Jesu li Stari Egipćani bili beli ili crni?
Pixabay

Možemo primetiti ovakvo tumačenje oslikano u muzičkom spotu Majkla Džeksona iz 1991. godine, za pesmu Remember the Time, sa njegovog albuma Dangerous. Spot, desetominutni mini-film, sadrži nastupe Edija Marfija i Medžika Džonsona.

Konzervativci, međutim, kažu da nikada nije postojala značajna crna civilizacija, što je apsolutna neistina. Zapravo je bilo nekoliko visoko naprednih afričkih imperija i kraljevstava kroz istoriju. Interesantno je da su neke grupe ekstremne desnice čak koristile podatke o krvnim grupama, kako bi proglasile nordijsko poreklo kralja Tuta i njegove braće.

Problem je bio što se mislilo da DNK mumije ne može biti sekvencirana. Međutim, grupa međunarodnih istraživača savladala je ove prepreke, koristeći jedinstvene metode. Oni su otkrili da su Stari Egipćani bili u najbližem srodstvu sa narodima Bliskog Istoka, naročito iz Levanta. Radi se o Istočnom Mediteranu, koji danas uključuje Tursku, Irak, Izrael, Jordan, Siriju i Liban. Mumije koje su korišćene potiču iz Novog kraljevstva i kasnijeg perioda, kada je Egipat bio pod rimskom vladavinom

Pixabay
Pixabay

Današnji Egipćani dele 8% svog genoma sa ljudima Srednje Afrike, što je prema studijama koje su objavljene u časopisu Nature Communications, daleko više nego što su Stari Egipćani delili. Taj priliv podsaharskih gena desio se u proteklih 1500 godina. 


Mogao bi se pripisati transsaharskoj trgovini robovima, ili uobičajenoj trgovini na daljinu između dve regije. Istraživači tvrde da je poboljšana pokretljivost na reci Nil tokom ovog perioda uvećala unutrašnju trgovinu.


Egipat su tokom razdoblja antike osvajali mnogo puta, između ostalog, Aleksandar Veliki, Grci, Rimljani i Arapi. Istraživači su želeli da saznaju da li su konstantni talasi osvajača vremenom izazvali neke veće genetske promene u populaciji. Vođa grupe na Institutu Maks Plank u Nemačkoj, Volfgang Hak, je izjavio: 

„Genetika zajednice Abusir El Melek nije podlegla značajnijim izmenama tokom razdoblja od 1300 godina koje smo proučavali, što znači da strana osvajanja i vladavine relativno nisu genetski uticali na populaciju“.

Istraživanje je vodio arheogenetičar Johanes Kraus, takođe sa Instituta Maks Plank. Kroz istoriju je bio problem pronaći netaknutu DNK mumija Starog Egipta. 

„Vrela egipatska klima, visoki stepeni vlage u mnogim grobnicama i neke od hemikalija koje se koriste tokom procesa mumificiranja doprinose raspadanju DNK, i smatra se da onemogućavaju dugoročno preživljavanje DNK u egipatskim mumijama“, rekao je doktor Kraus.

Pixabay
Pixabay

Takođe se smatralo da, čak i ako bi genetski materijal bio obnovljen, ne bi bio pouzdan. Uprkos tome, Kraus i njegove kolege uspeli su da predstave moćne metode sekvenciranja i provere DNK, i time dovršili prvo uspešno testiranje genoma mumija Drevnog Egipta.


Svaka od mumija potiče iz Abusir El Meleka, arheološkog mesta pozicioniranog duž Nila, 70 milja (115 kilometara) južno od Kaira. U ovoj nekropoli nalaze se mumije sa kojih se otkriva posvećenost kultu Ozirisa, zelenog Boga zagrobnog života.


Najpre su sa devedeset mumija uzeti mitohondrijski genomi. Iz toga su Kraus i kolege shvatili da su mogli da otkriju čitav genom samo iz tri mumije. Za ovo istraživanje, naučnici su koristili uzorke zuba, kostiju i mekog tkiva, pri čemu su zubi i kosti pružili najviše DNK. Bili su zaštićeni mekim tkivom koje je ostalo očuvano kroz proces balzamovanja.


Istraživači su odneli ove uzorke u laboratoriju u Nemačkoj. Započeli su postupak sterilisanjem sobe. Zatim su ostavili uzorke na sat vremena pod UV zračenje, da bi ih sterilisali. Time im je omogućeno da izvrše sekvenciranje DNK.

Pixabay
Pixabay

Istraživači su takođe skupili istorijske i arheološke podatke, kojima bi potkrepili svoja otkrića. Želeli su da saznaju do kojih je promena došlo tokom vremena. U tom cilju, uporedili su genom mumija sa genomom 100 današnjih Egipćana i 125 Etiopljana. Nakon hiljadu trista godina, primećujemo potpuni genetski kontinuitet“, rekao je Kraus.


Najstarija mumija koja je sekvencirana potiče iz Novog Kraljevstva, 1388 godina pre nove ere, kada je Egipat bio na vrhuncu svoje moći. Najmlađa je iz 426. godine, kada je državom vladao Rim. Sposobnost dobijanja genomskih podataka starih Egipćana neverovatno je postignuće, koje otvara niz novih mogućnosti istraživanja.


Doduše, prema njihovom izveštaju, postoji jedno ograničenje: Svi genetski podaci prikupljeni su sa samo jednog mesta u Srednjem Egiptu i možda ne bi mogli da se odnose na čitav stari Egipat“. Kažu da bi u Južnom Egiptu genetski sklop ljudi mogao biti drugačiji, s obzirom na to da je Južni Egipat bliži unutrašnjosti kontinenta.

U budućnosti, istraživači planiraju da odrede tačno vreme kada su geni podsaharske Afrike uplivali među egipatski genom i zbog čega. Takođe, žele da otkriju odakle stari Egipćani potiču. Da bi u tome uspeli, moraće da identifikuju stariju DNK, iz dalje prošlosti, praistorije.

Koristeći tehnike masivnog paralelnog sekvenciranja DNK i najsavremenije

metode provere autentičnosti DNK, istraživači su dokazali da mogu dobiti

pouzdanu DNK iz mumija, uprkos nepovoljnoj klimi i oštećujućim tehnikama

balzamovanja.


Dalje testiranje će najverovatnije priložiti mnogo saznanja našem razumevanju starih Egipćana, a možda i drugih naroda, i time pomoći u popunjavanju rupa zajedničkog pamćenja čovečanstva.

Izvor: Big Think