Žarko Stevanović: Ipak se isplati biti pametan

Foto: Facebook

O svom učešću u „Super Slagalici“ i drugim kvizovima, kao i o načinu pripremanja za njih i usklađivanju fakultetskih obaveza, govorio je Žarko za iSerbia, komentarišući današnju medijsku situaciju u kojoj obrazovni program biva svrgnut na margine društva.

Kakav je osećaj biti šampion „Super Slagalice“?

Prilično je laskavo priznanje koje sam dobio, a, iskreno, nisam ga ni očekivao. Prosto, imao sam mnogo sreće koja je bila neophodna za pobedu u ovakvoj konkurenciji i ovakvom sistemu takmičenja. Uživam u svojih 15 minuta slave dok još traju.

Prvi put si učestvovao u ovom kvizu kada si imao 16 godina i tada si stigao do trećeg mesta, te tako bio zvanično jedan od najmlađih visokoplasiranih takmičara u istoriji kviza. Kako se rodila ideja za učestvovanjem u kvizu?

To mi nije bilo prvo učešće u nekom kvizu, pre toga sam se pojavio u „Tajnama običnih stvari“ 2005. godine. To je bilo takmičenje osnovnih škola i u jedinoj emisiji kad smo se pojavili ‒ pobedili smo. Što se same „Slagalice“ tiče, nikad nisam bio posebno zainteresovan da se pojavim baš tu, smatrao sam da kvizovi gde se pored znanja traži i logika nisu moj fah i da ne bih prošao dobro, pa sam više želeo da učestvujem u kvizovima čistog znanja. Kako su u tom periodu gotovo svi bili ukinuti, rešio sam da se oprobam u najpopularnijem kvizu i napravio sam dobar rezultat.

20134825_1760992110582224_556574939_n.jpg
Foto: Privatna arhiva

Na koji način se spremaš za učestovanje u kvizu i koliko se tvoje znanje razvilo od prvobitnog učestvovanja do sada?

Što se same pripreme tiče, mislim da ne postoji neki poseban način. Neki čitaju enciklopedije po ceo dan, neki gledaju kvizove pa se trude da zapamte podatke, neki idu na pab kvizove itd. Nikada se nisam namenski pripremao za neki kviz, već sam uvek išao siguran u sebe i sa onim što do tada znam.

Iskustvo ume da bude presudno, pa smatram da sam mnogo napredovao otkad sam prvi put učestvovao u kvizu. Ono što je presudno za moj napredak bili su šampionati i turniri u kvizingu koji se održavaju nekoliko puta godišnje, gde se okupljaju najbolji kviz takmičari ne samo iz Srbije nego i iz celog sveta. Samim rešavanjem tih pitanja se izuzetno podiže nivo znanja, jer kasnije može vrlo lako da se prepozna nešto što se pojavilo na takvom takmičenju, pa da, naizgled preteška pitanja, budu „kao dobar dan“.

Pored „Slagalice“, učestvovao si u kvizovima kao što su „Zlatni krug“ i „Potera“. Koji je tvoj motiv za učešće u kvizovima i koje rezultate si ostvario u njima?

Motiv mi je pre svega dokazivanje samom sebi. Kvizovi mi predstavljaju svojevrsni test da vidim kako trenutno stojim sa znanjem u odnosu na druge, ali najvažnije mi je da vidim koliko sam napredovao od prethodnog puta. Jedino kod „Zlatnog kruga“ je bio drugačiji motiv, jer to nije kviz znanja koliko međusobnog poznavanja i taktike, kao i dobra zabava, pa nam je to poslednje i bilo glavni motiv. Naravno, nagrade su poseban motiv, ali ne i presudni. Što se tiče rezultata, bilo je dobrih, kao npr. pobeda u „Super Slagalici“, regularnoj „Slagalici“, pobeda u „Poteri“ i „Lavirintu“, finale superfinala „Zlatnog kruga“, ali i onih malo slabijih, poput učešća u „Velikom izazovu“ i „Putu oko sveta“.

20120855_1760994063915362_1558527715_n.jpg
Foto: Privatna arhiva

Kako usklađuješ fakultetske obaveze sa učestvovanjem u kvizovima, da li ti znanje sa fakulteta pomaže pri spremanju za kviz i u kojoj meri?

Što se fakulteta tiče, jedan od njegovih slogana je „sve je u dobroj organizaciji“, što je prilično tačno. Nikad mi nije bio problem da uskladim fakultetske, pa ni školske obaveze sa učešćima u kvizovima i na šampionatima, kao što mi nije bio problem ni dok sam se bavio sportom. Smatram da uvek može da se nađe vremena za normalan život pored silnih obaveza. Što se tiče fakultetskog znanja, mislim da ono nije baš primenjivo što se mog fakulteta tiče, jer pitanja iz tih oblasti gotovo nikada ne dolaze za razliku od npr. književnosti, medicine, istorije itd.

Planiraš li da učestvuješ u još nekom kvizu ili ćeš se posvetiti studijama i pronalaženju posla u struci?

Pokušavaću da se uklopim u sve kao do sada. Već sada radim kao kvizmaster na jednom pab kvizu u Beogradu i to mi ne predstavlja problem, jer dajem ispite kao i inače. Samo učestvovanje u kvizovima iziskuje daleko manje vremena nego pripremanje i vođenje jednog pab kviza.

Nedavno su mediji objavili članak pod naslovom „Da li se isplati biti pametan u Srbiji", gde se poredi tvoje učešće u kvizu i vrednost nagrade sa vrednošću nagrade pobednika rijalitija „Parovi“, koje je tvoje mišljenje o tome, isplati li se biti pametan?
20030684_1760992203915548_201354008_n.jpg
Foto: Privatna arhiva

Svakako se isplati, samo je pitanje načina na koji će se isplatiti. Što se same razlike u nagradama tiče, smatram da je srazmerna težini zadatka koji se obavlja. Mislim da je znatno teže živeti pola godine pod budnim okom javnosti nego se pojaviti u desetak emisija kviza. Na stranu to što su takve emisije prilično degutantne i nikada u životu ne bih učestvovao u takvom takmičenju. Prosto, mislim da je tako nešto laka zabava i zanimljivije je prosečnom gledaocu, nego kvizovi ili bilo kakav obrazovni program. Mislim da svakako može tome da se stane na put davanjem više medijskog prostora „pametnijim“ vestima i reportažama nego rijaliti emisijama. To ne važi samo za nas, već je svuda u svetu tako.

Imaš li nešto da poručiš onima koji bi voleli da istaknu svoje zanje kao i ti, ali nisu dovoljno smeli da ga podele sa širom javnosti?

Samo napred, strah je pobediv neprijatelj. Zaboravite da postoji mogućnost da se „obrukate“ i naoružajte se znanjem i samopouzdanjem, kad-tad će se to isplatiti.