Napadi panike: Definicija, uzroci i lečenje

Foto: Flickr

Napadi panike su praćeni fizičkim simptomima kao što su tahikardija, nepravilan rad srca i povišen krvni pritisak, zbog kojih možemo da pomislimo da se radi o srčanom napadu.

Šta je zapravo napad panike?

Napadi panike ili poremećaji anksioznosti se definišu kao doživljaji intenzivnog straha koji nastaju naglo, a praćeni su sledećim simptomima:

• Tahikardija ili povišen krvni pritisak;
• Znojenje;
• Drhtanje;
• Nedostatak vazduha i osećaj gušenja;
• Stezanje i probadanje u grudima;
• Mučnina i abdominalne smetnje;
• Nestabilnost, vrtoglavica i gubitak svesti;
• Osećaj odvojenosti od sebe samog;
• Strah od ludila i gubitka kontrole;
• Strah od smrti;
• Iscrpljenost i trnjenje;
• Jeza i naleti vrućine.

Osobe koje doživljavaju napad panike vrlo često proizvode anticipatornu (iščekujuću) anksioznost zbog mogućnosti da se desi novi napad. Drugim rečima, obično osećaju „strah od straha” i čine da se ovo iskustvo ponavlja u krug.

Strah od ponovnog napada praćen negativnim mislima kao što su strah od infarkta, smrti, gubljenja kontrole i ludila, koje ga dodatno pojačavaju, čine da se ova osećanja povežu sa konkretnim situacijama u kojima je intenzivan strah već doživljen, što dovodi do izbegavanja tih situacija i ometanja dnevne rutine, jer osoba menja svoje navike i ponašanje.

Učestala pojava je i da osoba počinje da strepi i od situacija iz kojih bi bilo teško ili sramno pobeći, kao što su biti sam (napolju ili u kući), odlazak na prometna mesta, vožnja liftom ili autom… Na taj način, osoba polako počinje da izbegava čitav niz situacija, što može da dovede i do agarofobije ili straha od otvorenog prostora.

EU%20GIF.gif

Koji su uzroci napada panike?

Iako se ne može reći sa sigurnošću koji su uzroci paničnih poremećaja, postoje različite teorije o njima. Sa stanovišta biologije, napadi panike su se prvo pripisivali biohemijskom problemu nervnog sistema, koji je genetska predispozicija, ali pošto ovo stanovište nema dobru empirijsku podlogu, razvile su se i alternativne teorije.

Kasnije, psihofiziološka stanovišta su ukazala na to da se uzroci napada panike nalaze u interakciji okidačkih stimulusa koji uzrokuju fiziološke i kognitivne promene (stres, fizički napor, intenzivne emotivne reakcije), kao i percepcija i asocijacije pojedinca. U skladu sa tim, kombinacija ovih faktora je uzrok anksioznosti.

Šta raditi za vreme napada panike i da li postoji lek?

Kognitivno-bihevioralne terapije su se pokazale kao najefikasnije u tretmanu napada panike, budući da je do poboljšanja došlo u skoro 80% slučajeva.

3511629169_20c0917fd2_o.jpg

Foto: Flickr

Tretman napada panike se sastoji iz više psiholoških tehnika, kao što su trening opuštanja, kognitivno restrukturiranje ili izlaganje situacijama u kojima se javlja strah. Sa druge strane, postoje i jednostavna uputstva koja mogu da vam pomognu da kontrolišete napad panike:

• Prihvatite fiziološke promene kao nešto prirodno i prolazno. Uglavnom imaju tendenciju da oslabe nakon 20 minuta;
• Za to vreme radite vežbe opuštanja i dišite duboko, to će, između ostalog, sniziti pritisak i usporiti rad srca;
• Pokušajte da zaokupite pažnju nečim nevezanim za vaše fizičke reakcije i negativne misli. Na primer, nekom pričom ili recitujte neku pesmu ili poemu;
• Zaokupite pažnju svom telu nekim radnjama kao što je sređivanje sobe ili dokumenata, peglanje i slično. Napadi panike su učestaliji nego što mislite. Međutim, ako primetite da se anksioznost povećava, konsultujte se sa specijalistom, jer može da preraste u poremećaj anksioznosti.

Izvor: Gestiopolis