Kleopatra: Kakva je to kraljica bila!
PrintScreen (YouTube) - Elizabet Tejlor u ulozi Kleopatre (1963)

Međutim, kroz čitavu istoriju o Kleopatri se stvarao mit kao o „kraljici kurvi“, zavodnici i bestidnoj bludnici. Urbana legenda kaže da je negde u Aleksandriji imala svoj „hram ljubavi“ u kome je živelo nekoliko desetina zgodnih robova koji su joj uvek bili na raspolaganju. Danas znamo da je bila obrazovana, govorila je čak devet jezika, posedovala je veliko znanje iz geometrije (znala je vrednost broja pi), astronomije (znala je da Mesec utiče na plimu i oseku i da je Zemlja okrugla), geografije (znala je za postojanje ekvatora i da se može doploviti od Španije do Indije), književnosti, filozofije i muzike.


Ističući samo njen tragičan ljubavni život i erotičnost, pisci, slikari i filmska industrija su propustili da prikažu da je ona bila odlična političarka, ali i prvi tajkun u istoriji (imala je bogatstvo vredno današnjih oko sto milijardi dolara).

Kleopatra. Počeci vladavine

Kleopatra VII Tea Filopator je rođena 69. godine pre nove ere u Aleksandiriji, ali po poreklu i nasleđu bila je Grkinja. Poslednji je izdanak grčke dinastije Ptolomeja koja je upravljala Egiptom još od vremena kada je Aleksandar Makedonski osvojio te teritorije 332. godine pre nove ere. O njenoj majci Kleopatri V Trifaena malo se zna, ali veruje se da je ona bila sestra Kleopatrinog oca Ptolomeja XII Auleta. Imala je još dve starije sestre Kleopatru VI i Bereniku IV, kao i mlađu sestru Arsinoju IV; i dva mlađa brata Ptolomeja XIII i Ptolomeja XIV.


Svoju vladavinu započinje 51. godine pre nove ere, nakon smrti svoga oca. Kako po egipatskom zakonu žena može da vlada jedino sa suvladarom, osamnaestogodišnja Kleopatra se udaje za svog osam godina mlađeg brata Ptolomeja XIII Dionisa, ali ga isključuje iz učešća u vlasti i iz javnog života.

Élisabeth Sophie Le Hay (Wikimedia Commons)
Élisabeth Sophie Le Hay (Wikimedia Commons)

Bila je odlučna i inteligentna, a pošto su ministri smatrali da žene moraju da budu u podređenom položaju u odnosu na svog suvladara nije im bila po volji. Bojali su se da ne zavlada samostalno Edgiptom i zbog toga 48. godine pre nove ere dižu pobunu i Kleopatra je - posle svega tri godine vladavine - bila prinuđena da pobegne iz Egipta.


Međutim, nije joj padalo na pamet da se preda, nego je u Siriji, gde je izbegla, pratila situaciju u Egiptu i čekala pravi trenutak za svoj povratak na tron. Otprilike u isto vreme u Rimu je trajao drugi građanski rat između Gaja Julija Cezara i rimskog vojskovođe Pompeja, koji je bio prinuđen da beži i traži utočište u Aleksandriji.


Kada je Kleopatrin brat naredio da Pompeju odrube glavu pred očima njegove žene i dece, videla je to kao dar sa neba. Ptolomej XIII je očekivao da će ovim postupkom zadobiti Cezarovu naklonost, ali Cezar je bio besan, a Kleopatra je to iskoristila.


U Cezaru je pre svega našla saveznika koji joj je na kraju pomogao da zbaci svog brata sa trona (posle poraza njegovih trupa, Ptolomej XIII je pokušao da pobegne, ali se udavio u Nilu). Da bi osigurala tron udaje se za drugog brata Ptolomeja XIV, ali postaje i ljubavnica Julija Cezara i rađa mu sina Cezariona (47. godine pre nove ere).

Kleopatra i Cezar


Da li je to bila istinska ljubav ili politički interes - ili možda oboje – ne zna se sa sigurnošću. Na kraju krajeva, nisu mogli jedni bez drugog. Njoj je trebao Rim kao garancija nezavistosti njenog carstva, a njemu je trebao Egipat kao jak saveznik. 

U vreme kad se srela sa Cezarom. najverovatnije nije imala nikakvog seksualnog iskustva. Tajne zavođenja otkrile su joj prostitutke iz Aleksandrije. Naučile su je da se muškarci zaljubljuju u ono što vide, pa je uskoro počela da eksperimentiše i pravi senke za oči, razne kupke i parfeme.

Inače, Kleopatra je nasledila oronulo carstvo i dugovanja svoga oca Rimu. Uprkos tome, nije nameravala da bude rimska marioneta. Stabilizovala je privredu i zemlju, obnovila je proizvodnju bronze, sela u Gornjem Egiptu su napredovala, cvetala je umetnost. Bila je sudija, prvosveštenica, kraljica i boginja. Njene dužnosti su bile brojne: upravljala je vojskom i mornaricom, pregovarala je sa stranim silama, određivala je cene sirovina i nadgledala je kanale u Egiptu, raspored setve, raspodelu semena, kao i žetvu.


Po svojoj pragmatičnosti bila je potpuno dorasla Cezaru, mada se ovo sa njegove strane smatra za strategiju, sa njene je upamćeno kao manipulacija. Kleopatra je bila veoma sposobna vladarka, kao i bilo koji muškarac.

PrintScreen (YouTube) - Elizabet Tejlor u ulozi Kleopatre (1963)
PrintScreen (YouTube) - Elizabet Tejlor u ulozi Kleopatre (1963)

Rimljani su gledali sa mržnjom na Cezarov odnos sa jednom „orijentalkom“, jer je zanemario svoje dužnosti i ponizio svoju ženu Kalpurniju Pisonis. Cezar za ove kritike nije mario, već je sa Kleopatrom provodio čitave noći u zabavi i uživanju. Na kraju, kad je bilo vreme za povratak odvodi nju i njihovog sina u Rim – u njegovu palatu na obali Tibra, što je izazvalo opšte negodovanje.


Ne samo da je bila ekonomski nezavisna žena (bogatija od svakog Rimljanina), već je i kršila sva postojeća pravila koja su se odnosila na žene. Nije obarala pogled u javnosti, nije bila pokorna, smerna i neupadljiva, što je uznemiravalo „puritanski“ Rim. Čini se, međutim, da su se najviše plašili Cezariona, koji je mogao da polaže pravo na rimski tron kao njegov naslednik (Cezar nije imao drugih sinova).

Borba za presto

Jedva da je prošlo godinu dana, a Kleopatra je već bila prinuđena da napusti Rim. Cezarovo ubistvo je za nju bio strašan politički udarac. Pored toga što je izgubila saveznika, strahovala je za svoj i život svog sina.


U poslednji čas je uspela da pobegne i vrati se u Egipat, gde ju je dočekalo mirno kraljevstvo, ali ona nije bila zadovoljna. Po svaku cenu je želela da Cezarion bude zvanično priznat za faraona, pa se prvo oslobodila drugog brata-muža (verovatno je otrovan), a kasnije se rešila i mlađe sestre Arsinoje, koja je takođe želela da bude kraljica.


Po mnogo čemu možemo da zaključimo da je Kleopatra bila nemilosrdna, ali nije bila ništa gora od svojih prethodnika. Ipak je vodila poreklo od „duge loze ubica“. Retko koji Ptolomejac nije pribegavao „otrovu“ i „bodežu“ da bi se rešio svojih konkurenata (Kleopatrin otac je ubio svoje dve starije ćerke).

Library of Congress (PICRYL)
Library of Congress (PICRYL)

Međutim, ona je uprkos tome dobro vladala (sigurnije od ijednog Ptolomeja). Imala je podršku naroda, dok je Aleksandrija bila blistava metropola u odnosi na „provincijalni“ Rim. Mnoge grčke naučnike privuklo je bogatstvo ove velelepne luke, dok su najistaknutiji umovi u oblastima medicine i farmakologije pisali brojne radove o oboljenjima oka i pluća. I na tom polju Kleopatra se istakla. Napisala je farmakološki priručnik pod nazivom „Kozmetika“. Pronađeni su zapisi o prvim receptima za pastu za zube na bazi aromatičnih biljaka, čajeve za podmlađivanje, ali i lekove protiv peruti i opadanja kose.

Marko Antonije postaje njena nova ljubav

Druga važna ličnost u njenom životu bio je Marko Antonije. Susret sa njim odredio je njihove živote, obojio ih je ludilom i strašću. Sreli su se na obali reke Sidnus (Mala Azija), a istoričar Apijan je zabeležio: „Istog časa kad ju je ugledao, Antonije je izgubio glavu, kao mladić, mada je imao 40 godina“. Kleopatra je tako uspela da očara i novog gospodara Rima, poznatog ženskaroša i pijanicu. Njemu je rodila troje dece: blizance Aleksandra Heliosa i Kleopatru Selenu, i Ptolomeja Filodelfosa.

Šta je to bilo tako posebno u vezi sa Kleopatrom? Većina bi pomislila da je stvar u njenoj lepoti, ali Plutarh je u svojim biografijama zabeležio da nije izgled taj koji je zanosio, već njen šarm „neodoljive snage“ i njena harizma koja je „ostavljala žaoku u srcima“.

Nikad nije prestala sanjati o proširenju svoga carstva i bez problema je od Marka Antonija napravila sredstvo za ostvarenje svojih ambicija. Prvo je osigurala da je potvrdi kao caricu Egipta, a Cezariona kao njenog suvladara i Cezarovog sina (time je objavio da je on zakoniti Cezarov naslednik, a ne Oktavijan). Zatim joj je vratio nazad sve zemlje koje su nekad pod egipatskom vladavinom, poklanja joj i jedan deo Sicilije, Judeje i Arabije. Na kraju, dobija još jedan veličanstveni poklon – Pergamsku biblioteku, jedinu koja se mogla meriti sa bibliotekom u Aleksandriji.

Giovanni Battista Tiepolo (Wikimedia Commons)
Giovanni Battista Tiepolo (Wikimedia Commons)

Ali, sve ovo je bio samo put u njihovu propast. Rimski Senat ga je krivio što je silne rimske provincije dao svojoj ljubavnici i njenoj deci. Građani su se okrenuli protiv njega, jer su verovali da je izdao Rimsko carstvo zbog Egipćanke. A Oktavijan je konačno pronašao izgovor za nov građanski rat: Kleopatra je potčinila njegovog sad već bivšeg zeta, a Rim treba da bude na oprezu jer je on sledeći na redu. Naravno, ove glasine su bile neosnovane. Nema dokaza o osvajačkim planovima sa njene strane.


Građanski rat koji je započeo između nekad dva saveznika na kraju je uništio Kleopatru i Egipat. Ključna bitka odigrala se kod Akcijuma 31. godine pre nove ere, gde je egipatska vojska pretrpela poraz. Kleopatra i Antonije se povlače i beže u Egipat, a Oktavijan kreće za njima. 

Odlazak u legendu

Pod opsadom koja je trajala godinu dana, Antonije je izvršio samoubistvo, dok Kleopatra pada u nemilost Oktavijana. Znajući da je njegova najveća želja da je stavi u okove i sa njom paradira ulicama Rima, ona vidi samo jedan izlaz – smrt. Legenda kaže da je umrla od ujeda zmije, ali način na koji je izgubila život ostala je misterija koja nikada nije potpuno rešena.


Bilo kako bilo, njenom smrću prestala je vladavina Ptolomeja, a Egipat postaje rimska provincija. Dok je Aleksandrija bila u žalosti, u Rimu je procvetala privreda zahvaljujući konfiskovanom egipatskom blagu. Obelisci, sfinge, hijeroglifi preplavili su rimske ulice, ali najveći Kleopatrin uticaj bio je na Rimljanke – konačno su učestvovale u javnom životu. Pregovarale su sa izaslanicima, savetovale muževe, putovale po inostranstvu, postale su vidljivije u umetnosti i u društvu.


Menjanje istorije počelo je odmah posle njene smrti. Marko Antonije je izbrisan iz svih zapisa, Kleopatra je ocrnjena, a Oktavijan je spasao Rim od velike opasnost, tj. nje. Takoreći, obnovio je prirodni poredak - „muškarci vladaju ženama, a Rim svetom“, piše istoričarka Stejsi Šif u svojoj knjizi o egipatskoj kraljici.


Kleopatra je želela moć i da pod sobom vidi „što više pobeđenih zemalja“. To su njeni najveći zločini i zbog toga što je imala smelost jednog muškarca, proglašena je manipulatorkom i protivprirodnom ženom. 

Od njene smrti je prošlo dve hiljade godina, a strah od ženske ambicije, moći i uspeha i dalje postoje. (Stejsi Šif, „Kleopatra")