Kako izgleda dan autistične osobe?
Pixabay

Zamislite da idete ulicom i odjednom zvuci oko vas postanu nepodnošljivo glasni. Pokrili ste uši, čučnuli i samo želite da to prestane. Neki dobronamerni čovek je prišao da vas pita da li ste dobro. Očajnički želite da mu kažete da niste dobro i da vam treba pomoć, ali umesto toga samo ste glasno viknuli.


Ovo je njihov svet.


Autizam je složeni poremećaj u razvoju koji se obično javlja u prve tri godine života. Određeni stručnjaci zastupaju mišljenje da ne postoji jedinstveni uzrok ovog poremećaja, već da autizam nastaje kao posledica različitih faktora koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisanje.

Autistična osoba ima probleme sa čulnim opažanjem, govorom, mišljenjem i razumevanjem svoje okoline. Oni imaju drugačiju percepciju realnosti nego mi i zbog toga se njihovo ponašanje i odnos prema spoljašnjem svetu razlikuje.


U početku se verovalo da je autizam veoma retka bolest, ali ako uzmemo u obzir ceo spektar autističnih poremećaja, uverićemo se u suprotno. Naime, poremećaj može uticati na oko šest od hiljadu ljudi. Autizam ne poznaje nacionalne, rasne, etičke ili razlike u ekonomskom statusu, on pogađa sve podjednako. Četiri puta više pogađa dečake nego devojčice. Kada je ovaj poremećaj u pitanju, rana dijagnostika veoma je važna, kako bi im pomogla da razviju sopstvene socijalne i komunikacione veštine, da budu samostalniji i vode produktivniji život.

Pixabay
Pixabay



Nastanak autizma se smatra posledicom različitih faktora koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisanje.


Česta zabluda u vezi sa autizmom je da je to mentalno oboljenje. U prošlosti se smatralo da autizam nastaje zato što su se roditelji deteta lose ophodili prema njemu. Često su za to bile optuživane majke. Jedna od zabluda je da je uzrok autizma lišenost emocija, ali istina je zapravo na drugoj strani. Osobe sa autizmom su veoma emotivne, žele da komuniciraju sa drugim ljudima, sposobne su za obrazovanje i rad.


Lek za autizam još nije pronađen. Autistična deca odrastaju kasnije u autististične ljude, što sa sobom nosi poteškoće ukoliko osoba ima neki od težih oblika autizma i potrebno je da se o njoj neko brine tokom celog života.


Postoje različiti načini ispoljavanja autizma, a neki od njih su: ponavljanje iste radnje, okretanje u krug, skakanje u mestu, njihanje i drugo. Može da se desi da autistične osobe budu autodestruktivne i da same sebe povređuju na određene načine, što može predstavljati veliki problem ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da autisti imaju visok nivo tolerancije na bol.


Autistični ljudi često imaju problema sa odstupanjem od rutine. U nekim slučajevima to ide do te mere da neka autistična deca, kasnije i ljudi imaju problem sa promenom godišnjeg doba, tačnije sa zamenom zimske odeće letnjom i obrnuto. Promena rutine u njima izaziva osećaj straha.


Oni takođe imaju problema sa senzornom dezintegracijom, što bi zapravo značilo da su u jednom trenutku neosetljivi na neku pojavu, dok su već u sledećem preosetljivi na istu. Tako imamo primere autističnih osoba koje u jednom trenutku imaju osećaj da je sve u redu, a već u sledećem da ih nepodnošljivo grebe majica koju nose ili zvukovi koje naše uho registruje kao normalne, u njihovom slučaju zvuče drugačije, kao da su deset puta naglašeniji, poput neke haotične buke.



Gettyimages
Gettyimages
Teorijski, možemo dosta pričati o autizmu, ali najbolje ćemo shvatiti taj nama mistični i nepoznati svet iz prizme nekoga ko živi u njemu. 


 Naoki Higašida je čovek koji ima autizam i sa trinaest godina je napisao knjigu pod nazivom „Ja skačem“. 


Mladi Naoki nije znao slova, ali nakon pokazivanja table sa japanskim simbolima i objašnjenja šta koji simbol znači, Naoki je polako, reč po reč, rečenicu po rečenicu pokazujući na tabli objasnio šta znači biti autista i svima nam otvorio vrata svog sveta, kako bi ga i mi što bolje upoznali: 


 „Sada više ne možete da objasnite da ste gladni ili umorni ili da vas nešto boli, niti da proćaskate sa prijateljima. Sada zamislite da vas, pošto izgubite sposobnost opštenja, bez najave napusti urednik koji boravi u vama i raspoređuje vam misli. Kao da je popustila brana, nezaustavljivo u slapovima obasipaju vas ideje, uspomene, nadražaji i misli. Ali sada ste prepušteni sami sebi. 


 Sada je vaša glava soba, gde iz 20 radija podešenih na različite stanice trešte glasovi i muzika. Radiji nemaju ni prekidače za isključivanje ni kontrolu jačine zvuka. Soba u kojoj ste nema ni vrata, ni prozora olakšanje će nastupiti tek kada se toliko iscrpite da ne možete ostati budni. 


Da stvar bude još gora, upravo vam je otkazao još jedan, do sada neprepoznat urednik, urednik čula. Boje i šare plivaju i galame u potrazi za vašom pažnjom. Omekšivač u vašem džemperu miriše podjednako snažno kao kada bi vam neko prsnuo osveživač vazduha u nozdrve. 


 Glava kao da vam je zarobljena u motorciklističkoj kacigi manjoj za tri broja, što može i ne mora da objasni zašto je klima uređaj zaglušujuć, kao električna bušilica. A vaš otac koji je tik tu pored vas zvuči kao da vam govori s mobilnog telefona, na tečnom kantonskom, u vozu koji prolazi kroz mnoštvo kratkih tunela. 


 Više ne možete da razumete svoj maternji jezik, niti bilo koji drugi. Od sad, pa na dalje, svi jezici će biti strani. Izgubili ste čak i čulo vremena i onemogućeni ste da razlikujete minute i sate.“ 


 Naoki je danas jedan od najpoznatijih pisaca u Japanu. Piše poeziju i romane, a takođe je i esejista. Objavio je više od dvadeset knjiga.

Pixabay
Pixabay

U Srbiji ne postoji zvanični registar autističnih osoba. Osobe sa autizmom su nakon smrti roditelja ili staratelja prepuštene same sebi.


 Mi kao društvo moramo da učinimo sve što je u našoj moći da ovim ljudima pomognemo i učinimo im život lakšim, a prvi korak ka tome je upoznavanje sa ovim pojmom, njegovo razumevanje kao i tolerancija, jer autisti osete osuđujuće poglede na sebi, što ih često podstiče da se zatvore u sebe.