Ksip Totek: Božanstvo zvano Odrani gospodar
Pixabay

Širok kulturološki i duhovni svet sa čijom se bogatom raznolikošću i dalje upoznajemo, skriven je u Meksiku. Tim arheologa, u saveznoj državi Puebla otkrio je ruševine hrama posvećenog Ksip Toteku, božanstvu najčešće prikazivanom kao ljudski leš bez kože. Možda to danas može zvučati paradoksalno, ali ovo božanstvo – poznatije kao Odrani gospodar, slavljen širom Srednje Amerike, povezan je sa plodnošću i prirodnom obnovom.


Prilikom iskopavanja ruševina na ovom lokalitetu, arheolozi su došli do otkrića artefakta: dve velike ljudske lobanje izrezbarene od kamena i torzo koji predstavlja Ksip Toteka. Nacionalni institut za istoriju i antropologiju tvrdi da je hram izgrađen između 1000. i 1260. godine. Kameni torzo ima dodatnu ruku koja visi preko leve ruke, što prema mišljenju naučnika - ukazuje na to da je nosio kožu onih koji su ritualno žrtvovani. Kao skulptura ispunjava standarde dobrog umetničkog dela, visine 80 centimetara i rupom u predelu stomaka predviđenoj za apliciranje zelenog kamena kako bi se statua oživela za vreme ceremonije.



PrintScreen,Youtube:La creación del Quinto Sol y Xipe Tótec
PrintScreen,Youtube:La creación del Quinto Sol y Xipe Tótec

Istraživači meksičkog Nacionalnog instituta za istoriju i antropologiu pronašli su dva oltara za žrtvovanje nedaleko od hrama. Predpostavlja se da su korišćeni tokom ceremonija u kojima su sveštenici drali kožu sa svojih žrtava – najčešće robova i ratnih zarobljenika – i zatim je oblačili. Otkriće ovih skulptura i njihov raspored poklapa se sa opisom ovih ceremonija u izvorima iz 16. veka, a na osnovu kojih se zaključuje da su žrtve ubijane na jednom, a drane na drugom oltaru.


Ovaj ritual odigravao se u proleće, tokom festivala Tlakaksipehualictli, u veri da će obezbediti plodnu žetvu i omogućiti regeneraciju prirode. Odranom kožom koja truli pokrivali su se sveštenici, kao simbolom trule kore kroz koju se pomaljaju mlade i sveže biljke.


Trula koža može se vezati za košuljicu, odnosno kožu koju odbacuje zmija. Hrišćanska religija daje zmiji negativan karakter, ipak kod južnoameričkih Indijanaca Maja – pernata zmija je bila simbol plodnosti, a zbog menjanja kože ona je i simbol duhovne transformacije. U kontekstu pomenutog festivala može se razumeti kao ritualno odbacivanje starog i prljavog i okretanje ka novom razvoju i preporodu.


Youtube screenshot
Youtube screenshot

Ovo nisu pronađene prve predstave Ksip Toteka, njegovi ostaci pronalaženi su širom Srednje Amerike, ali tek su nedavno arheolozi otkrili hram posvećen samo njemu. Ovaj tim istraživača do sada pronašao je građevinu 12,5 metara dugu i 3,5 metra visoku, ali planiraju da nastave sa iskopavanjem. Nakon što skulpture prođu temeljnu analizu naučnika, one će biti izložene u muzeju koji se nalazi pri samom lokalitetu.


Jezivo božanstvo – kako ga mnogi danas nazivaju, pri temeljnijoj analizi gubi stepen takozvane jezivosti. Svet je nekada bio mnogo suroviji, samim tim i većina religija poseduje svoju varijaciju Ksip Toteka. Stari zavet pun je jezivih priča. Bog je od Avrama tražio žrtvovanje svog jedinog sina kao dokaz svoje vere: „Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde ću ti kazati” (1. Moj. 22:2). Avram je svoju veru dokazao i sin mu ne beše žrtvovan, ali zato je čitava populacija gotovo zbrisana sa lica Zemlje tokom velikog potopa, samo zbog svoje grešnosti. Grčka mitologija u moru jezivih priča nosi onu o Kronosu koji proždire decu zbog svoje halapljivosti za vlašću. U novijoj istoriji često smo svedoci da se zarad takozvanih viših ciljeva urušavaju prava i životi socijalno slabijih.


YouTube screenshot
YouTube screenshot

Život je bio, jeste i biće pun surovosti. Borba za opstankom, borba za više ciljeve, ili one male i sebične često nosi žrtvu. Svaka kultura, ali i svako vreme ima svog Ksip Toteka. Danas ćemo u naučne svrhe iskoristiti tela beskućnika, secirati ih na najsitnije delove, proučavati, stavljati u tegle, izlagati na izložbama. Tela tih nesrećnika doprineće plodnosti i obnovi naših naučnih i medicinskih pogleda, kao što ćemo i nove lekove testirati na najsiromašnijim individuama, koje nemaju mnogo da izgube – a sve zarad višeg cilja, odnosno napretka. Na kraju, postavlja se pitanje: da li je Ksip Totek predstava surovosti i morbidnosti davno izbledelog vremena, ili je predstava današnjice i sveta koji je zamenio svoje ruho savremenošću, ali je u biti ostao isti ?  


Izvor: Elementarium