Laza Lazarević: Sve će to narod pozlatiti!

FOTO: Opušteno

Priredila: Ana Kotur

Lazin otac, Kuzman unapred je plaćao knjige koje su se tek štampale, tako da je Laza već u ranom detinjstvu imao priliku da se upozna i zavoli književnost. Posle završene gimnazije, upisao je Pravni fakultet u Beogradu. Zainteresovao se za rusku književnost i jezik, te je voleo da čita Černiševskog, Pisareva i Dobroljubova. Kult porodice i žrtvovanje njenim interesima je stalno bio prisutan, kako u životu, tako i u delima ovog pisca.

Posle završetka studija prava, Laza Lazarević postao je praktikant Ministarstva prosvete. U međuvremenu dobio je stipendiju u Berlinu na studijama medicine, koju je morao da prekine, jer je bio pozvan na vojnu dužnost tokom Srpsko-turskog rata, te je tamo služio kao lekarski pomoćnik. Studije medicine je završio 1879. godine, a po povratku za Beograd 1881. godine imenovan je za prvog lekara Opšte državne bolnice. Lazar je 1889. godine postao lični lekar kralja Milana i biva unapređen u čin sanitetskog potpukovnika.

Laza Lazarević smatra se i tvorcem srpske psihološke pripovetke. Na svom književnom polju napisao je devet pripovedaka, od toga osam nedovršenih. Laza je objavio osam pripovedaka u časopisima, a to su: „Prvi put s ocem na jutrenje“, „Školska ikona“, „U dobri čas hajduci!“, „Na bunaru“, „Verter“, „Sve će to narod pozlatiti“, „Vetar“ i „On zna sve“. Sve njegove pripovetke mogu se podeliti na pripovetke iz gradskog i na pripovetke iz seoskog života. Karakteristika Lazarevićevih pripovedaka je idealizacija i veličanje patrijarhalnog sveta i porodične zadruge kojoj se sve žrtvuje, pa čak i sopstvena sreća. Pripovetku „Švabica“ tada nije objavio jer je, kako mnogi veruju, bila suviše autobiografska. Objavljena je tek sedam godina nakon piščeve smrti.

Lazarevićeva dela koja su pretočena na filmsko platno su:

1968. Sve će to narod pozlatiti (TV)
1968. Švabica (TV)
1968. Prvi put s ocem na jutrenje (TV)
1971. Sve će to narod pozlatiti (TV)
1990. Švabica (TV)
1992. Prvi put s ocem na jutrenje (TV)
1995. Sve će to narod pozlatiti (TV)

Kuća u kojoj je živeo naš pisac umetnički najsavršenijih priča u srpskom realizmu, nalazi se u Hilandarskoj ulici u Beogradu. U toj kući Laza K. Lazarević napisao je mnoga značajna književna i medicinska naučna dela. Bio je prvi srpski gerontolog, a pisao je i objavljivao radove iz neurologije, interne medicine, zaraznih bolesti, hirurgije, urologije, farmakologije, toksikologije, bakteriologije, epidemiologije, javnog zdravstva i sudske medicine.

spomen-kuca-u-Hilandarskoj.jpg

FOTO: Sećanja

_event_management.gif

„(…) Imam jednu staru zbirku pripovedaka. Pravo je čudo da nema godine izdanja ali pretpostavljam da je pre Prvog svetskog rata. U predgovoru, između ostalog, piše: Kažemo da Laza nije pisao pesme već da je radio na pripovednoj prozi. Pa ipak, u Lazinim pričama je dobar deo u samoj stvari – poezija, a ne proza. U njima je mnogo rečenica gde su i reči i mesta tim rečima birani pažljivije nego što to rade pesnici, trudeći se da zadovolje zahteve ritma, metra i pesničke ornamentike; u njima su zadovoljeni zahtevi: arhitektonski, slikarski, muzički, ritmički, kao što se, doduše na drugi način zadovoljavaju posebno u svakoj umetnosti.

I često, na toplim i osećajnim mestima, i rečenica naoko vrlo prozaična ima svoje opravdanje, kao deo celokupna sklopa, jer upravo ona upotpunjuje i uokviruje poeziju ranijih rečenica. A kad, na primer, Marica kaže: Mitre brate, gospodaru moj!“, ili Anoka: „Petrija sestro, oprosti mi!“, to uzbuđuje kao najjače mesto kod kog najboljeg liričara: i kad invalid kaže ocu, gazda Blagoju: „Drži, tata! Ja nemam druge ruke!“, to je jako kao najjači izraz u kojoj odličnoj tragediji…

Zato kada sa kćerkom odem na grob svojih najmilijih (Novo groblje u Beogradu) odem i do Lazine grobnice koja se nalazi u samom centru, kod crkvice, nedaleko od ulaza. Prekrstim se i zapalim sveću. To je naš skromni prilog velikanu, velikoj srpskoj duši, do granica univerzuma“.

grob-Laze-K.Lazarevica.jpg

FOTO: Sećanja

IZVOR: Wikipedia, Wordpress blog

Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.

Pročitajte i:

Čolina novogodišnja priča u Spensu
Stvari zbog kojih volim Beograd
Neformalno obrazovanje je ključ uspeha!