Poslednji krug Nikija Laude
Wikimedia.org


Niki Lauda bio je rođen 22. februara 1949. godine u Beču. Kao potomku bečkog biznismena porodica mu nije dozvoljavala da se bavi trkanjem, ali se on na to nije obazirao. Nakon ranih početaka u kategorijama Mini i Formuli Vee, Lauda je karijeru nastavio u privatnim Porsche i Shevron sportskim automobilima. Godine 1971. počinje da vozi za tim March, koji se takmičio u Formuli 2. Odatle ubrzo biva prebačen  F1 tim, pa se 1972. godine pojavljivao kao vozač i u Formuli 1 i u March timu. Nakon loše sezone, Niki prelazi u BRM ( British Racing Motors) 1973. godine, a samo godinu kasnije pridružuje se ekipi Ferrari.


Početkom 1976. godine Lauda ostvaruje napredak pobedivši u četiri od šest trka čime je došao na drugo mesto na listi vozača,  sa samo jednim bodom manje od britanca Džejmsa Hanta. Do pete pobede te sezone, u trci voženoj za VN Velike Britanije, Lauda je imao više nego duplo bodova od vozača koji su ga pratili na listi, Džodija Skečera i Džejmsa Hanta.


Wikimedia.org
Wikimedia.org


Događaj koji je obeležio Laudinu karijeru je definitivno trka u Nürburgringu koja se vozila za VN Nemačke. Poznato je da je Lauda bojkotovao ovu trku, na šta je nagovarao i svoje kolege, tvrdeći da trka nije bezbedna i da na stazi dugačkoj 23 kilometra ima bezbedonosnih propusta. Kako je ostao u manjini i bez podrške ostalih vozača, trka je ipak održana. Nažalost, ova trka je obeležila njegov život za sva vremena.


Tačno 1. avgusta 1976. godine, u drugom krugu trke u Nirburgringu, Niki je doživeo nesreću u kojoj je njegov Ferrari skliznuo sa staze, udario u nasip, zapalio se i zatim sudario sa bolidom Breta Lungera. U takvom sudaru, Lauda je ostao zarobljen u autu. Iako su sve ekipe brzo reagovale, Lauda je zadobio teške opekotine na glavi i oštećenje pluća. Iako je tih trenutaka bio pri sebi, ubrzo je pao u komu. U ovoj nesreći pretrpeo je velike povrede i zadobio ožiljke od opekotina ali je i izgubio veći deo desnog uva, kao i kosu na desnoj strani glave, obrve i kapke.


Iako je pretrpeo ozbiljne povrede, Lauda je propustio samo dve trke pre nego što se pojavio na konferenciji za novinare u Monci, svega šest nedelja nakon nesreće. U prvoj trci koju je po povratku na stazu vozio, za VN Italije, osvojio je treće mesto. Iako nije uspeo da zadrži prvo mesto na listi, Niki 1977. godine i dalje vozi za Ferari. Prvu pobedu te godine ostvaruje u trci za VN Južnoafričke Republike i sezonu završava  sa ukupno 72 poena, tri pobede i 6 drugih mesta. Karijeru nastavlja vozeći za Braham-Alfa Romeo ( 1978. godine ), Parmalat Rejsing Tim ( 1979. godine), Meklaren ( 1982 – 1985. godine).


Wikimedia.org
Wikimedia.org


Kako je bio svetski poznat, detalji iz života Nikija Laude naširoko su poznati. Ovekovečeni si u autobiografiji pod  nazivom „Do pakla i nazad”, a njegovo rivalstvo sa kolegom Džejmsom Hantom ekranizovano je u filmu „Trka života” ( „Rush” ) iz 2013. godine. U ovom filmskom ostvarenju u ulozi Nikija Laude pojavljuje se Danijel Brul a Džejmsa Hanta igra Kris Hemsvort.


I pored sve popularnosti, malo je poznato da je pre 50 godina Niki Lauda vozio trku u Beogradu. Kako je za BBC rekao Nebojša Đorđević, predsednik Udruženja istoričara automobilizma i autor knjige Velika nagrada Beograda 1967-1969, „Formula 5 je bila veoma popularna u Austriji i Nemačkoj, pa su neke trke vožene u Budimpešti i, između ostalog, u Beogradu“. Među više od 20 vozača Formule 5 koji su 1969. godine u Beogradu vozili Grand Pri, pred skoro 40.000 Beograđana, pojavio se i Niki Lauda. Sa samo 20 godina još uvek je bio na početku karijere i mnogi u tom trenutku nisu bili svesni koga gledaju na stazi. Iako je vodio većim delom trke, na kraju je završio kao drugi.


Mnogi će Nikija Laudu, sem po uspesima, pamtiti i po neverovatnoj hrabrosti.  Njegov povratak na stazu nakon samo 6 nedelja od nesreće ostavio je utisak na mnoge ljude širom sveta, kako one iz sveta automobilizma, tako i na one koji su ga gledali sa tribina i malih ekrana.


Sam Niki je svojevremeno, o ovoj nesreći govorio:

  „Osećate se kao da ste umorni i da bi trebalo da spavate. Ali znate da to neće biti samo san. To je nešto drugo. A onda se samo borite sa mozgom… Kako bi nastavio da radi i kako bi se telo borilo sa bolešću. Uradio sam to i preživeo“.


Wikimedia.org
Wikimedia.org


Poslednjih godina života, iako narušenog zdravlja, bavio se preduzetništvom i bio je osnivač dve kompanije – „Lauda Er” i „Niki”. Uz to je bio i menadžer Mercedesovog Formula 1 tima, ključan za dovođenje Luisa Hamiltona koji je osvojio pet svetskih šampionata.


Nakon što je izgubio poslednju trku u borbi za životom, porodica se od slavnog trkača oprostila rečima:

„Njegova dostignuća pamtićemo zauvek. Njegova žeđ za akcijom, direktnost i hrabrost ostaće uzori i simboli svih nas“.


Bivši vozač Formule 1 Dženson Baton ga je nazvao „legendom“, dok su u Meklarenu izjavili da će Lauda biti „utkan u našu istoriju“.


Uža i šira javnost pamtiće ga po neverovatnoj posvećenosti sportu, ali  i skromnosti.