Šta je pomračenje Sunca?

Foto: Flickr

Preveo: Miroslav Luka Mrković

Postoje četiri vrste pomračenja Sunca: potpuno, prstenasto, delimično i hibridno. Evo šta izaziva svako od njih.

Potpuno pomračenje Sunca

Ovo su srećne slučajnosti prirode. Sunčev prečnik od 1.392.000 kilometara je celih 400 puta veći od prečnika Zemljinog satelita, koji iznosi tek 3.473 km. Međutim, Mesec je takođe i oko 400 puta bliži Zemlji od Sunca (odnos varira zbog eliptičnih oblika orbita), što u trenucima kada se orbitalne ravni preseku, a udaljenosti pogodno usklade, rezultira potpunim Mesečevim zaklanjanjem Sunčevog diska. U proseku, pomračenje Sunca se na nekoj tački Zemlje događa svakih 18 meseci.

Zapravo, postoje dve vrste senki: umbra je onaj deo senke gde je Sunčeva svetlost potpuno blokirana. Umbra ima oblik tamne, uske kupe. Okružena je penumbrom, svetlijom senkom levkastog oblika, u kojoj je Sunčeva svetlost delimično zaklonjena.

Diagram_of_umbra_penumbra_antumbra.png
Foto: Vikipedija

Tokom potpunog pomračenja Sunca, Mesec baca umbru na površinu Zemlje. Ta senka može pokriti trećinu puta oko planete u svega nekoliko sati. Oni koji su dovoljno srećni da se nalaze na direktnoj putanji umbre, videće kako Sunčev disk dobija oblik polumeseca, dok ga pokriva Mesečeva tamna senka.

U kratkom periodu potpunog pomračenja, dok je Sunce potpuno prekriveno, pojavljuje se prelepa korona – tanka spoljašnja atmosfera Sunca. Potpuno pomračenje Sunca obično traje svega nekoliko minuta, objašnjava Mici Adams, Nasin solarni astronom iz Svemirskog centra Maršal u Hantsvilu u Alabami. Najduže pomračenje Sunca trajalo je oko sedam minuta, poručila je u četu na Nasinoj veb-stranici.

Potpuna pomračenja se retko viđaju, budući da je trenutak kada Mesec potpuno sakrije Sunce moguće videti samo na uskoj stazi po Zemljinoj površini, za razliku od delimičnih pomračenja koja se mogu videti na mnogo širem području.

8187625485_7e0ff17159_z.jpg
Foto: Flickr

Prethodno potpuno pomračenje Sunca dogodilo se 9. marta 2016 i period potpune zaklonjenosti Sunca trajao je oko četiri minuta. Pomračenje je počelo nad Indijskim okeanom i prva Mesečeva senka je pala na Sumatru u Indoneziji.

Dalje je prešla na Borneo, Sulavesi i Halmaheru, nakon čega je prešla na Tihi okean, da bi završila nešto severno od Havaja. Delimično pomračenje je bilo moguće videti nad južnom i istočnom Azijom, severnom i zapadnom Australijom i većim delom Pacifika, uključujući Havaje.

Delimično pomračenje Sunca

Delimično pomračenje Sunca se dešava kada na Zemlju pada samo penumbra (delimična senka). U takvim slučajevima deo Sunca uvek ostaje vidljiv tokom pomračenja. Koliki deo Sunca ostaje vidljiv zavisi od različitih okolnosti.

Penumbra obično samo okrzne planetu u polarnim predelima. U takvim slučajevima mesta daleko od polova, ali ipak u zoni penumbre, mogu videti tek delić Sunca prekriven Mesecom. U drugačijem scenariju, oni koji se nalaze nekoliko hiljada kilometara od staze potpunog pomračenja mogu videti delimično pomračenje.

10655811536_f9e31fdd30_z.jpg
Foto: Flickr

Što ste bliže liniji potpunog pomračenja, veća je i pokrivenost Sunca. Ukoliko se, na primer, nalazite tek nešto izvan linije potpunog pomračenja, videćete kako Sunčev disk postaje vrlo uzak polumesec, da bi se ponovo povratio kako senka prolazi.

Prstenasta pomračenja Sunca

Prstenasto pomračenje Sunca je sasvim drugačije od potpunog. Nebo potamni donekle, u neku vrstu „imitacije sumraka“, budući da veliki deo Sunca ostaje otkriven. Prstenasto pomračenje je podvrsta delimičnog pomračenja, ne potpunog. Maksimalno trajanje prstenastog pomračenja je 12 minuta i 30 sekundi.

Prstenasto pomračenje biće vidljivo nad većim delom Afrike, severnog Arapskog poluostrva i većeg dela Indijskog okeana 1. septembra 2016. Vrhunac pomračenja biće na Antarktiku u 9.07 po univerzalnom vremenu.

7273334762_5a8812ecf9_z.jpg
Foto: Flickr

Prstenasto pomračenje je slično potpunom pomračenju po tome što Mesec svojom površinom prekriva centralni deo Sunca. Razlika je u tome što je Mesec premali da potpuno prekrije Sunčevu površinu. Budući da Mesec obilazi Zemlju eliptičnom orbitom, njegova udaljenost od Zemlje varira od 363 hiljada km do 405 hiljada km. Kupa tamne Mesečeve umbre, međutim, ne može se pružiti više od 380 hiljada km - to je manje od Mesečeve prosečne udaljenosti od Zemlje.

Ukoliko je, dakle, Mesec na većoj udaljenosti, vrh umbre ne stiže na Zemlju. Tokom takvog pomračenja, antumbra, teoretski produžetak umbre, stiže na zemlju i svi koji se nalaze u njoj mogu videti umbru sa svih strana, kao i prsten, odnosno „vatreni prsten“ oko Meseca. Dobra analogija bi bila stavljanje dva novčića jedan na drugi – manji predstavlja Mesec, veći Sunce.

Hibridna pomračenja Sunca

Ova su takođe poznata i kao prstenasto-potpuna pomračenja. Ova posebna vrsta pomračenja dešava se kada je Mesečeva udaljenost blizu ograničenja posle koga umbra ne može stići na Zemlju. U većini slučajeva, ovakvo pomračenje počinje kao prstenasto pomračenje budući da vrh umbre pada u neposrednu blizinu Zemljine površine, ne dotičući je, da bi zatim prešlo u potpuno pomračenje, budući da usled zaobljenosti planeta dohvati vrh senke oko sredine njenog puta, nakon čega pomračenje ponovo postaje prstenasto, bližeći se kraju puta.

_izrada_sajtova.gif

Zbog prividnog prolaska Meseca direktno ispred Sunca, potpuna, prstenasta i hibridna pomračenja se takođe nazivaju i „centralna“ pomračenja, da bi se razlikovala od delimičnih pomračenja.

Od svih pomračenja Sunca, oko 28% je potpunih, 35% delimičnih, 32% prstenastih, a svega 5% čine hibridna pomračenja.

Bezbedno posmatranje pomračenja

Kada se posmatra pomračenje Sunca, gledanje kroz teleskop može biti opasno, upozorila je Adams. „Morate imati odgovarajući filter“, rekla je. „Najbezbedniji način je metod projekcije, gde zapravo vadite okular i projektujete sliku na list papira iza teleskopa, bez posmatranja Sunca. List papira pomerate napred i nazad dok ne dobijete izoštrenu sliku“.

7276909854_d93053b88a_z.jpg
Foto: Flickr

Slično, možete napraviti „kameru opskuru“. Mali otvor se koristi za projektovanje slike Sunca na površini udaljenoj oko jednog metra iza otvora. Dvogled ili mali teleskop na stalku može se takođe upotrebiti za projektovanje uvećane slike Sunca na belu karticu. Što je kartica udaljenija, toliko veća slika može da se izoštri.

Potražite Sunčeve pege. Primetite da Sunce izgleda nešto tamnije po ivici. Ovaj način posmatranja Sunca je siguran sve dok imate na umu da ne treba da gledate kroz dvogled ili teleskop dok su upereni prema Suncu. Drugim rečima, nikad ne gledajte direktno u Sunce kada je vidljiv bilo koji deo njegove zaslepljujuće površine.

5322982489_c020a5cc58_b.jpg
Foto: Flickr

Na sličan način pomračenje možete posmatrati koristeći ogledala. Pokrijte džepno ogledalce papirom koji u sredini ima rupu prečnika pola centimetra. Otvorite prozor prema Suncu i postavite pokriveno ogledalo na osvetljeni sims tako da reflektuje disk svetlosti na zid u sobi. Disk svetlosti je prikaz Sunčeve površine. Što dalje od zida, to bolje - slika će biti velika oko tri centimetra na svaka tri metra od ogledala.

Plastelin ili glina se mogu dobro iskoristiti za fiksiranje ogledala na mestu. Isprobajte papire s različitim veličinama rupe. Veće rupe daju svetliju, ali mutniju sliku, dok manje rupe daju tamniju, ali oštriju sliku. Zamračite sobu što je moguće više. Sve to isprobajte pre, da biste bili sigurni da je optički kvalitet ogledala dovoljno dobar za projekciju čiste, okrugle slike. Naravno, ne dajte nikome da gleda u Sunce u ogledalu.

Ako ste u blizini lisnatog drveća, posmatrajte senku koju bacaju tokom delimičnih faza. Šta vidite? Da li je vredno fotografije? Videćete zareze delimično zamračenog Sunca koje se projektuje kroz sitne rupe među lišćem. To izaziva prelamanje, osobina svetlosti. Po rečima Vinsa Hegelea, optičkog fizičara u Nasinom Svemirskom centru Maršal, svetlosni zraci se ne odbijaju od ivica pukotina ili rupica, već se savijaju po ivici. Ovaj efekat talasa stvara prstenaste oblike koji podsećaju na centar mete.

15035300640_399e257229_k.jpg
Foto: Flickr

Prihvatljiv filter za posmatranje pomračenja golim okom bio bi majlar presvučen aluminijumom. Neki astronomi nose filtere od majlara posebno prilagođenog za posmatranje Sunca. Prihvatljivo je i staklo maske varioca u nijansi 14, koju možete dobiti po niskoj ceni u prodavnicama opreme za varioce. Naravno, uvek je dobra ideja isprobati filtere i/ili tehnike posmatranja pre dana pomračenja.

Neprihvatljivi filteri su naočare za sunce, stari negativi, crno-beli film bez srebra, fotografski filteri neutralne gustine i polarizirajući filteri. Iako ovi materijali imaju veoma nisku propustljivost vidljive svetlosti, propuštaju neprihvatljivo visoke vrednosti skoro infracrvene radijacije koja može izazvati termalno oštećenje mrežnjače. To što Sunce izgleda zamračeno ili što ne osećate neprijatnost dok gledate direktno u Sunce kroz ovakve filtere, ne garantuje da su vaše oči sigurne.

7237432482_6679970303_z.jpg
Foto: Flickr

Samo u jednom trenutku možete bezbedno gledati direktno u Sunce: tokom potpunog pomračenja, kada je sunčev disk potpuno prekriven. Tokom tih nekoliko dragocenih sekundi ili minuta, veličanstvena korona sija u svoj svojoj slavi oko zamračenog Sunca, čudesna kružnica biserno bele svetlosti. Razlikuje se u veličini, nijansama i uzorcima od pomračenja do pomračenja. Uvek je maglovita i krhka, sa sjajem blede zore. Njene manifestacije se razlikuju. Nekada je meka i neprekidna, nekada dugi zraci izbijaju u tri ili četiri pravca. Može se izdvajati iz diska u filmskim laticama i trakama. Međutim, kada Sunce ponovo počne da se pojavljuje, korona brzo nestaje, i ponovo morate da zaštitite svoje oči.

Izvor: LiveScience


Miroslav igra za raju.