Šta je Piterov princip?

Foto: Quote Fancy

Do koje granice mislite da osoba uspeva da ostvari svoje ambicije i ciljeve? Odgovor, koji se možda nekima čini pomalo pesimističan, ali ipak jedan od najoštrijih i istinitih koji postoji, može biti Piterov princip.

Jednom rečenicom, Piterov princip može se definisati kao: „u hijerarhiji, svaki zaposleni je sklon da se uzdigne do svog nivoa nesposobnosti". Ovo znači da će radnik biti unapređen i nastaviće da prima unapređenja dok ne stigne do nivoa na kojem se otkrije da je nesposoban. To znači da ako kompanija zapošljava samo po nekoliko radnika istovremeno, doći će trenutak kada će vodeće pozicije u kompaniji biti ispunjene nesposobnim radnicima. Ovo podrazumeva dve stvari za kompaniju - da je Piterov princip neizbežan i da će efikasnost kompanije opasti nakon nekog vremena. Nesposobni radnik može se zameniti nekim sposobnijim, ali to samo znači da će sada njega unapređivati dok ne postane nesposoban.

peter_principle_cartoon_07_2016.png

Foto: Pinnacle People Resolutions

Razumevanje principa

Objašnjenje ovoga može se izvesti od deteta (iako je Piterov princip namenjen za hijerarhije). Malo dete će podići nešto i ako je dovoljno malo, najverovatnije će to i progutati. Možda će početi sa komadom hrane s roditeljevog tanjira, onda preći na travu s travnjaka, prljavštivu sa zemlje i konačno gadnu bubu. Detetu će se hrana možda svideti i to će ga podstaći da proba nešto novo. Ono će se premestiti u dvorište, shvatajući da trava može da se isčupa i pojede. Dete će možda preći na zemlju ispod trave u nekom trenutku. U jednom trenutku, dete će naići na bubu u travi, podići je i pojesti i nju. Buba će imati odvratan ukus, i dete neće više dirati bube, jer je naučilo lekciju.

Istina je, Piterov princip (ne generalizovani Piterov princip, već prvobitni) se strogo primenjuje samo na hijerarhijske strukture, ali je postupak manje-više isti. Osoba će pokušati da izvrši određeni zadatak u nekoj situaciji, ako uspe, nastaviće da pokušava u sve zahtevnijim okruženjima, dok ne podbaci. A taj postupak se neće koristiti za bilo šta veće. Kako je Gothold Efraim Lesing napisao 1767. godine u svojoj komediji „Mina fon Barnhelm": „Da postanem više od narednika? Ni ne razmišljam o tome. Dobar sam narednik; mogu lako da budem loš kapetan, a zasigurno još gori general".

Dr Piter i hijerarhiologija

Naziv su skovali Dr Lorens Dž. Piter i Rejmond Hal 1969. godine u njihovoj knjizi „Piterov princip"; zajedno s nazivom je došla i cela „nauka o hijerarhiji" ili „hijerarhiologija".

„Nakon što sam izmislio princip, otkrio sam da sam slučajno osnovao novu nauku, hijerarhiologiju, nauku o hijerarhijama. Termin „hijerarhija" se prvobitno koristio da opiše sistem crkvene vlasti razvrstavanjem sveštenika u rangove. Savremeno značenje uključuje bilo koju organizaciju čiji su članovi ili zaposleni raspoređeni po redosledu ranga, razreda ili klase. Hijerarhiologija, iako relativno skorašnja disciplina, čini se da ima veliku primenljivost u oblastima javne i privatne uprave". - Dr Lorens Dž. Piter i Rejmond Hal, „Piterov princip: Zašto stvari uvek pođu po zlu".

Princip i Vlada

Piterov princip može se videti u akciji sve vreme u Vladi. Možete ga naći kako radi najbolje na podrivanju onih na vrhu. Dete koje je u toku odrastanja mnogo puta bilo predsednik razreda u školi, dobro prolazi na fakultetu, može biti okrivljeno za sve kada dospe na vrhunsku poziciju u državnim organima, kao što je guverner, čak i predsednik. Možda su bili samouvereni na nižim nivoima, razumevajući strukturu i kako da je promene, tako da su nastavili da napreduju na sve više i više pozicije, dok jednog dana ne shvate da je posao koji su dobili previše težak za njih. Oni, jednostavno, možda nisu u stanju ni da drže korak s dnevnom papirologijom. Čak i predsednici, mnogi mogu da tvrde, žrtve su ovog koncepta.

U svojoj knjizi, Dr Piter tvrdi: „(...) kada je javno govorništvo bilo visoka umetnost, očaravajući govornik je mogao da se nada nominaciji od jedne stranke, a najbolji govornik među kandidatima mogao je da osvoji sedište. Naravno, sposobnost da se očara, zabavi, podstakne gomila od deset hiljada glasača glasom i gestikulacijom nije obavezno sa sobom nosila i sposobnost da se razmišlja razumno, trezveno raspravlja i mudro glasa o poslovanju zemlje".

Ovo, u suštini, znači da neka osoba može da se kvalifikuje za neku poziciju za koju nije sposobna, na bazi uslova potpuno odvojenih od stvarnih obaveza i odgovornosti te pozicije.

personal_development_07_2016.jpg

Foto: Buzzle

Rešenja za princip

Postoje dva osnovna rešenja stvorena za onemogućavanje degradirajućeg efekta Piterovog principa.

- Prvo bi bilo da se vodi konačan postupak „pobede/gubitka", bez ikakve sive oblasti između. Ako zaposleni dobro obavlja posao, on biva unapređen. Ako ne postigne neophodan učinak, ili čak ako ostane zaglavljen na određenoj poziciji, dobije otkaz. Ovo se radi zato što, ako zaposleni ostane na poziciji bez unapređenja ili dobijanja otkaza, pojaviće se zaposleni ispod njihove pozicije sa više potencijala za napredak. Oni, pak, neće biti unapređeni zato što tu poziciju već zauzima radnik koji ne napreduje. Ovo može da osakati bilo koji dalji rast novog zaposlenog i kompanije zajedno s njim.

- Drugo rešenje je da se ne unapređuje radnik sve dok i osim ako ne pokaže, na svom trenutnom poslu, osobine potrebne da zablista na novom položaju. Dok to ne uradi, ostaje zadržan na istoj poziciji, dajući prostor nekom drugom sa potrebnim kvalifikacijama. Dakle, tvoje napredovanje će zavisiti od mišljenja da obavljaš posao sa sposobnostima da budeš dobar na višem nivou, ne na svom trenutnom nivou.

Piterov princip najavljuje propast kompanije ili političara koji stoji u mestu. Na kraju, osoba će ili doći na višu poziciju ili biti otpuštena. Čak i kada dođe na viši položaj, on dolazi u opasnost od dostizanja još više ili gubljenja posla, što ima za posledicu promovisanje stalnog kretanja.


Izvor: Buzzle