Spasimo ugrožene vrste!
Pixabay

Suočeni sa ovim promenama, neke biljke i životinje će morati da se prilagode ili pobegnu u nove, hladnije domove kako bi preživeli. U stvari, jedan broj vrsta je već počeo da prebacuje svoja staništa, a većina se kreće ka polovima ili ka višim planinskim predelima. Neke životinje će čak morati da se kreću nekoliko stotina kilometara u narednih pola veka, ne bi li pronašli adekvatno stanište.

Međutim, sve netaknute šume, pustinje, planine i parkovi koji predstavljaju prirodna staništa za ove vrste, najčešće su promenjena i podeljena zarad razvoja gradova, poljoprivrede i gradnje puteva. Sve ovo utiče na bekstvo ugroženih vrsta, usled promene njihovih prirodnih staništa.

Nova studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), pokazuje da je samo 41% od današnjih prirodnih područja dovoljno povezano kako bi se omogućilo biljkama i životinjama da ostanu u svom optimalnom staništu.

Situacija je još teža na istoku SAD-a: samo 2% od prirodne teritorije pruža osećaj povezanosti koji je potreban vrstama da pobegnu, u poređenju sa 51% na zapadu. Ne samo da je na istoku urbanizovanije, nego ima i manje klimatskih promena zbog nižih starijih planina. Zapad, s druge strane, ima mnogo više planine (samim tim i više klimatskih promena), a mnogo veće površine netaknute divljine.

Vrstama treba „malo biljnih i životinjskih autoputeva, puteva koji olakšavaju kretanje preko pejzaža”, rekla je Dženi Makgvajer, autor studije i naučnica na Institutu za tehnologiju, na odseku za biologiju.
Ovi putevi - zvani koridori staništa - bi bili jedan od načina da se pomogne vrstama u prilagođavaju globalnom zagrevanju sveta. Oni mogu biti stvoreni kroz obnovu šuma, močvara, i drugih oblasti kako bi se povezala staništa divljih životinja, omogućavajući biljkama i životinjama da pređu na drugo ili migriraju ako je potrebno.

Mapa pokazuje regione Sjedinjenih Američkih Država i biljke i životinje koje će moći da pobegnu usled predviđenih klimatskih promena. Plave oblasti su one u kojima će vrste moći da prežive u tekućim uslovima, narandžaste oblasti su one u kojima će vrste moći da prežive samo ako su u stanju da se prilagode promenama i sive zone su oblasti u kojima vrste ne mogu da prežive nadolazeće klimatske promene. Studijski nalazi ukazuju da će kreiranje koridora poboljšati povezanost teritorija za čak 65% i pojačati šanse za opstanak više vrsta.

_event_management.gif

Ovo bi bilo posebno važno u jugoistočnom delu SAD-a, gde bi takvi koridori mogli da obezbede spas za razne vrste, uključujući i vodozemce, kao što su šumski daždevnjaci, koji bi preživeli scenario u slučaju zahladjenja klime. Bez koridora, prema rečima gđe Makgvajer, izumiranje mnogih vrsta će biti veće. Koridori staništa su već stvoreni na nekoliko mesta. Država Vajoming je počela da ulaže u proučavanje nadzemnih prolaza divljih životinja, u državi Njujork istraživači rade na kopanju tunela za podzemne vodozemce, a u Severnoj Karolini se traži najbolji način povezivanja teritorija.

„Važan doprinos ovog istraživanja je da nama, ekolozima i menadžerima, pomaže pri odabiru prioriteta pri vršenju istraživanja, fokusirajući se na područja SAD-a, koja će imati najveći uticaj na poboljšanje povezanosti koridora staništa koridora za ugrožene vrste", rekao je dr Nejt Nibelink, vanredni profesor prostorne ekologije na Univerzitetu u Džordžiji za Business Insider. On nije bio direktno umešan u istraživanje.

U budućem radu, Makgvajer i njene kolege se nadaju da će kroz posmatranje odrediti koje se to pojedinačne vrste bore sa klimatskim promenama i koja će staništa biti pod najvećim uticajem.


Izvor: Bussines insider