Pet mitova o drevnim Olimpijskim igrama

Foto: Travel dest

Prevela: Miljana Momčilović

Zamisao da su drevne Olimpijske igre bile okupljanje sportista amatera koji su se takmičili samo u ime mira i sportskog ponašanja je. Međutim, samo još jedan deo Grčke mitologije. Istražite pet zabluda o drevnim Olimpijskim igrama i otkrijte neke iznenađujuće sličnosti sa našim savremenim sportskim festivalom.

1. Samo su se sportisti amateri takmičili na drevnim Olimpijskim igrama

Ideja da samo amateri treba da učestvuju na Olimpijskim igrama je u potpunosti koncept savremenog doba, koji se razvio kada je ovaj sportski festival vraćen u život 1896. Ne samo da su mnogi drevni Olimpijci bili profesionalci sa punim angažmanom koji su primali plate od država ili privatnih pokrovitelja, već drevni Grci nisu čak ni imali reč koja bi značila „amater” (Grcima, reč „sportista” je značila „onaj koji se takmiči za nagradu”).

Novčane nagrade se nisu nudile takmičarima na Olimpiji, ali su one bile na drugim grčkim sportskim takmičenjima. Kao što je slučaj danas, slava i bogatstvo su očekivali mnoge drevne Olimpijske šampione kada su se vratili kući. Države su davale novčane nagrade Olimpijskim pobednicima. Atina je, na primer, obasipala svoje šampione ogromnim sumama novca i drugim nagradama kao što su oslobođenje od poreza, sedišta u prvim redovima pozorišta i doživotna zaliha besplatnih obroka u svojim građanskim zgradama.

2. Drevne Olimpijske igre nisu bile zagađene varanjem i korupcijom

Bez obzira na to koji je milenijum, draž pobeđivanja može biti previše primamljiva za neke takmičarski nastrojene sportiste. Iako su drevni Olimpijci stajali pred pretećom statuom boga Zevsa i zaklinjali se da će igrati pošteno, neki sportisti su bili voljni da prizovu božanski gnev zarad uzbuđenja koje donosi pobeda. Sportisti koji su kršili pravila su mogli da budu diskvalifikovani i javno bičevani a takmičari i sudije proglašeni krivim za podmićivanje su mogli platiti velike novčane kazne, od kojih su se finansirale bronzane statue boga Zevsa podignute blizu ulaza na Olimpijski stadijum.

„Pobedu bi trebalo postići brzinom stopala i snagom tela, a ne novcem“, upozoravali su natpisi na statui. Jasno je da nisu svi obraćali pažnju: tokom godina, novcem od kazni plaćeno je podizanje 16 statua.

Prvi zabeleženi skandal na igrama datira iz 388. godine p.n.e. kada je bokser Eupolis od Tesalije podmitio trojicu protivnika da predaju svoje borbe protiv njega. Međutim, ostavite ipak političaru da postavi korupciju na novi, praktično lakrdijaški nivo. Kada je Rimski imperator Neron odličio da se takmiči na Olimpiji 67. godine, on je sudijama dao astronomski mito, koji su se onda složili da Olimpijskom programu dodaju aktivnosti vezane za muzičke događaje i čitanje poezije, koje je Neron smatrao svojim jakim stranama.

Imperator je ušao u trku četvoroprega sa timom od deset konja. Iako je Neron ispao iz kola i nije bio u stanju da dovrši trku, sudije su mu dodelile glavnu nagradu. Neron se vratio sa Olimpijskih igara i drugih grčkih sportskih događaja sa ukupno 1808 nagrada za prvo mesto. Eto ti, Majkl Felps.

STARE_OLIMPIJSKE_IGRA.jpg

Foto: Novine Toronto

3. Politika i ratovanje su bili odsutni sa drevnih Olimpijskih igara

Kako su takmičari pristizali iz stotina nezavisnih država, neki od njih su bili protivnici na bojnim poljima kao i na poljima za igre, politika se neizbežno umešala u ovaj drevni sportski festival. Tokom Peloponeskog rata 424. godine p.n.e, Spartancima je bilo zabranjeno da se takmiče na igrama ili da im prisustvuju. Dok je sveto primirje tradicionalno stalo na put svim neprijateljstvima na drevnim Olimpijskim igrama, rat je došao pravo na Olimpiju za vreme održavanja igara 364.godine p.n.e.

Dok se odigravao odlučujući meč u rvanju u poslednjem događaju petoboja, napali su osvajači iz susednog Elisa. Strelci koji su branili Olimpiju gađali su sa krovova hramova (mere bezbednosti na Londonskim Igrama 2012, koje su uključivale vojnike na krovovima sa raketama tipa zemlja-vazduh, bile su poput onih na davnim događajima). Dok je pet hiljada trupa bilo uključeno u borbu prsa u prsa, posmatrači naviknuti da navijaju za okrvavljene sportiste u borbenim sportovima kao što su boks i rvanje ostajali su i aplaudirali zaraćenim armijama.

EU%20GIF.gif

4. Drevne Olimpijske igre su bile lišene komercijalizma

Milijarde dolara koje Međunarodni olimpijski komitet dobija od korporativnih sponzora i televizijskih emitera su je dovele do nove krajnosti, ali trgovina na Olimpijskim igrama nije izum današnjice. U drevnim igrama, licencirani trgovci su prodavali hranu, piće i suvenire. Umetnici, vajari i pesnici su veličali svoja dela.

Organizatori igara su mogli na licu mesta da kazne trgovce koji su učestvovali u podvalama sa cenama ili koji su prodavali robu lošeg kvaliteta. Šampioni drevnih Olimpijskih igara možda nisu dobijali svoje fotografije na kutijama žitarica, ali su se njihovi likovi pojavljivali na specijalno kovanim novčićima i statuama koje je naručivala država.

A008434.jpg

Foto: Look and Learn

5. Drevni Olimpijci su samostalno trenirali

Kao i kod mnogih današnjih Olimpijaca, takmičari u drevnim igrama su imali široku mrežu podrške koja im je pomagala u pripremi i treningu. Kao i mnoge zemlje danas, grčke države su ulagale u sportske objekte i unajmljivale trenere koji su pomagali sportistima sa medicinom, ishranom i fizioterapijom. Treneri Olimpijskih šampiona su i sami postali poznati i pisali popularne priručnike sa savetima o vežbanju i dijeti.


Izvor: History

Miljana je sasvim obična devojka, zaljubljenik u ljude, životinje i cveće.