Vidimo nebo kao Kopernikanci
Pixabay - Mateusz_Muszynski

Karbondejlova prva od dva (skoro cela) dana na Suncu

Karbondejl u Ilinoisu u Sjedinjenim Državama nesumnjivo je vrlo važno mesto zbog pomračenja Sunca koje se u njemu moglo pratiti 21. avgusta. Međutim, ne radi se o tome što ovde potpuno pomračenje traje najduže (oko dva i po minuta). Niti što Univerzitet u Ilinoisu (Southern Illinois Univerisity), koji se tu nalazi, obezbeđuje svim zainteresovanim posetiocima potrebnu opremu za posmatranje pomračenja. 


Karbondejl je značajan zbog toga što će se u njemu moći pratiti i sledeće potpuno pomračenje 8. aprila 2024. godine. To je, kao što kaže jedan od lokalnih slogana, američko raskršće pomračenja Sunca (Eclipse Crossroads of America). To znači, kako je između ostalog primetio Nikolas Sent Floras, da će naučnici tamo moći da sprovedu istraživanja koja će vremenom omogućiti upoređivanja sunčeve korone.

Posmatranje i razumevanje astronomskih fenomena

Posmatranje Sunca direktno, čak i kada ga tokom pomračenja Mesec prekriva većim delom, veoma je opasno. To može trajno da ošteti vid posmatrača i da izazove slepilo, a pošto ćelije mrežnjače ne registruju toplotu, posmatrači neće čak ni shvatiti da su povredili oči. Naočare sa zaštitom od ultraljubičastog zračenja neće sprečiti takvu povredu!

Posmatrati pomračenje traži dosta umeća, ali razumeti pomračenje nije previše teško. Mesec se kreće između Sunca i Zemlje. Iako je mnogo manji od Sunca, ipak je mnogo bliži Zemlji tako da može potpuno da zakloni Sunce, ako se posmatra iz pravog ugla. Duž relevantne, otprilike 113 km široke staze oko Zemlje, Mesečeva senka za kratko vreme pretvara dan u noć.


Osnovne postavke oko pomračenja nisu kontraintuitivne. Shodno tome, ova ne tako česta pojava, ironično je ali mnogo se lakše viđa i razumeva nego svakodnevne okolnosti u vezi s našom planetom. Uprkos tome, dugo već prisutna i široko rasprostranjena Kopernikanska koncepcija Sunčevog sistema je radikalno kontraintuitivna. Iako je Kopernikova heliocentrična teorija bila vodeća oko 400 godina, u stvari je veoma teško videti nebo onako kako ga Kopernik prikazuje, a što nam naši stalni „izlasci“ i „zalasci Sunca“ dokazuju.

Pixabay
Pixabay

Svi smo mi Kopernikanci

Da bi se to postiglo, potrebno je malo intelektualnog rada. Pokušajte ovo u sumrak – idealno bi bilo da se nalazite na plaži i da gledate ka zapadu preko velike vodene površine. Istovremeno razmišljajte o Zemlji kao o velikom, rotirajućem globusu koji, na istoj ravni kao planete koje vidimo, kruži oko Sunca koje se gubi sa vidika. 

Da biste utvrdili koja je to ravan, pronađite Veneru, prvo nebesko telo koje se pojavi na noćnom nebu. Nedaleko iznad zapadnog horizonta. Zamislite Veneru i Zemlju kako se u istoj ravni okreću oko Sunca. Sunce nastavlja da obasjava polovinu Meseca (od čega mi možemo da vidimo samo neke delove obasjanog područja), za koji znamo da kruži oko Zemlje na udaljenosti koja je mnogo manja nego rastojanje između Zemlje i Sunca ili nama vidljivih planeta.

Imajući sve ovo na umu, jednostavnim naginjanjem glave do položaja pravog ugla u odnosu na ravan po kojoj se kreću planete oko Sunca (pre nego pod pravim uglom u odnosu na površinu Zemlje), može vam se pričiniti da gubite ravnotežu zato što vam deluje da štrčite sa strane masivne Zemlje. Čak i da niko drugi to ne primećuje, vama će se činiti da vas ništa ne drži. Ako i padnete, pesak na plaži je najbezbednije mesto za to. Taj pad je takođe deo čovekovih prirodnih sklonosti da se orijentiše u odnosu na površinu Zemlje.

Pixabay
Pixabay

Očigledno je, i prirodno, da mi ne vidimo nebo na ovakav način niti sebe doživljavamo ovako. Da biste posmatrali svet kao Kopernikanac, u intelektualnom smislu jednako je zahtevno kao i naučiti kako da se vide X-zraci ili šta je to sonogram. Sagledati stvari oko sebe na način na koji nam ih opisuje nauka, zavisi od pažljivo osvešćene refleksije koja utiče na našu percepciju. Stvarno razumevanje Kopernikanske teorije ne pobija činjenicu, kao u većini nauka, da je ona suprotna od raznih našom prirodom određenih perceptualnih i kognitivnih predrasuda.

IZVOR: Psychology Today