolog iz Ekvadora, istraživač Papskog katoličkog univerziteta u Ekvadoru (PUCE).

eugenia.gif

Foto: Entre lineas y fotogramas

Doprinos: Njena pionirska biološka istraživanja o razviću žabe torbara, karakteristične upravo za krajeve Ekvadora, u poređenju sa ostalim tropskim vrstama žaba, pokrenula su čitav niz novih istraživanja na međunarodnom nivou. Takođe, pridaju joj se zasluge i za očuvanje ostrva Galapagos.

O njenom radu: Prva naučnica iz Ekvadora koja je postala članica Nacionalne naučne akademije Sjedinjenih Američkih Država (2006). „Njena naučna istraživanja iz oblasti reproduktivne fiziologije i razvića žaba torbara, karakterističnih za Ekvador, dala su važan doprinos polju istraživanja razvića kičmenjaka uopšte“, istakao je Univerzitet Emori iz Sjedinjenih Država.

O svojoj karijeri kaže: „Moja specijalnost je biologija razvića, a uzimanjem žabe kao modela, bavim se izučavanjem embrionalnog razvića kičmenjaka. Kandžasta žaba, čije se razviće proučava na svetskom nivou, potiče iz Južne Afrike, a njeno ime na latinskom jeziku je Xenopus laevis. Moja istraživanja su koncentrisana na embrionalno razviće žabe torbara (lat. Gastrotheca riobambae), kao i na razviće drugih vrsta žaba iz Ekvadora.“

Naš doprinos nauci jeste otkriće postojanja varijacija u ranom embrionalnom razviću kod žaba. Naša studija dopunjuje istraživanja koja se vrše na afričkoj kandžastoj žabi i omogućava bolje upoznavanje sa biodiverzitetom Ekvadora“.

O sebi kaže: „U mojoj porodici je oduvek postojalo interesovanje za intelektualni razvoj, što je deo i moje ličnosti. Zašto sam išla da tražim žabe torbare po baštama univerziteta? Zato što sam htela da se fokusiram na jedan intelektualni problem u želji da treniram svoj intelekt i da na taj način budem i dobra univerzitetska profesorka.“

Najbolji aspekt profesionalnog života: „Ono najbolje se dešava svakog dana jer se svakodnevno dešavaju stvari koje me čine srećnom. Na primer, šta je najbolje što mi se desilo danas? To što imam mogućnost da razgovaram sa novinarima i na taj način dam primer drugim ženama koje žele da se bave naukom. Sa druge strane, imala sam mogućnost da studiram u Sjedinjenim Državama, godinu dana sam provela u Nemačkoj i ostvarila kontakte na međunarodnom nivou, što je takođe bilo dobro.“

Najbolji aspekt pripadanja ženskom svetu: „Postojanje u boljem od dva sveta. Kao žene, imamo posebnu senzibilnost. Možda imamo i drugačiju percepciju sveta. Žena je uvek spremna da slavi ljubav i razumevanje. Sa druge strane, mi smo inteligentna bića koja mogu da doprinesu bilo kojoj oblasti i naravno, iako nisam majka, sigurno je divno imati decu.“

Suzana Lopes i rotavirus

Istražiteljka na polju biomedicine iz Meksika i članica Instituta za biotehnologiju Autonomnog nacionalnog univerziteta u Meksiku.

susana_lopez_unam.jpg

Foto: Entre lineas y fotogramas

Doprinos: U saradnji sa organizacijom Unesco, bila je glavna u istraživanju rotavirusa koji na godišnjem nivou uzrokuje smrt kod 600.000 dece širom sveta. Pored proučavanja načina funkcionisanja i širenja, ona razvija i nove načine dijagnostikovanja virusa, izoluje nove sojeve i ulaže napore za izradu vakcine.

O njenom radu: Dobila je nagradu Unesco-Fondacija Loreal 2012. godine: „Od 2006. godine, Suzana Lopes je predvodila naučnu bitku protiv svetskog problema, protiv rotavirusa koji napada crevni sistem skoro sve dece mlađe od pet godina na čitavoj planeti i koji uzrokuje ozbiljne crevne infekcije.“

O svojoj karijeri kaže: „Već trideset godina se bavim virusom koji se naziva rotavirus i koji uzrokuje ozbiljan gastroenteritis kod dece starosti od šest meseci do dve godine. Godišnje, od ove infekcije umire oko pola miliona dece širom sveta. Prvenstveno se bavimo molekularnom biologijom, istražujemo kako virus napada ćelije na njihovom molekularnom nivou.“

O sebi kaže: „Smatram sebe vrlo srećnom osobom jer se bavim poslom koji volim. Zaljubljena sam u svoj posao. Imam porodicu, dvoje dece i muža koji se takođe bavi istraživačkim radom, koja me podržava.“

Najbolji aspekt profesionalnog života: „Ono što nas je posebno obeležilo jeste to što smo dokazali da i u Meksiku umemo dobro da radimo. U početku, kada smo započeli rad sa rotavirusom, ljudi nisu verovali da se nalazimo u Meksiku. Druga stvar koja me ispunjava jeste trenutak kada upoznam roditelje mojih diplomiranih studenata. Vrlo mi je važno da vidim kako utičem na živote drugih ljudi.“

Najbolji aspekt pripadanja ženskom svetu: „Mnoge stvari. Delimično, imamo sreću da budemo majke, a uopšteno govoreći, i izazov. Uvek moramo da dokazujemo da možemo da uradimo ono što želimo. Ne bi trebalo da bude tako, ne bi trebalo da moramo da dokazujemo da smo različite. Nismo različite, zapravo smo individualne.“

Idelisa Boneli i more

Dominikanka koja se bavi biologijom mora, predsednica Dominikanske fondacije studija o moru (šp. Fundemar).

3404165016_dd9ae56355_z.jpg

Foto: Flickr

Doprinos: Smatraju je majkom očuvanja Karipskog mora. Kao univerzitetska profesorka, prva je počela da se bavi studijama o moru na tlu Dominikanske Republike.

O njenom radu: Od Ujedinjenih nacija, 1995. godine je primila nagradu „Global 500“ za očuvanje životne sredine, budući da je pomogla stvaranje zaštićenog staništa grbavih kitova u dominikanskoj Srebrnoj obali (šp. Banco de la Plata), prvog staništa ove vrste kitova u Severnom Atlantiku koji su bili pred istrebljenjem. Od organizacije Unesco, 2009. godine je dobila medalju „Madam Kiri“.

O svojoj karijeri kaže: „Ovo je divno iskustvo. Upoznavanje mora i mogućnost korišćenja njegovih resursa i lepote u korist dominikanskog stanovništva je jako uzbudljivo. U nekim momentima je bilo teško, ali s obzirom na to da je moja karijera istovremeno omogućavala edukaciju i formaciju novih naučnika, biologa mora, takođe je i jako zahvalno iskustvo. Kao da stvarate i umnožavate želju služenja društvu.“

O sebi kaže: „Osoba sam koja ima privilegiju da radi ono što voli i da služi svojoj otadžbini i svom narodu.“

Najbolji aspekt profesionalnog života: „Mogućnost da radim ono što volim, da se posvetim onome u šta verujem i da služim svojim sugrađanima i svom narodu. Nakon pedeset godina rada, u ovim godinama života, najveći podsticaj i stimulans mogu da osetim kada me studenti nazovu ’profesorka’.“

Najbolji aspekt pripadanja ženskom svetu: „Svoju karijeru sam razvila u svetu koji se pretežno smatra muškim. Biti žena ima svojih prednosti jer smo disciplinovane, vrlo strastvene i zato što stvari radimo sa puno ljubavi i posvećenosti. To nam omogućava da doprinesemo društvu, što zahteva ulaganje velikog napora.“

Majli Sanćes i neutrini

Doktorka fizike iz Venecuele i profesorka na univerzitetu u američkoj državi Ajovi.

mayly_sc3a1nchez.jpg

Foto: Entre lineas y fotogramas

Doprinos: Ova naučnica vodi američki tim koji se bavi proučavanjem neutrina i vrši projekat kojim pokušava da ostvari najintenzivnije zračenje ove subatomske čestice. Ovo istraživanje se sprovodi sa ciljem da se bolje razume sastav kosmosa, ali i zarad razvoja tehnologije za medicinsko dijagnostikovanje.

O njenom radu: Majli Sanćes je 2012. godine bila među dobitnicima nagrade „PECASE“ (eng. Presidential Early Career Award for Scientists and Engineers) koju Bela kuća od 1996. godine dodeljuje mladim naučnicima. Godine 2009, dobila je i nagradu koju Nacionalni savez za nagrađivanje hispanskih inženjerskih poduhvata dodeljuje naučnicima u Sjedinjenim Državama.

O svom radu kaže: „Bavim se neutrinima, elementarnim česticama minimalne mase koje nemaju naelektrisanje. Takođe radimo i na tehnološkom napretku koji nam može omogućiti da ih detektujemo na bolji način. U eksperimentima proizvodimo neutrine sa elementarnim ubrzanjem koji se potom preko Zemljine atmosfere šalju u severne delove Sjedinjenih Država, u Minesotu, gde vršimo seriju eksperimenata kojima ih detektujemo i analiziramo.“

O sebi kaže: „Nauka me uzbuđuje. Ljudi sa kojima sam radila u Venecueli su mi preneli ljubav prema nauci. Čovek se ne bavi ovom naukom zato što je hladna, već ima neke lepote i u matematičkim formulama. Takođe, volim da rešavam probleme koji ne moraju nužno da budu vezani za fiziku; volim da rešavam bilo koji problem koji me privlači zato što želim bolje da razumem ono što se oko mene dešava. Jako me zanima da pomoću fundamentalnih principa bolje razumem uzroke tih problema.“

Najbolji aspekt profesionalnog života: „Kada uspem da se suočim sa stvarima koje deluju toliko komplikovano i koje ne možeš da rešiš na prvi pogled, već moraš dugo njima da se baviš u saradnji sa drugim ljudima. Priznanje koje sam dobila od Sjedinjenih Država i predsednika Obame je vrlo posebno za mene. Ono mi je pomoglo da se ponovo povežem sa Venecuelom.“

Najbolji aspekt pripadanja ženskom svetu: „Kao ženi, mnogo mi je lakše da nađem način na koji grupa ljudi može da sarađuje da bi došla do rešenja nekog problema. To je prednost u mojoj struci, saradnja umesto stalnog nadmetanja. Prilikom rešavanja određenih problema u okviru oblasti fizike visokih energija, saradnja je jedini način da dođete do uspeha.“


Izvor: BBC Mundo