Da li je etički posećivati glečere?

Foto: Smithsonian

Prevela: Mirjana Dragović

U avgustu, linija za krstarenje Crystal Cruises počela je sa prvim komercijalnim krstarenjem kroz Severozapadni prolaz. Ova kompanija je obećala jedinstveno putovanje kroz veličanstvene kanale, spektakularne glečere i ogromne fjordove gde je priroda zaista netaknuta i pejzaži su zadivljujući i to za cenu od 21.855 dolara. Sve brže otapanje leda na Arktiku je delom i omogućilo to putovanje.

Ekolozi su istakli ironiju putovanja luksuznim kruzerom koji emituje ugljen-dioksid i ostale komponente bazirane na ugljeniku i time šteti velelepnom regionu koji je pod uticajem klimatskih promena. Osim ironije istakli su i zabrinutost da stvaranje tržišta za komercijalno putovanje ovim prethodno neistraženim regionima može da ima štetno dejstvo na pejzaže i životnjski svet Arktika.

Kako klimatske promene menjaju planetu i otvaraju pristup mestima do kojih se ranije nije moglo doći, prirodno je da će tu procvetati turizam. Ove oblasti nisu zanimljive putnicima samo zato što nude avanturu i užitak u pejzažu; takođe im nude iskustvo koje više neće moći da dožive ako klimatske promene nastave da uzimaju maha. Mogućnost putovanja tim predelima sada stvara etičke dileme - i za putnike i za etičare.

Putnici koji žele da pođu na ovakvo putovanje mogu da rezervišu devetodnevno putovanje koje se sastoji iz obilaska Afrike u potrazi za slonovima, životinjama koje su ozbiljno ugrožene zbog klimatskih promena i krivolova. Takođe mogu da rezervišu avanturistički obilazak grebena Velika barijera za koji naučnici tvrde da je „razoren” klimatskim promenama. Ovakva jedinstvena iskustva su pokrenula novu vrstu putovanja pod nazivom „turizam u ugroženim područjima”.

heads_600.jpg

Foto: The New York Times

Kada su u pitanju ovakva putovanja, etičari moraju da razmotre kako klima može da utiče na ponašanje ljudi. Pitaju se da li vredi sagorevati fosilna goriva kako bi se stiglo do udaljenog ili ugroženog dela sveta i otvoriti tu oblast za dodatne posete i ljudsku aktivnost samo da bi se posvedočilo klimatskoj promeni? Da li će vama kao putniku obilazak glečera koji se topi pružiti lično zadovoljstvo i tako opravdati posledice vaše posete?

Džudit Stark, profesorica na univerzitetu Seton Hol koja je stručnjak iz oblasti primenjene etike, svakodnevno razmišlja o ovim pitanjima. „Kako odlazak na ova udaljena mesta utiče na ekološki integritet samih područja?”, pita se Starkova. „Potrebno je da se balansira vrednost i obrazovna mogućnost sa urođenom vrednošću prirode i vrsta koje ne postoje kako bi nama bile na raspolaganju i služile nam za zabavu. Teško je balansirati između tih vrednosti”, nastavila je.

Ljudi koji žive u razvijenim zemljama, naročito oni koji žive daleko od obale i nisu upoznati sa obalnim poplavama ili porastom nivoa mora ne mogu da se povežu sa posledicama klimatskih promena. Ako bi otišli na mesto koje je ugroženo zbog klimatskih promena, razumeli bi posledice. Ako takvo putovanje ostavi toliki utisak na ljude da odluče da promene svakodnevne navike ili popričaju sa prijateljima i porodicom o opasnostima koje donose klimatske promene, Starkova tvrdi da bi takvo putovanje moglo da se smatra „moralno prihvatljivim”.

EU%20OM.gif

Brajan Grin, asistent na Kampusu etičkih programa u Centru za primenjenu etiku Markula i profesor na univerzitetu Santa Klara, slaže se sa Starkovom. Grin je godinama živeo na Maršalskim ostrvima, lancu vulkanskih ostvra i atola koji se nalazi u Tihom okeanu i jedno je od mesta koje je najugroženije zbog klimatskih promena. U studiji geoloških istraživanja SAD-a otkriveno je da će Maršalska ostrva i slične ostrvske zemlje usled podizanja nivoa mora i povećanih poplava prouzrokovanih tropskim olujama kroz nekoliko decenija biti nepogodni za život.

Kada Grin priča studentima o neizvesnoj budućnosti stanovnika Maršalskih ostrva, oni te priče doživljavaju lično, za razliku od uopštenih priča o klimatskim promenama i njihovim posledicama. Grin misli da možda i putnici mogu da se povežu na taj način kada se lično uvere u uticaj klimatskih promena. Međutim, postoji i mračniji razlog iza poseta ugroženim područjima.

„Od Maršalskih ostrva će ostati samo uspomena”, kaže Grin i dodaje da stoga misli „da je važno da ljudi to dožive i vide da utiče i na njih. Nije to samo teorija, već nešto što postoji, među nama je.”

majuro_landlocked_marshall_islands.jpg

Foto: Hakai Magazine

I Grin i Starkova tvrde da fosilna goriva koja se moraju sagoreti da bi se stiglo do mesta poput Maršalskih ostrva ili Antarktika čine takva putovanja moralno diskutabilnim. Ako putnici vide ugrožena mesta iz prve ruke, to će verovatno ostaviti traga na njima - ali kako da shvatimo da li su dobrobiti putovanja važnije od samih posledica koje putovanja izazivaju, među kojima je i zagađenje atmosfere?

Starkova tvrdi da zbog vrlo malo emitovanja ugljen-dioksida ili putovanja za čiju se realizaciju koristi obnovljiva energija, takva putovanja mogu da budu ekološki i etički prihvatljiva. Kaže da mehanizmi za manju emisiju ugljen-dioksida, ako se kupe putem pouzdanih izvora, putnicima mogu da ponude efikasan način ublažavanja dela efekta staklene bašte koji njihovo putovanje uzrokuje. Neka putovanja se organizuju tako da uopšte ne dolazi do emisija ugljen-dioksida. Kompanija Alaska Coach Tours, koja vodi putnike do glečera Mendenhol počela je sa testiranjem električnih autobusa kako bi svoje ture učinila održivim (mada to i dalje ne opravdava putovanje do Aljaske).

Nisu svi turoperatori isti. Organizacije poput Audubon Society nude ture koje za cilj imaju da putnicima predoče značaj očuvanja okoline i njenog pravilnog održavanja. Imaju svoje ekoturističke programe u okviru kojih finansiraju programe očuvanja, među kojima su i pomoć u pretvaranju ugroženog vodenog staništa na Bahamima u nacionalni park. Takođe pomažu u kreiranju vodiča kroz svet ptica u Belizu kako bi doprineli lokalnoj turističkoj ekonomiji. Fondacija Basecamp se bavi promovisanjem održivog turizma u ugroženim područjima, poput konzervata Mara Naboisho u Keniji, u kome živi mnoštvo slonova i lavova, čiji su čopori među najbrojnijim na svetu.

„Ima nečeg vrednog u tom direktnom, neposrednom kontaktu”, kaže Starkova. „Ako je edukativno, onda je i zdravo za okolinu, a ako je održivo, rekla bih da je moralno prihvatljivo”, dodaje.

image.jpg

Foto: Shutterstock

Međutim, ono što moralno prihvatljivo putovanje deli od sramotnog je diskutabilno, poput mnogih etičkih pitanja. Grin je mišljenja da putovanje postaje etički neodrživo ako je šteta koju načini putnik ili samo putovanje gora od one koju bi donele klimatske promene. Starkova misli da se granica pomera kada je mesto toliko pogođeno klimatskim promenama da je šteta nepopravljiva. Ona tvrdi da u tom slučaju neminovnost uništenja pobija vrednost iskustva.

Ako bismo posmatrali širu sliku, emisije koje izazivaju putovanja su male u poređenju sa ozloglašenim zagađivačima poput industrije i proizvodnje električne energije; vazduhoplovna industrija je zadužena za 2% globalnih emisija, dok je proizvodnja električne energije zadužena za 35%, a industrija 21%. Starkova kaže da pojedinci koji često putuju svojim putovanjima mogu značajno da utiču na svoj udeo u emisiji ugljen-dioksida.

„Što više molekula ugljen-dioksida ili metana sprečimo da odu u atmosferu, to bolje”, kaže Starkova. Zatim je dodala: „Ne morate da gledate širu sliku. Posmatrajte manju sliku i razmišljajte o onome što vi kao pojedinci možete da uradite”.


Izvor: Smithsonian

Mirjana je veliki filmofil, večiti optimista i veruje da je smeh najbolji lek.