Ko je bila Širli Čizom?

Foto: Radio Diaries

,,Ako ti ne daju mesto za stolom, ponesi svoju stolicu na rasklapanje’’, jedna je od fraza koju je Širli Čizom, rođena u Bruklinu 1924. godine, često govorila. Druge njene mudrosti su i: ,,mnogo talenta u našem društvo je izgubljeno, samo zato što nose suknju’’, ,,mnogo emocionalnih, seksualnih i psiholoških stereotipa prema ženama počinje kad doktor kaže: čestitam, devojčica je’’ ili ,,biti protiv crnaca, žena, ili činiti bilo kakvu diskriminaciju, uvek znači isto: biti protiv čovečanstva’’.

Ako ima onih koji se i dalje pitaju da li su Amerikanci spremni da im žena vlada državom, pokušajte da zamislite isto pitanje početkom sedamdesetih godina prošlog veka, kada je crnkinja, ćerka imigranata iz siromašne porodice imala hrabrosti da se kandiduje za Belu kuću. Kao što je bilo očekivano, kampanja nije bila laka i donela joj je nekoliko pokušaja atentata dok se borila da je ljudi shvate ozbiljno i mediji uključe u televizijske debate.

Čizom je, ipak, bila naviknuta na borbu. Bila je prva crna žena kongresmen u SAD, prva žena koja se kandidovala za predsednika i prva osoba crne rase koja se kandiduje za ovaj položaj. Ipak, uvek je priznavala da je tokom epohe u politici bila više diskriminisana zbog toga što je žena nego zbog toga što je crna. ,,Muškarci su uvek muškarci.’’

EU%20GIF.gif

Kada je imala samo tri godine, Širli je napustila Njujork i otišla da živi sa svojom babom na farmi na Barbadosu. Tamo je započela osnovno obrazovanje ali se sa 10 godina vratila u Veliku jabuku. To su bile godine Velike depresije (1929-1939) i život nije bio lak za Čizomove. Ipak, devojčica je pohađala državne škole i dobila stipendije za studiranje na nekoliko prestižnih univerziteta, ali morala je da ih odbije usled nemogućnosti da plati smeštaj i hranu.

Sa zvanjem učiteljice radila je u vrtićima i školama i počela je da se interesuje za politiku i pridružila se Demokratskoj stranci. Godine 1969. dospela je do mesta u Predstavničkom domu. Tada postaje portparol i zastupnik žena, manjina i onih koji su imali manje resursa. Čak je dovela u pitanje sistem Doma: ,,naša predstavnička demokratija ne funkcioniše jer Kongres, koji treba da predstavlja birače, ne zadovoljava njihove potrebe.’’

Prvi put kada se pojavila u Kongresu, kolege su je pitale: ,,Šta tvoj muž misli o ovome?’’. Kasnije, njen pokušaj da dođe do Bele kuće ju je proslavio, ali ne jer je bila demokratski kandidat, već zbog rase i pola. Ona je rekla: ,,Zvuči glupo kao motiv za slavu. U pravednom i slobodnom društvu bi bilo glupo. Ali mislim da naše društvo nije ni fer, ni slobodno.’’

Pitanja kojima se Čizom bavila kao kongresmen bili su različita, ali su se uvek odnosila na najugroženije. Borila se da radnici dobiju subvencije, za poboljšanje prava imigranata, da obrazovanje bude dostupno celom stanovništvu, da svaka škola može da obezbedi ručak učenicima i da se uspostavi telo zaštite potrošača koje će obezbediti da proizvodi ispune sanitarne standarde. Takođe, još jedno njeno dostignuće je The Special Supplemental Nutrition Program for Women, Infants and Children koji je pomagao trudnicama i ženama sa ograničenim sredstvima.

History_Chisholm_Campaigns_for_Presidency_Speech.jpg

Foto: History

Predsednički izbori 1972. godine doneće značajnu promenu. Snižavanjem punoletstva sa 21 na 18 godina veliki broj mladih je izašao na izbore. Slogan kampanje Čizomove bio je Unbossed and Unbought, što je kasnije postao naslov njene knjige. Verovatno prejak slogan, čak i za pobunjenike sedamdesetih godina. Iako je Širli loše prolazila u konzervativnom biračkom telu, gde je bila smatrana lošom šalom kao član crne rase koja do nedavno nije mogla da deli mesto stanovanja sa belom, kandidovaće se za predsednika; nije mogla da računa ni na podršku iz svog okruženja. Afroamerički lideri su bili sumnjičavi po pitanju mešanja žena u politiku. Većina nije podržavala njenu kampanju.

U izlaganju govora kao kandidat za predsednika, Širli, velika govornica, rekla je: ,,Nisam kandidatkinja ljudi crne boje, iako sam crna i ponosim se time. Nisam kandidat koji se bori za prava žena, iako sam žena i ponosim se time(...) Ovde sam da predstavljam američki narod(...) Ovde sam da odbacim smešnu ideju da Amerikanci neće glasati za nekoga ko je kvalifikovan samo zato što nije beo ili zato što nije čovek (...). Ne mislim da se i 1972. godine većina glasača drži te male i sitne predrasude.’’

Ipak, realnost je pokazala da je mentalitet prethodnih decenija i dalje bio na snazi. ,,Sledeći put kada žena, crnac, Jevrejin ili neko ko pripada grupi iz koje zemlja nije spremna da izabere predsednika, mislim da će biti ozbiljnije shvaćen od samog početka, jer je neko to već pokušao’’, priznala je Širli u svojoj knjizi The Good Fight.

Feminista, pacifista, osoba sa socijalnim problemima, pripremljena i crna. ,,Nemam nameru da ograničim sebe time da sedim i gledam. Moj plan je da govorim odmah i glasno kako bih se fokusirala na probleme nacije’’, rekla je. Širli je ostala u Kongresu do 1982. godine, kada se vratila poslu učiteljice. Umrla je 2005. u svojoj 80. godini. Ne znamo kako bi reagovala da je živa na činjenicu da bi osoba kao što je Donald Tramp mogla da bude predsednik Sjedinjenih Američkih Država. Njen komentar bio bi vrlo interesantan.


Izvor: El País