Zašto smo zaboravili Vladimira Aleksića?

FOTO: Wikipedia

Osim toga što se smatra jednim od pionira vazduhoplovstva, bio je i lekar, pisao je pesme i novele, bavio se politikom, svirao je klavir, govorio je više stranih jezika i prevodio Getea. Bez obzira na sve što je učinio, danas je nepravedno zaboravljen.

Dr Vladimir Aleksić je rođen 1873. godine u Banatskom Novom Selu. Nakon nekoliko godina, porodica Aleksić se seli u Pančevo, gde Vladimir završava osnovnu školu, a studije medicine u Gracu. Iako je umro veoma mlad, u 38. godini, uspeo je da tokom života mnogo čim oduševi Pančevce. Jednostavno, bio je čovek ispred svog vremena.

Otvorio je prvu ordinaciju u Pančevu i kao da to nije bilo dovoljno, te je obezbedio i prvi rendgen svom gradu. Bio je vlasnik sanatorijuma koji je prevazilazio evropske kriterijume po svojoj opremljenosti (1908). Posedovao je operacionu salu, medicinske aparate, kupatila, vodovod i struju. Važno je napomenuti da je Pančevo dobilo električnu struju skoro 20 godina nakon Aleksićeve prve električne centrale.

avion_Vladimira_Aleksica.jpg
FOTO: Predrag Alić - Jedrilica Vladimiria Aleksića pred poletаnje, oktobar 1909. godine

Vrlo je moguće da bi danas neko toliko uspešan, nezavisan i imućan pokušao da ode iz Srbije ili ne bi ni mario za tim u kakvom stanju se nalazi društvo. Međutim, doktor Aleksić je imao mnogo šira shvatanja. Zbog svesti o neprestanim pokušajima mađarizacije, osnovao je patriotsko društvo „Uzdanica“. Pošto je jedan od načina očuvanja nacionalnog identiteta upravo snaga intelekta, na druženjima koje je „Uzdanica“ organizovala slušala su se predavanja iz tehnike i umetnosti, čitale su se pesme.

Naime, Vladimir je veliki značaj pridavao srpskoj književnosti. Naravno, održavana su predavanja iz vazduhoplovstva na kojima je govorio dr Aleksić. Zbog jedne nabujale rodoljubive izjave bio je pritvoren dva meseca. Oduzimanje slobode mu je teško palo, pa je svoju tugu izrazio stihovima – napisao je pesmu „Rob“.

Želja za letom javila se na terasi sanatorijuma, odakle je puštao svoje prve modele. U tom poslu, koji je tada većini možda ličio na bezazlenu igru, pomogao mu je majstor Jordan. Let aeroplanom, po kom bi trebalo da pamtimo njegovo ime, načinio je 1909. godine. Ali, zanimljivo je da 30 godina kasnije, u samoj blizini pomenutog leta, biva otvorena fabrika aviona „Utva“. Slučajno ili ne? Svejedno je, jer koliko je trebalo narodu da zaboravi ime ovog pilota, toliko je trebalo i „Utvi“ da izgubi skoro sav svoj sjaj.

-preduzetnistvo.gif

Međutim, neko dugo nije mogao da zaboravi Aleksića, a to je Isidora Sekulić. Ona je 12 godina živela i radila u Pančevu i za to vreme se družila sa Aleksićem. Spajala ih je ljubav prema književnosti, prema jezicima – oboje su bili poliglote. Bili su intelektualci i moglo bi se reći da su predstavljali kulturnu elitu početkom XX veka. Nakon nerazjašnjenih okolnosti, Isidora i Vladimir su se udaljili, posle čega je ona zauvek napustila Pančevo. Dr Aleksić je preminuo 1911. godine u Beogradu, a maketa aeroplana čuva se u Muzeju vazduhoplovstva.

Meštani Banatskog Novog Sela, Aleksićevog rodnog mesta, izrazili su želju da se bliže upoznaju sa ovom istorijskom ličnošću. Zbog toga je Udruženje „Naše NOVO selo“ krajem juna organizovalo tribinu na kojoj je govorio magistar Milorad Ilić, diplomirani inženjer vazduhoplovstva, koji je izlaganje o Aleksiću završio rečima: „Život na zemlji mu je bio kratak, let još kraći, ali dovoljno dug da bude istorija“.


IZVOR: Moj Nedeljnik