Lajkin put bez povratka
Wikimedia Commons

Naučnici su bili ubeđeni da ljudi nemaju šanse da prežive lansiranje u kosmos i da su životinje pravi izbor za prirpeme da se jednog dana čovek ipak nađe u svemiru. Dok su Amerikanci za eksperimente koristili šimpanze, Sovjeti su se opredelili za pse lutalice smatrajući da su oni jednostavniji za treniranje, a da su zahvaljujući uličnom životu dovoljno prilagodljivi i sposobni da podnesu ekstremne uslove.

Pored Lajke postojala su još dva kandidata za put u svemir, takođe ženke, Miška i Albina koje su zajedno prošle kroz intenzivne pripreme za let tako što su dane provodile u malim kavezima, a potom su ih premeštali u još manje. Cilj je bio da se naviknu na ograničen prostor, a simulirani su snaga i buka letelice koja će biti lansirana u svemir. 


Izbor je pao na Lajku, trogodišnjeg mešanca sa ulica Moskve. Opisana je kao pas mirnog temperamenta koji ne ulazi u sukobe sa drugim psima, a jedan od razloga zašto su baš ženke bile u opticaju za nosioca podviga je to što ne moraju da podižu nogu prilikom mokrenja i samim tim im je potrebno manje prostora.  


Podstaknut „svemirskim ratom“ koji je vođen između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, generalni sekretar komunističke partije Nikita Hruščov želeo je da nad svojim rivalima demonstrira moć, te je naredio da se proces organizacije leta ubrza i da bude izveden na dan obeležavanja 40 godina od Oktobarske revolucije. Naučnicima koji su pripremali letelicu ostavljeno je svega četiri nedelje da završe radove što je poremetilo njihove prvobitne planove da se odabranom psu obezbedi bezbedan povratak na Zemlju.


Satelit nešto veći od mašine za veš nazvan Spuntjik 2 dozvoljavao je Lajki da sedne i legne, ali ne i da se okrene. Tog 3. novembra prilikom poletanja Lajka je, preplašena i nesvesna šta se događalo, proživljavala napad panike - njeno disanje bilo je ubrzano skoro četiri puta uz 240 srčanih otkucaja u minuti. Nakon tri sata srčani ritam se vratio u normalu, ali je uprkos tome uginula.

Odgovor na pitanje zašto javnost je dobila tek 2002. godine. Godinama nakon lansiranja Sputnjika 2, Sovjeti su tvrdili da je Lajka uginula od otrova u hrani koji je stavljen kako bi je poštedeli agonije sagorevanja u atmosferi. Međutim, naučnik Dimitri Malašenkov je u radio emisiji otkrio pravi uzrok Lajkine smrti – temperatura u kapsuli je prešla 40 stepeni zbog neadekvatno osmišljenog sistema za kontrolu toplote i ona je uginula od vrućine i dehidratacije.

Mišljenja oko toga da li je ova misija ispravna su podeljena. „Devet krugova oko Zemlje učinili su Lajku prvim kosmonautom planete, žrtvovanim u ime uspeha budućih svemirskih misija", rekla je za Frans pres Alilija Kotovska koja je učestvovala u treniranju pasa za odlazak u svemir. S druge strane, Oleg Gazenko, jedan od naučnika koji je radio na Sputnjiku 2 imao je drugačije mišljenje – priznao je da žali za Lajkom i da naučeno iz misije ne može opravdati njenu smrt.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Pre Lajke psi su slati na suborbitalne visine na nekoliko minuta kako bi se utvrdilo da li je život moguć u bestežinskom stanju, ali je Lajka prvi pas koji je zaista poslat u svemir. Nakon njenog putovanja, u svemir su poslate Belka i Strelka koje su imale sreće i da se vrate, a nakon toga usledio je vrhunac svemirskih eksperimenata – Jurij Gagarin bio je prvi čovek koji je otputovao u svemir 1961. godine.

Izvor: Opusteno.rs