Ženska prijateljstva su jača od muških
pixabay

Sreda je uveče, a bar je pun muškarca koji viču i grle se dok gledaju televiziju i slave gol svog tima. Istovremeno, grupa prijateljica je odlučila da neće izaći, ali će zato pozvati jedna drugu kako bi prokomentarisale novosti u svojim životima. Ova scena upućuje na temu razlika između muškog i ženskog roda koje se uvek dovode u pitanje. Ipak, prema tvrdnjama Robina Danbara, istraživača sa Oksfordskog univerziteta, ista ova scena precizno prikazuje različit način na koji žene i muškarci održavaju svoja prijateljstva.

Danbar, evolucioni biolog, sproveo je istraživanje koje je nedavno predstavljeno na Američkoj asocijaciji naučnog napretka. Nakon analize prijateljstava 30 mladih ljudi oba pola, zaključio je da u slučaju devojaka, ako su bile u stanju da održe dugotrajno prijateljstvo sa drugom devojkom – čak i ako žive daleko jedna od druge – to je zato što su se potrudile da ostanu u kontaktu preko telefona tokom dužeg perioda. Za razliku od njih, momci su sačuvali svoje prijatelje tako što su provodili vreme zajedno.

Žene, kako objašnjava stručnjak, imaju jača i bliža prijateljstva od muškaraca, koja su „veoma slična ljubavnim vezama, jer kada se završavaju, završavaju se katastrofično“. Zbog toga muškarci, koji nisu toliko drastični u prijateljskim odnosima, imaju veće šanse da održe svoja prijateljstva tokom dužeg vremena.


pixabay
pixabay

Danbarov rad je jedan od mnogih koji ističu razlike između muških i ženskih prijateljstava. Džejkob M. Vidžil, profesor na Univerzitetu u Novom Meksiku, sproveo je istraživanje 2007. godine u kojem je napravio razliku između „velikih funkcionalnih saveza muškaraca i bliskih i sigurnih veza između žena“.




Zar nismo svi jednaki?

Kako bi objasnila ove vidljive razlike, Karmen Rodriges, doktor pedagogije i autorka knjige „Rod i školska kultura“, tvrdi da se iza ovakvih stavova krije kulturalno, a ne biološko nasleđe. Ona tvrdi da su razlike između dva roda u prijateljstvima među dečacima i među devojčicama društveno uslovljene: „Od rođenja su uslovljeni u svojim igrama, ali i u stereotipima i očekivanjima da se ponašaju onako kako se to očekuje od dečaka i devojčica“.


„Stereotitpi o princezama i romantičnoj ljubavi čine devojke nesamostalnim, dok muškarcima zahtevanje da budu jaki i hrabri otežava da izraze svoja osećanja i da se uklope“, objašnava Rodrigesova koja smatra da ovakvi društveni uslovi „čine da se devojke više povezuju putem razgovora i prepričavanjem priča, dok se momci više povezuju u prostoru i putem pokreta“.


pixabay
pixabay

Najobi Vej, profesorka primenjene psihologije na Univerzitetu u Njujorku, navodi u svojoj knjizi „Duboka tajna: Prijateljstva dečaka i kriza povezanosti“ da u prvim fazama adolescencije dečaci i devojčice dele na isti način svoje najintimnije tajne i osećanja sa drugom decom koja pripadaju njihovom rodu. Ipak, kako vreme prolazi, dečaci odrastaju, postaju nepoverljivi i misle da „kako bi postali muškarci“ treba da se nose stoički i da budu nezavisni. Kako Najobi navodi, rešenje kako bi se izbegla „kriza nepovezanosti“ među dečacima u adolescenciji leži u predstavljanju netačnosti naših stereotipa o rodovima.


Do sličnog zaključka došao je i Džefri Grif, istraživač sa Univerziteta u Merilendu. On smatra da su muškarci od ranog doba vaspitani od strane društva da imaju poteškoća u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. „Odgojeni smo da se takmičimo, a ne da sarađujemo“, objašnjava Grif. Svi upitani stručnjaci smatraju da je vaspitanje ključno kako prijateljstvo nakon 16. godine ne bi bilo uslovljeno rodom, bilo da je nastalo na fudbalskoj utakmici ili putem dugog telefonskog razgovora.



IZVOR: El Pais