Kakve će posledice u društvu ostaviti pandemija COVID-19?
Pixabay

Rad od kuće ne deluje tako „strašno“ kad uopšte imaš posao. Karantin u kući deluje stimulišuće za sve što nismo stizali u svakodnevnom ludilu posla i obaveza. Javna potrošnja je manja, nema gužvi na ulicama, nema zagađenja u prirodi koju je ljudska vrstila ugrozila. Uz to, na svetskom nivou će tiha žrtva pandemije biti upravo ženska nezavisnost, kako navodi članak Helen Luis objavljen 19. marta za The Atlantic.


Tema se sa javno-zdravstvene prebacila na globalnu ekonomsku krizu, ugrozivši male preduzetnike, velike sisteme, zaustavila javni prevoz, mesta okupljanja na koje smo navikli. Iako je vanredno stanje privremenog karaktera, može trajati nekoliko meseci, a gubici na tržištu rada su trajni. Sektor školstva i brige za decu je zamrznut, tako da su zatvoreni vrtići, osnovne i srednje škole, predavanja na fakultetima su prekinuta ili prebačena u online svet.

Paritet plata oba roditelja „radimo oboje, a vaspitna ustanova brine o našem detetu/našoj deci“ se prebacio na izbor „ko ostaje kod kuće sa decom?“. Nega o bolesnim i starijim ide na odgovornost ženama, pošto se osim socijalnih normativa uglavnom pripisuje ženi – medicinskoj sestri, negovateljici, gerontodomaćici. Uostalom, žene su manje plaćene i više fleksibilne kada je ova oblast u pitanju, zar ne?


Iako istorija pamti ulazak žena na tržište rada u 20. veku, ostaje pitanje „druge smene“ o vremenu provedenom na neplaćene kućne poslove koje uglavnom obavljaju žene, bez obzira da li rade. Istovremeno, ako se vodimo izrekom „muškarac je glava, a žena vrat kuće“ – jasno je da o kućnom budžetu evidenciju vodi – žena. Ona obavlja nabavke, zna stanje kućne hemije, osnovnih životnih namirnica, u velikoj meri odlučuje o jelovniku za ostale članove porodice.


Pixabay
Pixabay

Koje su društvene kategorije među posebno ugroženim od posledica korona virusa?


Još su u gorem položaju svi koji vrše samostalno roditeljsko pravo (samohrani roditelji): od kako su zatvoreni vrtići, osnovne i srednje škole, stavljeni su pred naizgled nemoguć izbor – ostati kod kuće sa decom ili odlaziti na posao? Podsećam da je jedna od prvih mera od proglašenja vanrednog stanja – zabrana izlaska starijih od 65 godina, što velikoj većini (samohranih) roditelja onemogućava čuvanje dece od strane baka i deka. U Velikoj Britaniji, skoro četvrtinu domaćinstava čine jednoroditeljske porodice, od čega je skoro 90% majka samohrani roditelj.


Druga iskustva u bliskoj istoriji epidemija su pokazala da je stepen stručne spreme rapidno opao kod devojaka zbog napuštanja škole, da je postojao otežan pristup kontraceptivnim sredstvima, više tinejdžerskih trudnoća, žrtava među porodiljama i bebama na rođenju (kako navodi statistika u SAD), budući da su sredstva raspoređena na druge „prioritetne ciljne grupe“.


Zbog toga je od prvih trenutaka proglašenja vanrednog stanja, prema Vladi Republike Srbije je poslata inicijativa da se postigne visok stepen razumevanja za sve samohrane roditelje koji nisu u mogućnosti da ispunjavaju radne obaveze, zbog obaveza prema sopstvenoj deci. Neophodno je dublje razumevanje odnosa između poslodavaca, zaposlenih samohranih majki, države i nadležnih ministarstava, pomenuto je u saopštenju inicijative „Mame su zakon“.

U daleko najtežoj poziciji trenutno se nalaze žrtve porodičnog i partnerskog nasilja. Poziv na izbegavanje socijalnih kontakata, uz samoizolaciju/karantin, može dovesti do toga da nasilnici imaju veću kontrolu nad žrtvama, sprečavajući tako makar i mogućnost da se stupi u kontakt sa organizacijama koje mogu pružiti uslugu savetovanja ili zbrinjavanja u sigurne ženske kuće. Dodajte tome stres, zloupotrebu alkohola i finansijske teškoće kao okidače, ali nikako opravdanje za nasilje u porodici i partnerskim odnosima. Inicijative organizacija za zaštitu prava žrtava porodičnog nasilja posebnu pažnju žele da ukažu na tešku situaciju višestruko ranjivih grupa žena, kao što su Romkinje, žene na selu, sa invaliditetom, raseljene žene, kao i one starije od 65 godina. Sve su izložene naporu da sprovedu higijenske i druge mere zaštite za sebe i članove porodica, što nije lako u uslovima života u kojima inače žive, te dodatno doprinosi njihovoj ranjivosti. O tome kako žrtve porodičnog nasilja mogu da postupaju, već je bilo reči na ovoj stranici ("Šta i kako: žrtve porodičnog nasilja i vanredno stanje")

Umesto zaključka - pitanja koja i dalje traže odgovore?


Sve mere do sada donete od proglašenja vanrednog stanja zatekle su poslodavce, zaposlene i penzionere u određenom trenutku. Od tada, Narodna banka Srbije je predložila moratorijum na kredite, odnosno zastoj u otplati obaveza dužnika. Merama države, biće isplaćena jednokratna pomoć penzionerima, uručeni paketi sa životnim namirnicama. Ali privreda je u velikoj meri stala, čime je prekinuta isplata zarada, uplata poreza i doprinosa, što ugrožava funkcionisanje privatnog i javnog sektora (plate u zdravstvu, ustanovama socijalne zaštite, u komunalnim preduzećima i obrazovanju se isplaćuju iz budžeta).


Sa druge strane, već je izvesno koje će posledice na privatni sektor imati vanredno stanje, zbog čega se već sada predlažu mere koje mogu olakšati i pomoći prevazilaženje trenutnog stanja, kako bi šteta bila što manja. Osim odlaganja uplate poreza na imovinu i dobit, predlažu se olakšice oko uplate nameta, kao i uslovi kreditiranja malih i srednjih preduzeća, odnosno garancije države za preduzetnike kod banaka i Fonda za razvoj.


Na kraju, rodna podela uloga će učiniti svoje. Na kraju puta, prilikom donošenja odluke ko odlazi da zarađuje, a ko ostaje sa decom u kući, rezultat je prilično predvidiv. Iako su svi resursi prioritetno upućeni na suočavanje sa pandemijom virusa Covid 19, postojanje svesti je dobar znak da se odmah primene mere zaštite ugroženih kategorija stanovništva i zaštite prava sugrađana i sugrađanki koji su ovim odlukama oštećeni.