Da li je ok biti ružna?

FOTO: Tumblr

Čemu? Uzimajući u obzir činjenicu da sam ga upoznala u KST-u i da sam tada pokušavala da prebolim svoju prvu veliku ljubav (avaj!), takve greške se prirodno valjaju razumeti i opravdati. Dečko mi nije bio fizički interesantan (bio je čak malo i niži od mene), priče su mu bile dosadnije od standardnog prepričavanja dnevne štampe od strane moje osamdesetogodišnje babe. Bio je neobrazovan, lenj i potpuno nezainteresovan za svet izvan svoje svakodnevice. Nije bio alkoholičar, nije bio ni sportista, nije imao smisla za humor, niti je umeo da popravlja kompjutere. Daleko od toga da je studirao prava. Na prvi sastanak me odveo na Kališ, a na drugi u Studentski park.

Kada smo konačno prvi put otišli na piće – ja sam platila račun. Naravno, posle dve nedelje, meni je dosada postala dosadna, pa sam mu saopštila da ne želim više da se viđamo. Nije mi ništa rekao, ali mi je nakon što smo se rastali, poslao sms sa sadržajem da sam bila ku*ka prema njemu, a da pri tom nisam dovoljno ni lepa da tako nešto izigravam. I to nije ispalo smešno ne zato što sam ja bila dovoljno lepa, nego zato što mi je to saopštio jedan ispresovani hobit.

Mi smo vizuelna bića, navučena na simetriju i lepotu, bilo da su u pitanju predmeti, priroda ili drugi ljudi. Svakome od nas bi prijalo da nas proglase najlepšim u prostoriji, da oduševljavamo i usrećujemo svet svojom pojavnošću. Generalno, najveći broj ljudi želi da bude atraktivan i želi da zasniva svoj ljubavni i seksualni odnos sa jednako atraktivnom osobom. Ovo su stavovi inkorporirani u naš sistem i bilo bi veoma glupo tvrditi da su pogrešni ili neprirodni. Sa druge strane, šta bi bila ružnoća? Veoma je teško definisati nešto na šta se reaguje subjektivnim čulom. Prirodno je da će ružno iznova biti drugačije ružno, kao što nema ni jasne, niti konačne odredice lepog. Lično smatram da nijedna žena nije ružna, već se pre može govoriti o nemarnosti. Ponekad nismo spremni da trošimo novac, vreme i energiju da zadovoljimo neke kulturološke standarde lepote.

ugly_Betty_1442118c.jpg

Međutim, šta se dešava ako je neko prema shvatanjima velike većine zaista fizički oduran? Ako od deset osoba, devet bespogovorno potvrdi nečiju ružnoću. I tek, šta se dešava ako je ta osoba žensko? Postaje li time prepoznatljiva u određenom krugu kao ona ružna? Ne dovode li se time njena sreća, ljubavni život i buduća karijera u pitanje? Već smo navikli na tekstove u kojima se preispituje kako atraktivnije osobe prolaze mnogo lakše u životu od prosečnih i manje zavodljivih. U redu je da takvi tekstovi postoje, ali oni često nisu nimalo produktivni jer uopšte ne ispravljaju slučaj zanemarivanja ‘ružnih’, obično ne priznavajući da neko prosto može biti i za ogromnu većinu društva jeste fizički ružan.

Nema ničeg lošeg u priznanju da ružno jeste. Korak napred se odigrava tek onda kada se razume da ružno nije nužno toliko strašno i da se pod takvim okolnostima isto može živeti. Napredak je u onome: Biti ružan je ok. Ali, pitanje je da li je današnje čovečanstvo zaista doraslo jednom takvom odgovoru.
Najveći problem se javlja na ljubavnom planu, jer se podrazumeva da nijedan muškarac danas ne želi ružnu devojku za životnog saputnika. Priča ,,Rastanak” iz ,,Saputnika” Isidore Sekulić možda najviše svedoči o zazidavanju ružnih devojaka. A iz nedostatka ljubavi, rađa se i nedostatak sreće.

web_novinarstvo_3.jpg

Muškarcima se ružnoća često oprašta, dok devojkama prilično teže. Pazite – zašto je ružna Beti na kraju morala da postane lepa Beti? Odnosno, da li je ružna Beti ikada i bila ružna? Opet, zašto mnogi od nas i dalje više vole zver, nego princa? Činjenica je da će se u minimalnom broju slučajeva ekstremno dobri frajeri zaljubljivati u ružne devojke, ali će lepe devojke češće pronalaziti svoje mesto uz manje atraktivne frajere. I ružne devojke – zapamtite to. Ali, to ne znači da se niko neće zaljubiti u vas. Prosto, od onih deset je preostao jedan kome nećete biti ružne.

Ružne devojke su diskriminisane u raznim situacijama. Često im je mnogo teže da pronađu seksualnog ili ljubavnog partnera od lepih devojaka. Ukoliko su zanimljive, obično postaju ribe ortaci. Možda bi trebalo uticati i na onu kultnu da su žene lepši pol. Ravnopravnosti, razume se, radi.

Bez obzira na sve teškoće, ne treba odustajati jer se na taj način ispušta i mogućnost. A sa druge strane – hvala svetu na modnoj industriji, frizerima, šminkanju, pankerima i gotičarima na onim fazonima koji sakrivaju sve što ne valja.

Ako ni šminka nije dovoljna, ako ste, drage moje ružne devojke, million puta bezuspešno pokušavale da budete voljene, onda se samo prisetite šta sve umete i kako se zovu osobe kojima svakodnevno ulepšavate sate: pričom, klopom, šalama, zajedničkim hobijem ili čime god. Pa ako ni to nije dovoljno, onda prizovimo mog Mimija još jednom, sa njegovom već citiranom: Šta te briga, brate mili, i ružni ljudi imaju seks. Pa ako baš ni to nije dovoljno, onda vam preostaje da se zapitate kada ste napustili sebe i postale kukavice.

Pastir šalje muziku, ali ne i Cecu:

Macy Gray