Krcko Oraščić: Od fijaska do Božićnog klasika

Foto: Wikimedia 

Suština Božića – baš kao i pita s mlevenim mesom, jelka ili Božićne pesme. Danas baletske kuće širom sveta nude svoje viđenje klasičnog baleta Krcko Oraščić Petra Iljiča Čajkovskog dok porodice svuda u svetu planiraju svoje godišnje hodočašće da bi ga gledale. I to ne čine samo ljubitelji baleta – za mnoge ljude ovo je jedino vreme u godini kada razmišljaju da potroše novac na odlazak na baletsku predstavu, ipak, Božić bez Krcka Oraščića – kao što je rekao jedan obožavatelj – ,,jednostavno ne bi bio Božić“!

Pa, kako je jedno delo koje nije imalo ništa sa pričom o rođenju Isusa Hrista postalo sinonim ovog doba godine? Kako je delo koje je doživelo fijasko na premijeri postalo dragulj u kruni baletskog repertoara svake renomirane baletske kuće? I zašto nemačka romantičarska kratka priča, za koju je muziku napisao ruski kompozitor a na sceni joj život udahnuo francuski koreograf, danas privlači toliku publiku?

_veb_novinarstvo.gif

Priču Krcko Oraščić i Kralj miševa iz 1816. E. T. A. Hofmana godine 1844. je adaptirao tvorac čuvena Tri musketara Aleksandar Dima a bio je to balet zasnovan na ovoj verziji koju je 1892. naručio direktor Ruskog carskog pozorišta, povodeći za ogromnim uspehom Čajkovskog sa Uspavanom lepoticom dve godine pre toga. Na Božićno veče devojčica Klara tiho silazi niz stepenice da bi se igrala sa svojim omiljenim poklonom, krckalicom za orahe.

Misteriozni mađioničar, Droselmejer čeka je da bi je iznenada poveo u čarobnu avanturu. Nakon što su porazili Kralja miševa, Klara i Krcko Oraščić lete u zlatnim sankama kroz Zemlju snega u Kraljevstvo slatkiša, gde Šećerna vila priređuje božanstvenu paradu raznih igara, uključujući i sopstvenu. Vrativši se kući u svoj krevet, Klara je ubeđena da je sve bio samo san – ali, zar ne prepoznaje Droslmejerovog nećaka?

Ovaj balet nije zasnovan na teologiji i ne pominje se beba Isus, ali slavi praznike koje u ovo doba godine praznuju mnoge porodice, bez obzira na verska ubeđenja. To je magični svet dece, roditelja, igračaka, Božićnih jelki, pahuljica i slatkiša, koji svi upućuju na ,,obilni i savršeni” uspeh Čajkovskog, kako ga zove vodeći baletski kritičar Alister Mekuli. ,,Pogađa slatku suštinu”, slaže se balerina Izabela Mekmikan, osnivačica grupe Evribodi balet (Everybody Ballet), koja se zalaže da balet postane inkluzivan i pristupačan svakome.

Bivša prva solistkinja Kraljevskog baleta, tokom niza godina je igrala u bezbroj izvedbi Krcka Oraščića, tumačeći razne uloge od Šećerne vile, Ružine vile, do članova arapske i španske plesne trupe. ,,To je večna fantazija u kojoj Božić oživljava na sceni. Imate devojku, momka, san, magično drvo od preko 2 m, blistave pahuljice i jednu zaista veoma zahtevnu koreografiju sa čudesnim učinkom. Šta tu ima da se ne voli?”

ESMD_The_Nutcracker_2011_grand_pas_de_deux.jpg
Foto: Wikimedia

Tvrd orah

Ali, nije uvek sve bilo tako slatko. Kada biste ovo pitanje uputili kritičarima na premijeri u Sankt Petersburgu, odgovor bi možda glasio: ,,sve!” Čajkovski, poznat po samokritici i da ne gaji velike nade u uspeh, mora da je opravdao sve svoje sumnje kada su izašli prvi komentari.

,,Krcko Oraščić se ni u kom slučaju ne može nazvati baletom. Ne zadovoljava nijedan zahtev koji nameće balet”, bio je jedan komentar. ,,Za balerine tu nema puno igre, za umetnost nema baš ništa, a za umetničku sudbinu našeg baleta – to je još jedna stepenica na dole”, bio je drugi. Kritičari su se urotili i protiv zapleta, ili njegovog nedostatka: ,,nema nikakvu priču, nego samo niz nepovezanih scena, poziva se na poslednje pantomime kojima se razmeću ulična pozorišta ”. Za jednog kritičara je ovo oslanjanje na puki ,,spektakl“ bila ,,uvreda“. Još je dodao: ,,Daće Bog da se slični propali eksperimenti ne ponavljaju”.

Kritičari nisu bili u pravu. Ovogodišnji Krcko Oraščić u izvedbi Kraljevskog baleta, u legendarnoj produkciji, sa koreografom Piterom Rajtom emitovan je uživo 16. decembra u oko 2000 bioskopa širom sveta. Kako pokazuje njegov globalni domet, Krcko Oraščić se obraća svima. Posebno Amerikancima. Godine 1954. Američki koreograf Džordž Balanhin je napravio verziju ove predstave za Njujork Siti balet (New York City Ballet) koji ostaje najvažniji praznični klasik u Americi.

Sa svim pahuljicama na sceni, kako ističe Mekuli, Krcko Oraščić je danas ritualan u mnogim gradovima u SAD u kojima sneg retko pada, od Havaja do Floride. ,,Tokom poslednjih 70 godina ovaj balet – čiji su koreni u Starom svetu – postao je institucija u Americi”, napisao je Mekuli dok je 2010. organizovao svoj ‘Maraton Krcko Oraščić ’, ,,sastavni deo sezone dobre volje koja traje od Dana zahvalnosti do Nove godine”.

KC_Ballet_Drosselmeier_Marketing_Image_KCB_22329.jpg
Foto: Wikimedia

Prihod od karata ostvaren tokom sezone dobre volje je takođe vredan pomena. Plesni kritičar Loren Galager primećuje da u slučaju San Francisko baleta (San Francisco Ballet), na primer, ,, svake godine predstava donese kompaniji oko 40% prihoda od prodaje karata”, dok Daniel Džej Vakin u Njujork Tajmsu ističe da je ,,praznično izvođenje Krcka Oraščića je finansijski temelj američke plesne kompanije“.

‘Ponešto za svakoga’

Neprekidno izvođenje ovog baleta obezbeđuje dodatnu, indirektnu pomoć ekonomiji. Još jedan interesantan nus-proizvod njegovog uspeha je ukus Amerikanaca, koji navodno potroše više od 8 milijardi dolara godišnje na Božićne ukrase, tj. za sakupljanje pravih krckalica za orahe. Jedna od starih nemačkih porodica, porodica Štajnbah, i dalje ih pravi na tradicionalan način i tvrdi da je balet ,,raspalio strast” za ovim drvenim uspomenama koje, prema nemačkoj legendi, donose sreću i čuvaju porodicu i njen dom. ,,Strikno pridržavanje prilikom klasične proizvodnje”, kažu oni, ,,veoma je povećalo popularnost sakupljanja krckalica za orahe u Americi”.

nutcracker_577161_1920.jpg
Foto: Pixabay

,,Izgleda da imamo nacionalni instinkt ka kolekcionarstvu, posebno kada se radi o simbolima pop-kulture“, slaže se novinarka Norin Malon, implicirajući da je klasični balet ,,pop-kultura” sam po sebi. Komentarišući nagli procvat masovne proizvodnje krckalica za orahe, ona dodaje: ,,Poreklo krckalica za orahe zaista nije važno – ako je ikada i bilo – halapljivim američkim potrošačima, koji su samo želeli nešto što je tek nalik momku iz baletske predstave”.

,,Momak iz baletske predstave”, mistični Krcko Oraščić, samo je jedan član zaista veličanstvenog baletskog ansambla. Priču su popularizovali vizuelno zadivljujući i u baletskom smislu primamljivi karakteri i u njoj ima ponešto za svakoga. Zbog toga je nešto ozbiljnije od samo površne, svetlucave zabave u sentimentalno doba godine.

Mnogim mladim ljudima će gledanje Krcka Oraščića bilo u školskom matineu bilo sa porodicom biti prvo baletsko iskustvo – verovatno i prvi uživo gledan performans. Kako tvrdi Vakin, ,,Ovaj balet je važan uvod u umetničku formu za decu jer će sutra ona biti ta koja će kupovati karte za tu predstavu”. ,,Mnoga deca igrači koja igraju više uloga u ovom baletu su inspiracija za sebe: kao dete sećam se da sam čežnjivo gledala decu koja su glumila Klaru ili miševe i želela sam da još malo vežbam svoj plije (fr. pliés) – to je u meni probudilo ljubav prema umetničkoj formi koja traje i danas“, kaže Klemensi Barton-Hil.

Angelina_Sansone_dans_Casse_Noisette_Kansas_Cit.jpg
Foto: Wikimedia

Mekmikan je ubeđena da posle ovog baleta ne ostaje začarana samo mala devojčica. ,,Da, imate Šećernu vilu koja je pravo uživanje u klasičnom baletu, ali isto tako imate i miševe, koji su stvarno kul kao i sve ostale karaktere plesače iz celog sveta koji nude nešto potpuno drugačije i uzbudljivo za gledanje”. I kada opisuje Krcka Oraščića kao ,,balet za svakoga”, ona ne govori samo o publici: i plesači takođe uživaju. ,,Ovaj balet daje divan osećaj i kada se izvodi, a ne samo kada se gleda, i to oseti cela baletska kuća.

Zabavno je kada dođe vreme u godini da se on sprema jer ima uloga za svakoga, traje samo dva sata, tako da se rano završava. I pored toga što postoje neki izazovni momenti”, priznaje, ,,on nije kao Labudovo jezero, nije strašno težak za izvođenje. Zaista postoji sam za sebe i nijedan drugi mu nije sličan”.


Izvor: BBC