Male firme i produktivnost u Španiji

FOTO: Pexels

Nasuprot ekonomski razvijenijim državama, skoro svaki drugi španski radnik je zaposlen u maloj firmi od manje od deset osoba. U Nemačkoj, na primer, ovaj odnos se smanjuje na svakog petog radnika. Nema sumnje da prevlast malih preduzeća u Španiji predstavlja prepreku za produktivnost i internacionalizaciju španskog društva, jer je ulaganje u međunarodnu trgovinu ili u automatizaciju praktično nemoguće za tako malu firmu.

Zašto su u Španiji u tolikoj meri nadmoćnija mala preduzeća?

Jedna od glavnih pretpostavki je da regulacije koje pokušavaju da favorizuju malu firmu u isto vreme predstavljaju i prepreku da ona prestane da bude mala. Kada jedna kompanija poraste do iznad 50 zaposlenih, u obavezi je da poseduje komitet, da zaposli računovođu (ukoliko se ispunjava kriterijum prihoda), da mesečno plaća PDV i da poveća isplatu podeljenu u udruženjima. Drugi propisi utiču na španska udruženja na sličan način kada dođe do prelaska drugih pragova, kao što su zarada od šest miliona evra ili 10 radnika.

binding_contract_948442_960_720.jpg

FOTO: Pixabay

Rizik koji predstavljaju takve regulacije je da ako firma koja raste treba da se suoči sa povišenim regulacionim troškovima, preduzetnik će radije da ostane ispod praga gde ove regulacije ne utiču na njega, bio on od 10 ili od 50 zaposlenih. Ovakav vid organičenja može da pomogne da se objasni ogromna prevlast malih preduzeća u Španiji i na taj način se objašnjava i niska produktivnost i smanjena internacionalizacija njihove privrede.

U jednom nedavnom istraživanju od strane časopisa American Economic Review, u Fancuskoj je proučavan ekonomski aspekt regulacija sličnih onima koje postoje u Španiji. U ovoj zemlji, kao i u Španiji, preduzeća se suočavaju sa ogromnim brojem normi kada dostignu prag od 50 zaposlenih. Iznad ove granice, ali ne i ispod, firme su dužne da osnuju komitet, da ponude sindikalno predstavljanje, da poseduju obrazac za deljenje profita, da plaćaju veće predračune i da pregovaraju sa Ministarstvom za rad ukoliko žele da smanje svoju veličinu. Postoje i drugi pragovi za veličinu, ali prag od 50 radnika je najvažniji u Francuskoj.

Ovo istraživanje započelo je dokumentovanjem činjenice da zaista postoji oštar pad broja firmi koje dolaze do 50 zaposlenih, tačno onde gde ove regulacije počinju da deluju. Postoji mnogo više francuskih firmi upravo ispod regulacionog praga nego što ih ima iznad njega. Osim toga, posebno se uviđa da su firme koje se „nagomilavaju“ tačno ispod 50 zaposlenih relativno produktivne, što bi opravdalo njihovo uvećavanje.

Stoga bi bilo teško obrazložiti da regulacije nemaju efekta, ali koja je njihova cena? Da bi se izračunali troškovi korišćena je osnovna ekonomska teorija, koja povezuje veličinu firme sa produktivnošću njene tehnologije i njenih rukovodilaca. Najefikasnije ili najinovativnije firme imaju veću produktivnost i obično su prilično velike i mogu da poseduju naprednu tehnologiju kao što imaju, na primer, Facebook ili Google, ili da imaju efikasan proces izrade kao Zara ili Toyota. Takođe, obično imaju i bolje rukovodioce.

workplace_1245776_960_720.jpg

FOTO: Pixabay

Tačno je da će stvarno produktivne firme izabrati da rastu i jednostavno će prihvatiti troškove regulacija. Bil Gejts ne bi održavao Microsoft kao malo preduzeće samo zbog jednog zakona o radu. Međutim, čak i najveće firme teže ka tome da budu malo manje nego što bi bile bez dodatnih radnih troškova. Sa druge strane, sigurno ima mnogo firmi koje bi mogle da zaposle pet ili deset radnika više, ali koje to ne čine kako bi izbegle ove troškove.

Ova računica, zasnovana na promenama u svrstavanju prema veličini firme, ukazuje da su dodatni regulacioni troškovi za iznad 50 radnika jednaki povećanju od oko 2,3% u radnim troškovima. Deo posledica radnih regulacija je u vidu nižih plata u čitavoj privredi i veće nezaposlenosti – manja potražnja za poslom stvara manji pritisak na plate i zaposlenje.

Osim toga, mnogi radnici koji imaju male plate će pre izabrati da rade samostalno ili da pokrenu malu firmu umesto da rade u drugoj kompaniji, stvarajući tako preduzetnike „na silu“, koji nisu ni kvalifiovani niti imaju volju da to postanu. Rezultat svega toga jeste smanjenje ukupne produktivnosti privrede na nešto više od 3%.

pexels_photo_159888.jpg

FOTO: Pexels

Francuske firme pokušavaju da ublaže troškove regulacija na mnoge načine. Ovo istraživanje pokuzuje da firme koje se nalaze odmah ispod praga od 50 zaposlenih, kako bi sprečile prelazak istog, povećavaju prosek radnih sati, smanjuju broj najkvalifikovanijih radnika (zamenjujući tako kvalitet za kvantitet), povećavaju troškove ulaganja i u nekim slučajevima se dele na manje kompanije. Ove distorzije ublažavaju troškove regulacija, ali proračuni nagoveštavaju da ne utiču na to da se normativni troškovi stvarno smanje.

Rezultati istraživanja ne iznose potrebu da se proučene regulacije eliminišu, ali sugerišu da se koncentrisanim naporom eliminišu posledice pragova koje otežavaju svaki korak napred firmi koje pokušavaju da se internacionalizuju.

Najzad, takođe postoje slučajevi u obrnutom smeru: uticaj posledica pragova objašnjava deo problema smanjene produktivnosti privrede, ali takođe je tačno i to da su firme male delom i zbog toga što su njihovi radnici i rukovodioci slabo produktivni, kako pokazuje nedavni rad Enrikea Morala Benita pod nazivom Growing by learning. Kako on ukazuje, jedno od glavnih objašnjenja ovog mehanizam je nizak nivo obrazovanja preduzetnika i radnika.

Španija se nalazi među poslednjim zemljama u Evropi po kvalitetu administracije firmi, prema nekoliko istraživanja Džona van Renena sa nekoliko koautora. Što se tiče radnika, istraživanja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OCDE) o stručnoj spremi odraslih pokazuju da svaki treći odrasli Španac ne dostiže ni minimalni nivo kompetencija, što je jedan od najgorih rezultata među zemljama članicama ove organizacije.

financial_equalization_1015305_960_720.jpg

FOTO: Pixabay

Ono što je definitivno, Španija ne može da teži ka tome da njene plate budu na nivou plata u okruženju, sve dok nivo produktivnosti njenih radnika ne bude sličan kao u evropskim zemljama. Da bi se to postiglo, nije dovoljna samo jedna promena, potrebno je razmotriti okvire radnih odnosa, regulacije u vezi sa veličinom firme, ali i da se uloži dosta u poboljšanje kvalifikacija španskih radnika i preduzetnika. Ostaje samo da želimo i da čekamo poboljšanja u ovim aspektima u narednim godinama.


IZVOR: El Pais