Istinita priča o Semiramis, legendarnoj kraljici Vavilona
Wikimedia Commons

Ženski vladari u drevnoj Mesopotamiji su bili retki. Ali one koje su vladale, ostavile su traga u istoriji. U neo-asirijskom režimu 9. veka p.n.e, jedna žena vladala je celokupnim carstvom koje se prostiralo od Male Azije do današnjeg zapadnog Irana.  Ona je bila Samu-ramat (Sammu-ramat) što znači visoki raj. Njena petogodišnja vladavina, iako kratka, izgleda da je podstakla dugotrajno poštovanje među njenim podanicima i svetom.


Posle vekova njene vladavine, grčki pisci i istoričari usmerili su se na Samu-ramat i njena dostignuća. Oni su helenizovali njeno ime u Semiramis. Od tada, asirijskoj kraljici, koja je prešla iz ovog sveta činjenica u carstvo legendi, su dodelili ulogu lepe, fatalne žene (femme fatale) u tragičnoj ljubavnoj priči.

Klasični pisci pripisali su joj velika dostignuća, kao komandantu vojske i graditelju zidova Vavilona i spomenika širom carstva.

Njena zavodljivost se nije vremenom smanjila. Ona je kasnije inspirisala italijanskog pesnika Dantea, koji ju je stavio u svoj Inferno, gde je kažnjena za svoje telesne poroke. Francuski pisac prosvetiteljstva, Volter, napisao je tragediju o njoj, a kasnije je Rosini, 1823. godine, napisao operu, Semiramide.

Pixabay
Pixabay

Prava snaga

Istinita priča o pravoj Samu-ramat ostaje nerazjašnjena. Šta je to što je ona postigla pre 2800 godina što je fasciniralo svet i dovelo do toga da romantične legende izniknu iz njene zaostavštine?


Arheolozi su pronašli četiri važna artefakta. U drevnom gradu Nimrudu (današnji Irak) postoje dve statue posvećene Nabuu, bogu znanja i pisanja u Vavilonu, koje pominju njeno ime. Tu su takođe dve stele koje je pominju, jedna iz Kizkapanlija, današnjeg grada u Turskoj i druga iz Asura u Iraku. 


Proučavani zajedno, četiri zapisa stvaraju osnovnu građu njene priče: kraljica je definitivno živela u Asirijskom carstvu između osmog i devetog veka p.n.e, bila je udata za kralja Šamši Adada V (Shamshi Adad V) koji je vladao od 823 do 811 godine p.n.e. i bila je majka kralja Adad Nirarija III (Adad Nirari III).


Njen suprug bio je unuk Asirijskog velikog vladara, Ašurnasirpala II (Ashurnasirpal II) blistavog monarha koji je izgradio veličanstvenu palatu u Nimrudu početkom osmog veka p.n.e. Ovaj događaj je zabeležen na steli, na kojoj je zapisano da je bilo hiljade gostiju i da je slavlje trajalo deset dana.


Ašurnarsipal II je stabilizovao carstvo, smanjujući pobune okrutnošću koju nije imao nameru da sakrije. Jedan zapis govori o metodi kojom kažnjava pobunjenika u jednom gradu u njegovom carstvu:

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Imao sam stub izgrađen na gradskoj kapiji i odrao sam kožu svim vođama koje su se pobunile i prekrio sam stub  njihovim kožama. Neke od njih nabio sam na kolac kolumne, a drugima sam svezao drške oko njih.


Carstvo koje je nasledio unuk Ašurnasirpala II jeste bilo stabilno i bogato, ali nije takvo ostalo dugo. Kada je Šamši Adad V umro 811. godine p.n.e, carstvo je finansijski i politički oslabilo. Njegov mlađi sin, Adad Nirari II bio je suviše mlad da vlada. Ostalo je kraljici Samu-ramat da obnovi stabilnost Asirije kroz njeno namesništvo.

Život i legende

Od uspomene do mita

Iako četiri glavna izvora ne govore da li je ona prihvatila namesništvo, zapisi jasno pokazuju da je Samu-ramat upotrebljavala određeni stepen političke moći. Stela iz grada Kizkapanli, pominje da je kraljicu pratio njen sin kada je prešla reku Eufrat kako bi se borila protiv kralja Asirijskog grada Arpada. Njeno prisustvo je neobično za to doba, a činjenica da se  pominje njeno učestvovarnje na steli, daje Samu-ramatinom delovanju jak stepen časti i poštovanja.


Do perioda kada je Adad-Nirari III stasao da vlada (vladao  bi do 783 p.n.e.) Samu-ramat je zadivila svoje podanike svojom snagom i čvrstinom, što dokazuju i zapisi poput:

Samu-ramat, kraljici Šamši-Adada, kralju Svemira, kralju Asirije; majci Ada- nirarija, kralja Svemira, kralja Asirije.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Legenda o kraljici

Diodorus Sikulus, grčki učenik u Rimskom svetu Julija Cezara i Augusta, je bio taj koji je sakupio i sastavio mnogo toga o legendi o Semiramis. Njegovo kolosalno, polu-istorijsko delo Biblioteka daje pregled od stvaranja mitova do njegovog doba. U njemu, on nudi detaljnu, donekle fantastičnu propovetku o asirijskoj kraljici. 


Prema Diodorusu, Semiramis je rođena u Aškelonu (današnjem Izraelu) kao plod sirijske boginje Derceto  (lokalna verzija feničanske boginje Astarte i vailonske Ištar) i sirijskog mladića. Osramoćena vezom, boginja je napustila svoju ćerku o kojoj su u početku brinule golubice. Kasnije, glavni ovčar asirijskog kralja ju je usvojio i dao joj ime Semiramis.


Semiramis je izrasla u devojku neverovatne lepote. Kraljevog guvernera jedne sirijske provincije, Onesa, zarobila je njena lepota, pa je ubedio njenog očuha da se uda za njega. Kasnije, Ones je poslat da zaposedne grad Baktru u centralnoj Aziji. Budući da mu je supruga nedostajala, zamolio ju je da dođe i pridruži mu se. Ne samo da je Semiramis putovala do ove daleke destinacije kako bi bila sa svojim suprugom, već je i osmislila pobedničku strategiju koja je naterala da se opkoljeni grad preda.


Kada je doznao o ovom neverovatnom podvigu, asirijski kralj želeo je da upozna heroinu i tražio da je dovedu pred njega. Kraljevo ime bilo je Ninus. On se na prvi pogled zaljubio u Semiramis i naredio Onesu da menja svoju ženu za jednu od Ninusovih kćeri. Ones je drsko odbio, ali bio je toliko izložen pretnjama kralja Ninusa da je na kraju izvršio samoubistvo. Udovica Semiramis udala se za Ninusa i postala kraljica Asirije. Nakon nekoliko godina, kralj Ninus je umro. 

Sa ove tačke, verzija Didorusa Sikulusa o kraljičinom životu poklapa se sa istorijskim: Semiramis je preuzela vođstvo vlade kao namesnica svog sina koji je i dalje bio dete.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Graditeljka i zapovednica

Prema grčkim istoričarima, novi kraljičini ambiciozni projekti gradnje izazivali su divljenje za vreme njene vladavine. Oponašajući agendu svog pokojnog supruga, naložila je da novi grad bude izgrađen na obalama Eufrata - Vavilon. Doidorus Sikulus je čak smatrao da je Semiramis podigla ne samo grad, već i ostale delove: kraljevsku palatu, hram Marduk i gradske zidine. Ostali grčko-rimski autori, uključujući Straboa, smatrali su da je Semiramis stajala iza legendarnih visećih vrtova Vavilona, jednog od sedam čuda drevnog sveta. Istorijski trag nikako ne podržava ove tvrdnje.


Diodorus Sekulus govori kako je, nakon konstrukcije Vavilona, Semiramis pokrenula nekoliko vojnih kampanja kako bi sprečila ustanke u Persiji na istoku i u Libiji u Severnoj Africi. Kasnije, Semiramis je organizovala najistaknutiju i najtežu kampanju od svih: invaziju na Indiju. Ali bez obzira na njeno pažljivo planiranje, invazija je bila propast i kraljica je povređena.

Tokom njene kampanje u Africi, Semiramis se zaustavila u Egiptu i konsultovala proročanstvo boga Amuna koji je predskazao da će njen sin Ninias skovati zaveru protiv nje i ubiti je.

Sledeći propalo osvajanje u Indiji, proročanstvo se obistinilo. Prema Diodorusu, Semiramisin sin Ninias je skovao zaveru protiv nje kako bi se domogao prestola. Ali u ovoj priči o njenom životu, ona je mudro odlučila da se ne bori protiv svog sina. Umesto toga, ona mu je mirnim putem predala vladanje.


Ostali istoričari navode različite krajeve. Julius Higinus, rimski autor prvog veka n.e. govori da je legendarna kraljica  izvršila samoubistvo tako što se bacila u vatru. Rimski istoričar iz trećeg veka, Justin, tvrdio je da je Semiramis zaista ubio njen sin.

Elementi za dobru priču

Legenda o Semiramis predstavlja jasne paralele sa ostalim drevnim mitovima iz antičkog doba. Njeni božanski koreni odjekuju kao kod heroja poput Herkulesa. Napuštanje dok je još bila beba podseća na priču o detinjstvu kralja Sargona od Akada, kao i na Knjigu izlaska u kojoj je Mojsije napušten kao beba, da bi ga pronašla kćerka faraona.

Od istorijske kraljice Samu-ramat nastala je legenda o kraljici Semiramis.

Ono što se ističe je kako su i žena i mit slavljeni za nešto što je tradicionalno vezano za muške vladare: vrednovanje vojnih trijumfa, izgradnja arhitektonskih čuda i mudro vladanje.

Izvor: National Geographic