Rudolf Valentino: Večni sjaj filmskog zavodnika
commons.wikimedia.org

Puno ime Rudolfa Valentina bilo je Rodolfo Alfonso Raffaello Pierre Filibert Guglielmi di Valentina d'Antonguella. Rođen je u Italiji 6. maja 1895. godine, u mestu Kastelaneta. Važio je za razmaženo dete što se njegovom ocu nimalo nije dopadalo, i često se protivio sinovljevoj „razigranosti”.  Pošto mu je otac preminuo kada je imao samo 11 godina, Valentino se sa majkom seli u Ameriku, 1913. godine.  


Iako je radio razne poslove, od konobarisanja do baštovanstva, Rudolf je ponekad bio toliko siromašan da bi ostao bez krova na glavom. Njegova najveća želja bila je bavljenje plesom. Šansu da uspe u tom poslu pokvario je aferom sa Blankom de Sauljes, zbog koje je neko vreme proveo i u zatvoru. Blanka je nesrećnim slučajem ubila svog supruga neposredno posle toga. Iz straha da će ga umešati u ubistvo supruga, Valentino odlazi iz Njujorka i priključuje se pozorišnoj trupi sa kojom je nastupao po zapadnoj obali SAD- a.


Među poslovima koje je radio „najisplativiji” je bio posao uglađenog žigola. Rudolf je pravio društvo uglađenim damama, a one su mu zauzvrat pružale luksuz i bogatstvo o kakvom je mogao samo da sanja. Zahvaljujući tim poslovima, ubrzo ga prepoznaju lovci na talente, pa ga unajmljuju kao plesača u mnogim njuroškim kabareima. Nastupao je sa mnogim poznatim ličnostima, između ostalog i sa poznatom Sofi Taker, a u njegovom plesu uživao je čak i predsednik Vudro Vilson. Novac koji je zarađivao trošio je nemilice, čak i onda kada ga nije imao.


Po nagovoru svog cimera Normana Kerija, Rudolfo se okreće filmu. U početku je unajmljivan uglavnom za uloge „latino negativaca”. Uloga koja mu je donela slavu i popularnost jeste uloga u nemom filmu „Četiri jahača apokalipse”, 1921. godine, uglavnom zbog scene u kojoj pleše tango.


Ipak, ta popularnost je bila zanemarljiva u odnosu na onu koja je usledila pošto je 21. oktobra iste godine prikazan film „The Sheik”. Iako su kritike bile jako loše, publika je bila potpuno oduševljena filmom. Upravo ovaj film je prvi Rudolfov film koji se prikazivao u Italiji. U prvoj godini prikazivanja zaradio је milion dolara, i važi za jedan od naunosnijih filmova iz tog perioda, pošto je u njega uloženo svega 200.000. dolara. Publika koja je većim delom bila ženskog pola, punila je bioskopske sale u rekordnom broju.


Iako je njegova koža na suncu brzo tamnela, u filmovima je morao da bude belac. Njegove ruke su posebnim pomadama potamnjivali za potrebe filma, da bi, kada na sceni dodiruje belo lice svojih junakinja, sve delovalo upečatljivije.


commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Poznato je i da je neimenovani reditelj jednom prilikom odbio Valentina uz objašnjenje : „Izgleda suviše strano. Neće se dopasti ženama.” Godinama kasnije ispostavilo se da je to bila velika greška.


Muškarac o kome je maštala velika većina ženske populacije imao je dva braka. Prvi je, kako se špekuliše, trajao svega šest sati, sve dok supruga, Džin Aker, koja je bila lezbejka nije zaključala vrata svoje sobe. Drugi brak je jako loše uticao na njegovu karijeru, čije je vođenje u potpunosti preuzela njegova supruga Nataša Ramova. Brak se raspao posle dve godine kada joj je predložio da osnuju porodicu.


Zbog velikih dugova u kojima se našao trošeći svoj novac brže nego što ga je zarađivao, Valentino je bio prinuđen da prihvati ulogu u nastavku „Sheika”. „The Son Of The Sheik” doživeo je možda i veći uspeh od prvog dela. Žene su ga sve više obožavale, dok su muškarci kopirali njegovu frizuru zvanu „vaselino”. Valentino je snimao film u jako lošem zdravstvenom stanju i preminuo je 23. avgusta 1926. godine, neposredno nakon premijere nastavka „Sheika”. Preminuo je od komplikacija upale slepog creva i pucanja čira.


commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Vest o smrti Rudolfa Valentina izazvala je neverovatnu histeriju među obožavateljkama.Dan njegove smrti nazvan je „Dan kada je Holivud plakao”. Tog dana, registrovan je veliki broj prijava pokušaja samoubistava a i pored toga najmanje tri žene su sebi oduzele život. Ipred njujorškog pogrebnog doma, gde se nalazilo telo preminulog glumca, bilo je okupljeno preko 100.000. ljudi.


Njegov kovčeg su na sahrani nosila neka od najvećih imena tadašnje filmske industrije poput Markusa Loa, Adolfa Cukora i Daglasa Ferbanksa. Telo Rudolfa Valentina sahranjeno je u Holivudu. 

Opsednutost Valentinom nije jenjavala ni godinama nakon njegove smrti. Njegovi obožavatelji su čak odlazili na razne spiritualne seanse, kako bi eventualno stupili u kontakt sa duhom svog omiljenog glumca. Priča o životu i smrti glumca intrigantna je i zbog žene u crnom, koja je obilazila njegov grob povodom svake godišnjice i donosila crvene ruže. Verzija je mnogo, ali je najverovatnija ona da se radi o Ditri Flejm, ženi koja je Valentina upoznala u bolnici. Dok je Ditra mislila da je na samrti, Valentino je tešio govoreći kako će ga nadživeti i kao poslednju želju zamolio da ga ne zaboravi i da mu svake godine donosi ruže na grob. Iako neki smatraju da je sve to bio samo medijski trik, mnoge Valentinove obožavateljke su kopirale Ditru, i obučene u crno odlazile na njegov grob.

Bez obzira na sve spekulacije o životu i smrti Rudolfa Valentina, ovaj američki glumac italijanskog porekla će definitivno biti zapamćen kao jedan od najvećih zavodnika svog vremena. Odigrao je četrnaest glavnih uloga , uz „Četiri jahača apokalipse” i „Šeika,” treba pomenuti i filmove „Šeikov sin”, „Krv i pijesak”, „Mladi radža”, “Orao” ...


IZVOR: ekspres.net