Kit Flint: frontmen grupe The Prodigy preminuo u 49. godini
Wikimedia commons

Njegova smrt je objavljena na Instagram profilu benda. Lijam Haulet, jedan od vodećih muzičara ovog benda, je objavio da je Flint izvršio samoubistvo.


Haulet je napisao: Vest je istinita. Ne mogu da verujem da ovo govorim, ali naš brat Kit je izvršio samoubistvo ovog vikenda“. Takođe, izjavio je da je ljut, zbunjen i slomljen.


The Prodigy je u maju imao zakazanu turneju po SAD-u, uključujući i šou na Terminalu 5 u Njujorku. Još uvek nije objavljeno da li će se šou odložiti.

The Prodigy je postao poznat 1997. godine sa trećim studijskim albumom, „The Fat of the Land", koji je dospeo na prvo mesto liste u Britaniji i SAD-u, i učinio da britanska „andergraund“ dens muzika postane hit i preko Atlantika.


Gospodin Flint, prepoznatljiv po dvostrukoj mohikanskoj frizuri i beskrajnoj energiji, bio je jedan od razloga po kom se bend razlikovao i skrenuo pažnju, zajedno sa drugim pevačem, Kitom Palmerom (Maxim Reality).

En Pauers, pop kritičar Njujork Tajmsa je 1998. godine u svojoj recenziji o živoj svirci ovog benda napisao: „Gospodin Flint i Kit Palmer su 'narodni đavoli' i 'izaslanici podzemnog tehno sveta'”.


U intervjuu koji je 2009. godine dao za Gardijan, Flint je objasnio svoj izgled i ludorije koje izvodi na bini. Kako je izjavio, nakon što je nosio mohikansku frizuru u školi, bio je izbačen i poslat u specijalnu školu. 


„Jedini način da me smire bio je da me hipnotišu – jednostavno sam imao previše energije.”


Biti na sceni, za njega je bilo oslobađajuće iskustvo.

„Scena dopušta mojoj mentalnoj energiji da se izrazi. Zbog toga sam veoma iskren. Nisam tu zbog svog lepog glasa ili da budem najbolji igrač. Kada sam na sceni želim da se izrazim i oduševim publiku.”

Kit Čarls Flint je rođen 17. septembra, 1969. godine u Redbridžu, Istočnom Londonu, ali je odrastao u predgrađu Breintri u Eseksu.


Imao je nesrećno detinjstvo, kada je bio mali, roditelji su mu se razveli. Kasnije je potpuno prestao da komunicira sa svojim ocem, jednom prilikom je izjavio za londonski Tajms


Flint je bio bistro dete, ali je imao disleksiju, što ga je dovelo do problema u školi, koju je napustio u svojoj 15. godini.


Tada je prema pisanju BBC-ja, počeo da radi kao građevinac na postavljanju krovova. 

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Flint je 1989. godine na žurci sreo Hauleta i zatražio mu mixtape. Haulet mu je dao jednu od svojih traka, na kojoj je pisalo „Prodigy” (ime sintisajzera proizvođača Moog). 


Flint je voleo muziku i predložio da on i njegov prijatelj Liroj Tornhil zaigraju na bini uz muziku gospodina Hauleta. 


Bend je odmah naišao na uspeh u Britaniji sa svojim debi singlom Charly, pesmom iz 1991. godine koja je zasnovana na reklamnom videu iz 1970. godine na temu  bezbednost dece: „Čarli kaže - uvek reci svojoj mami gde ideš”. Flint, koji je tada imao dugu kosu, je tokom videa manično igrao. 

Popularnost benda je sve više rasla, dok je britanska vlada pokušavala da zabrani rejv scenu u zemlji. 


Drugi album grupe The Prodigy, „Music for the Jilted Generation", sa svojim frenetičkim tempom i prkosnim tekstovima, oslikavao je buntovničko raspoloženje dok su mladi ljudi nastavili sa žurkama na otvorenom, uprkos zabrani prema Zakonu iz 1994. godine.


Bend je ostvario svoj vrhunac tek kada je Flint počeo da peva. Prvi singl sa trećeg studijskog albuma „The Fat of the Land" - Firestarter", promenio je pravac, mešajući rejv i rok gitare.


“I’m a firestarter, twisted firestarter” – Flint se, igrajući ulogu zlikovca u crtanom filmu, podrugljivo osmehnuo roditeljima širom sveta. “I’m the trouble starter, punking instigator."

Flint je kasnije pevao i na drugim albumima (sedmi album, „No Tourists", objavljen je prošle godine), međutim, nijedna pesma nije bila uspešnija od Firestarter i Breathe.


U singlu iz 2002. godine Baby’s Got a Temper, Flint pohvalno peva o Rohipnolu, drogi koja asocira na silovanje. Pesma je kritikovana na svetskom nivou i zbog toga je Haulet morao da razmisli u kom pravcu bend ide. 


Flint odustaje od pevanja na sledećem albumu, u korist gostujućih pevača, ali je na živim koncertima pevao, da bi se 2009. godine vratio potpuno, na albumu „Invaders Must Die".


Izvor: The New York Times