Ovo su ekološki saveti za potrošače

Foto: Flickr

U nastavku vam predstavljamo četrnaest predmeta koje nikada ne bi trebalo da bacite u đubre, ako i malo brinete za planetu:

1. Bočice kolonjske vode:

Kozmetičke preparate kao što su lakovi za nokte, hidratantne kreme ili parfemi, koji se pakuju u bočice i teglice, u skladu sa njihovom ambalažom treba odlagati u zelene kontejnere, potvrđuje nam Beatris Ehido, predstavnica entiteta za odlaganje staklenih ambalaža na prostoru Španije „Ecovidrio“: „Ove bočice se odnose u postrojenje gde se sa njih uklanjaju svi predmeti koji nisu od stakla, na primer plastični ili metalni zatvarači.

Na taj način dobijamo čisto staklo koje je spremno za obradu i pripremu za novu ambalažu. Ako u bočici ostane trag mirisa parfema, u rerni se uklanja u potpunosti“. Na taj način se staklo, koje se odlaže u odgovarajuće zelene kontejnere, reciklira u potpunosti. Preciznije, u Španiji je 2015. godine reciklirano 700 hiljada tona staklenih ambalaža (više od 15 kg po stanovniku), što znači da je sprečena emisija 485 hiljada tona CO2 u atmosferu i sačuvano 1.956.000 MWh energije.

2. Kofe sa ostacima farbe:

„Ovi proizvodi sadrže toksične, zapaljive, korozivne ili materije koje izazivaju iritacije, zbog čega predstavljaju visok rizik za životnu sredinu, kao i za osobe koje upravljaju otpadom“, navodi Marijano Gonsales, generalni direktor sektora za Zaštitu životne sredine pokrajine Madrid i dodaje da ih ne treba bacati ni u odvode. „Najispravnije je lepo ih očistiti razređivačem, uključujući i prazne ambalaže, bilo da je boja vodena, akrilna ili neke druge vrste“.

3. Stare majice:

Tekstil je materijal koji po procentu ima najviše potencijala za ponovnu upotrebu, prema rečima Džoan Šarl Montes iz fondacije „Selo za selo“, čak veći od 90%. Ona dodaje i da prerada korišćenog tekstila ima dvostruki značaj: za zaštinu sredine, jer, prema podacima Evropske Komisije, svaki kilogram odeće koja se ponovo iskoristi, a ne zapali, sprečava ispuštanje 3.169 kg CO2 u atmosferu, a sa druge strane, ima i društveni značaj, jer postoji puno entiteta koji se bave preradom tekstila za ponovnu upotrebu sa ciljem solidarnosti. Jednostavno, odeću treba odlagati u predviđene kontejnere ili na druga označena mesta.

4. Kapsule za kafu:

Ljudi svakodnevno u aparate za kafu stavljaju kapsule, pa ih nakon korišćenja bacaju u đubre. Međutim, za koji kontejner su predviđene? Predstavnici kompanije „Nespresso“ predlažu da ih odlažete na njihova specijalizovana mesta kojih ima više od 1.000.

3717008991_8fcd338d72_z.jpg
Foto: Flickr

Na taj način se ova kompanija sama brine za reciklažu svojih proizvoda. Haime de la Rika, direktor marketinga kompanije „Nespresso“, kaže: „Prikupljene ambalaže se prenose na odeljenje za kompostiranje gde se kafa odvaja od aluminijuma pomoću posebne mašine koju je „Tradebe“ dizajnirao specijalno za našu firmu. Talog kafe se koristi za obogaćivanje komposta koji je namenjen za oplemenjivanje pirinčanih polja“.

Prinos potom otkupljuje kompanija „Nespresso“ i donira ga Španskoj federaciji prehrambenih proizvoda. Aluminijum, materijal koji se iznova i iznova može reciklirati, prenosi se na odeljenje koje ga puni i priprema za ponovnu upotrebu. Druga mogućnost je da nabavite kapsule koje su 100% biorazgradive, kao što su one koje proizvodi kompanija „Ethical Coffee Company“.

5. Toneri i kartridži:

Prvo što treba imati na umu jeste da se kаtridži ne smatraju električnim aparatima. U skladu sa tim, ne sadrže opasne materije, ali ih ne treba bacati u đubre, niti u žuti kontejner budući da sadrže tečni otpad boje. Hose Peres iz kompanije „Recyclia“ savetuje da ih prvo očistite i kontaktirate njihovog proizvođača. Mnogi od njih nude besplatnu uslugu preuzimanja otpada.

EU%20OM.gif

6. Insekticidi:

Ovo je vrlo toksičan proizvod opasan po zdravlje. Ovu tvrdnju potvrđuje Hulio Barea iz kompanije „Greenpeace“: „Sadrži štetne materije koje se ne razgrađuju. Zato treba paziti da u ambalaži ne ostane sadržaj i ne treba je bacati u kantu za otpatke, a u otpad sa plastikom samo ako je prazna. Ispravno je odložiti ambalažu na predviđeno mesto, a njom se potom upravlja kao opasnim proizvodom u skladu sa čim se odnosi na deponiju ili se spaljuje“.

7. Konzerva od sardine:

Obično se prazne konzerve bacaju u odgovarajući kontejner za ambalažu, ali je moguće da ne znate zašto. U skladu sa tim, Nijeves Rej, direktorka komunikacija i marketinga kompanije „Ecoembes“, objašnjava: „Najveći broj konzervi koje svakodnevno koristimo se prave od aluminijuma ili valjanog čelika. Njihova reciklaža je od suštinskog značaja jer aluminijum spada u čvrsti otpad koji i kroz 500 godina može da ostane bez promene“.

Sa druge strane, to znači da se beskrajno može reciklirati, a da pritom ne izgubi svoja svojstva, zbog čega se može upotrebiti bezbroj puta. Na primer, od osam konzervi se može napraviti lonac, a od osamdeset limenki se može napraviti obruč točka za biciklu.

2927466008_a501f64f3e_z.jpg

Foto: Flickr

8. Pokvarena mikrotalasna:

Često se nađete u dilemi kako da se rešite nekog pokvarenog aparata kućne tehnike. Ako se radi o glomaznom predmetu kao što je frižider, a želite da kupite novi, problem je rešen: prodavac koji vam donosi novi je u obavezi da stari odnese u centar za sakupljanje otpada ili u postrojenje za njegov tretman. Sa druge strane, ako ne želite da ga zamenite novim aparatom ili se radi o mikrotalasnoj pećnici, vi ste u obavezi da ga odnesete u centar ili u neku drugu opštinsku ustanovu. Prvo se raspitajte u vašoj opštini, mnoge nude uslugu preuzimanja otpada.

9. Stari telefon:

Ovo je predmet koji najčešće bacate zbog čistog zadovoljstva da nabavite novi. Ali pazite gde ćete ga baciti. Prema rečima Hosea Peresa: „Jedini deo mobilnog telefona koji se ne može obnoviti jeste baterija koja sadrži zagađujuće materije. Većina se pravi od litijum-jona, ali još uvek postoje i stare nikl-kadmijumske ili nikl-metal-hidridne baterije koje se prave od metala koji sadrži visoko zagađujuća svojstva. Ostatak delova se može reciklirati čak do 97%. „Od prošle godine, proizvođači su u obavezi da od korisnika besplatno preuzmu aparate površine manje od 25 cm, a korisnici pritom nisu u obavezi da kupe novi aparat“.

Kompanija „Recyclia“ je na javne površine postavila 115 kontejnera. „Iz njih se otpad prenosi do postrojenja za tretman gde se dekontaminira i priprema za ponovnu upotrebu“, zaključuje Peres.

10. Baterije:

Ne smete ih bacati u đubre. Evo i zašto. Iako je tačno da samo jedna baterija nije štetna, one sadrže materije čija visoka koncentracija može da šteti prirodi. Srećom, kontejneri namenjeni isključivo za odlaganje baterija su vrlo brojni. Španska kompanija „Ecopilas“ je u celoj Španiji obezbedila čak 38 hiljada centara za sakupljanje otpada koji se mogu naći i na njihovoj internet stranici.

Iz kontejnera, baterije se prenose do postrojenja za reciklažu gde se razvrstavaju prema njihovoj prvobitnoj primeni, a nakon što se klasiraju, počinje proces reciklaže i obnavljanja materijala. „Veći deo metala i prvobitnog materijala koji sadrže može da se obnovi i pripremi za ponovno korišćenje. U našem sektoru ovaj proces zovemo ’rudarstvo XXI veka“, dodaje Peres.

11. Polupotrošeni karmin:

Hulio Barea iz kompanije „Greenpeace“ kaže: „Sa njima se dešava isto što i sa deterdžentima i praškom za pranje rublja i posuđa. Ako su potrošeni, a ambalaža je od plastike, odlažu se u žuti kontejner. Ako u ambalaži ostane nešto proizvoda, mora se odneti u centar za sakupljanje otpada, jer kozmetički preparati, pored ekoloških materija, sadrže i derivate petroleja i mikroplastike koji završavaju u rekama i morima. Pretpostavlja se da će do 2050. godine 100% riba i ptica imati plastiku u stomaku“. Ako se radi o proizvodima kupljenim u apotekama, možete ih odneti u njihove prostorije.

13489123304_9b2ac41761_z.jpg

Foto: Flickr

12. Radiografski snimak:

Svako u kući ima bar jedan radiografski snimak sa kojim često ne zna šta da radi, budući da sadrži metale koji ne bi trebalo da se nagomilavaju na deponiji. „Pored toga, neki od tih metala, kao što je srebro, imaju vrednost i mogu da se obnove, kao i plastika koju sadrži, dok se ostatak materijala spaljuje“, kaže Hulio Barea iz kompanije „Greenpeace“. Najispravnije je odneti snimak u centar za sakupljanje otpada ili u ambulantu ili bolnicu gde ih takođe sakupljaju. Farmaceuti bez granica organizuju kampanju sakupljanja radiografskih snimaka iz kojih se potom izdvaja srebro koje se prodaje po tržišnoj ceni i koristi za finansiranje drugih solidarnih projekata.

13. Računarski miš:

Nauka napreduje neverovatnom brzinom, toliko brzo da električni aparati (tableti, računari, faks mašine, štampači, miševi, zvučnici i muzički aparati) prestaju da budu aktuelni samo nekoliko meseci nakon kupovine. Često sadrže potencijalno štetne materije kao što su olovo, živa ili šestovalentni hrom koji zagađuju okolinu ukoliko se ne odlože na adekvatan način.

Sa druge strane, sadrže i vredne materije: silicijum, zlato, srebro ili bakar kojih u prirodi ima sve manje i čije dobijanje ostavlja ozbiljne posledice na ekosistem. „Reciklaža prevaziđenih proizvoda omogućava povraćaj pomenutih materijala koji mogu ponovo da se iskoriste i time uštede prirodne resurse i energiju. Na isti način, sprečava se nagomilavanje štetnih materija na deponijama“, ističe Marija Peres, predstavnica sektora za kvalitet životne sredine u okviru firme „Recytronica“.

Kada poželite da zamenite neki aparat, stari odnesite u centar za sakupljanje otpada ili ga odložite u predviđeni kontejner. Otpad se odatle prenosi do postrojenja za tretiranje i podvrgava procesima dekontaminiranja i obnavljanja prvobitnih materijala“, zaključuje Peresova.

14. Termometar:

Kod termometara i fluorescentnih sijalica opasna je živa koja se nalazi u njihovoj unutrašnjosti. Zbog toga ih treba odlagati na predviđenim mestima, odakle se prenose na tretiranje, gde se putem destilacije pripremaju za ponovno korišćenje u hemijskoj industriji.


Izvor: El Pais