Nezadovoljstvo izazvano perfekcionizmom
Pixabay

Kada se rutina zapravo pretvori u karijeru, počinje učestalo da se javlja onaj osećaj da nemamo dovoljno vremena da ostvarimo neki cilj. Međutim, ako na to dodamo i jednu dozu perfekcionizma, taj manjak vremena ne samo da nas muči, nego počinje i da nas guši. 


Iako zvuči paradoksalno, perfekcionizam nije uvek u vezi sa savršenstvom. Vrlo često, ali i uprkos onome što bi se moglo očekivati, perfekcionizam sa sobom nosi mnogo više mana nego prednosti koje utiču na naše fizičko i emotivno zdravlje.


Osobe koje su perfekcionisti su obično krajnje nesigurne zbog svojih velikih prohteva i konstantno se osećaju loše jer žele da dostignu savršenstvo kao takvo. Stoga naposletku ili postižu to savršenstvo ili nikad ne privedu kraju to što rade. Tako, da bi se izbegla ova preterana ponašanja, od suštinske je važnosti da budemo svesni onoga što smo, kao i da vrednujemo sopstvene vrline i napore.

Pravi problem perfekcionista leži u tome što svoje dobre odluke, kao i pogreške, oni ne vrednuju objektivno, nego ih posmatraju iz ugla ličnog neuspeha.

Pixabay
Pixabay

Paradoks perfekcionizma


Nema ništa loše u tome da se potrudimo da uradimo nešto najbolje što možemo, ali moramo biti svesni svojih granica. Biti isfrustriran zbog toga što nismo dostigli savršenstvo u svemu je zanimljiv paradoks perfekcionizma. Ova karakteristika sa sobom donosi mnoštvo razarajućih posledica po naše fizičko i emotivno zdravlje. Jedna studija urađena na univerzitetu Jejl je uočila vezu između perfekcionizma i visokog rizika za depresiju i samoubistvo


Perfekcionizam uglavnom počinje da se javlja u detinjstvu i obično se pojačava u studentskom uzrastu. Međutim, nije neophodno da se ova odlika manifestuje u svim životnim sferama neke osobe, mada je uobičajeno da se proširi po svim poljima. 


Neki pojedinci su perfekcionisti samo na radnom mestu, u sportu ili u vezama, dok se drugi trude da budu savršeni na svakom životnom polju. Postoji mnogo faktora koji mogu na to da utiču.

„Smatram da je perfekcionizam zasnovan na opsesivnom uverenju da ako dovoljno oprezno trčiš, gazeći savršeno po svakoj odskočnoj dasci, nećeš morati da umreš. Istina je da ćeš umreti bilo kako bilo, i da će biti mnogo ljudi uspešnijih od tebe, ljudi koji čak ni ne gledaju u svoja stopala, a pritom se zabavljaju mnogo više od tebe.“ - En Lamot

Fizički i emotivni simptomi nesavršenih osoba


Jedna studija razrađena na univerzitetu Brok u Ontariju je istraživala vezu između perfekcionizma i fizičkog zdravlja 492 osobe, uzrasta između 24 i 35 godina. Došlo se do sledećih zaključaka – perfekcionisti su skloniji tome da se osećaju loše i da se žale na manjak sna, bol i zamor od onih koji ne teže savršenstvu. Takođe, kod njih postoji i veliki strah od neuspeha.


Perfekcionisti obično ispoljavaju i visoke nivoe anksioznosti koji ih, uzimajući u obzir ranije spomenuti faktor nesigurnosti, vode u tako izraženu patnju, strepnju, prekomernu iscrpljenost, pa čak i potpuni gubitak motivacije zbog toga što nisu postigli ono što su želeli.

Pixabay
Pixabay

Kao što se može videti, perfekcionizam nije potraga za najboljim. Ono je potraga za najgorim u nama, za onim delom koji nam govori da sve što uradimo nikada neće biti dovoljno dobro. Postavljati zahteve prema samom sebi je dobro, ali mora uvek biti u granicama normale.


„Kada prihvatiš da nisi savršen, tada ćeš razviti određenu dozu samopouzdanja. Nesavršenosti, slabosti, mane neke osobe su podjednako važne koliko i njene vrline.“ - Rozalin Karter


Izvor: La Mente es Maravillosa