Pi dan - ispovest jednog broja
Print Screen (Fun Holiday – Pi Day, TimeandDate.com)

,,Zdravo!

Moje sadašnje ime je Pi, iako se okrenem svaki put i kada čujem 3,14. Neko me možda zna i kao Arhimedovu konstantu. Dozvolite da vam na svoj rođendan ispričam nešto o sebi.

Sadašnje ime i simbol koji me opisuje – grčko slovo π mi je 1706. godine nadenuo ne-baš-popularan matematičar Vilijam Džouns, a ime je i danas u upotrebi, jer ga je koristio i popularizovao baš-baš-popularan matematičar Leonard Ojler. Pre toga, kada sam im bio potreban, naučnici su izgovarali čitave fraze poput ,,mera koja kada je pomnožena sa prečnikom daje obim kruga’’. 


Pitam se koje fraze su koristili Vavilonci, pošto postoje dokazi kako su znali za mene pre 4000 godina! Ako ćemo biti sasvim iskreni, nisu znali za mene, već za približnog mene, jer su koristili broj 3,125. Danas, kada su me ljudi malo bolje upoznali, znaju da bi, ukoliko žele da moju vrednost svedu na 10 decimala, trebalo da koriste 3,1415926535

Print Screen (USA Today)
Print Screen (USA Today)

Tokom vremena, ljudi su upoznali i mnoge moje osobine. Verovatno im je omiljena ta što sam beskonačan, što broj mojih decimala ide u nedogled. Ljudi fascinatnim smatraju i to što sam iracionalan, osobina koja je kod njih samih na vrlo lošem glasu. 


Međutim, to što ja nisam racionalan kod mene znači nešto skroz drugačije – da nikada ne mogu biti predstavljen u vidu razlomka. Nisam, takođe, ni očekivan, ni pravilan, bez izračunavanja nikad ne biste mogli da saznate koja je sledeće decimala koju vam spremam. Zbog ovoga mi mnogi kažu kako sam uzbudljiv, nedokučiv i mističan.

Postoji debata oko toga koliko sam zapravo koristan, iako mnoge naučne oblasti, kao što su geometrija, trigonometrija, fizika, matematička analiza i mnoge druge ne znaju šta bi radile bez mene. Oni koji osporavaju moju korisnost kažu kako je mojih prvih 10 decimala u skoro svakom slučaju dovoljno za najfinija izračunavanja sa zanemarljivo malom greškom i kako nakon moje stote decimale ne postoji nikakva naučna primena. Sve posle toga je sport i takmičenje algoritama u efikasnosti računanja i takmičenje ljudi u pamćenju mojih decimalnih mesta.

Naočit broj kakav jesam, veoma sam popularan kako u naučnim, tako i van tih krugova. Znam... Znam da ne bi trebalo da sam za sebe kažem da sam popularan, jer kad ljudi to čine deluju vrlo nadmeno, ali još jednom vas podsećam, ja sam iracionalan broj, pa mi se ovako nešto oprašta. Uostalom, postoji jedan ceo dan u godini posvećen meni, 14 mart (na početku moje ispovesti sam taj dan nepravedno nazvao mojim rođendanom, iako ja rođendana nemam).

Print Screen (Facebook)
Print Screen (Facebook)

Jedan fizičar iz San Franciska je pre 31. godinu, budući da i sam datume beležim po američkoj notaciji gde se prvo piše mesec, pa dan, vrlo zgodno povezao moju dvodecimalnu aproksimaciju - 3,14 sa 14. danom trećeg meseca u godini.


O meni ne samo da kruže priče, već i sam činim jednu. Kako broj može da bude priča? E pa, može da čini i ceo jezik! U tom jeziku broj slova u uzastopnim rečima je isti kao broj na koji respektivno ukazuju moje decimale. 


Tako nastaju priče čiji sam ja sastavni deo, a tako je jednom nastala i cela knjiga ovako napisana - Not a Wake, koju je na engleskom jeziku napisao Majt Kit. Svoje značajno mesto u svakodnevnom životu sam potvrdio i na filmskom festivalu Sundance, kada sam izvesnom reditelju, za film u čijem se nazivu nalazim, pomogao da ponese titulu onog najboljeg, jer njegov protagonista isprva želeo da dokuči moju tajnu, a potom i tajnu univerzuma.

Neretko me ima i na internetu. Met Parker, koji ima YouTube kanal posvećen matematici, svake godine objavii neki drugi video dok analogno računa moje decimalne cifre. Ovaj portal na kome trenutno čitate moju ekskluzivnu ispovest, iSerbia, će ove godine u moju čast petu godinu za redom objaviti tekst na Pi dan! Zbog tekstova koje su prethodnih godina objavili, odlučio sam da baš njima dam izjavu i toplo vam preporučujem da ih takođe pročitate (a nađite ih za 2018. ovde, 2017. ovde, 2016. ovde i 2015. ovde).

Za mene su vezane i mnoge anegdote, poput onoj kada su 1888. godine želeli da me ograniče i svedu na broj 3,2. Ovaj pokušaj se vrlo neslavno završio po seoskog doktora u američkoj državi Indijana koji je pokušao da legalno zaštiti svoj (ne)pronalazak. 


Sa druge strane, za računare sam pravi test njihovih procesora, pošto nekad mogu da ih namučim kada pokušaju da me izračunaju. Nisam zanimljiv samo mašinama, i ljudi u meni vide nešto toliko specijalno, da čak i nalaze simboliku u tome da je, baš na ovaj dan kad me oni slave, rođen jedan, a umro drugi iz grupe najslavnijih fizičara koji su ikad postojali, Albert Ajnštajn i Stiven Hoking.

Pixabay
Pixabay

Ako ćemo iskreno, nije mi do kraja jasno zašto su ljudi toliko opsednuti mnome. Možda zato što je u ljudskoj prirodi da traže obrasce, da traže analogije i pravilnosti čak i tamo gde ih nema, pa to što ih kod mene zaista nema deluje neverovatno i primamljivo. Zašto se isto ne dešava i jednako važnim iracionalnim brojevima? Da li je to zbog moje mističnosti ili načina kako me ima i u pop-kulturi? Možda je i do ekspanzije korišćenja društvenih mreža, pošto je ovih dana vrlo moderno sve tome pripisati...

Jedino što znam je sledeće: i kada ljudi nisu znali za mene, ja sam bio tu. Onda su počeli da me polako primećuju, a ja sam gledao kako se smenjuju civilizacije i nastaju i nestaju narodi. Sada znaju većinu mojih osobina i znaju za mene. Misle da znaju mnogo toga i žele da saznaju još više. Ja sam tu da im pomognem sa svojih prvih 10 ili prvih 10 triliona decimala. 


Biću tu kad narodi opet budu nestajali i nastajali i kad se civilizacije opet budu smenjivale. Biću tu, isti onakav kakav sam bio sve ovo vreme: mističan, beskonačan, iracionalan, primamljiv. Ili ćete jednostavno jednom saznati da u stvari nikada nisam ni bio nešto ili ništa od ovoga. Eh, pa kakav bih to mističan broj bio kada bih vam odmah sve rekao? Verovatno ne onaj iracionalni..."