FOTO: Weheartit
Pored toga što ima ozbiljni, odrasli posao stvaranja vizuelnog identiteta za brojne kompanije, ovaj grafički dizajner čuven je po pretvaranju otrcanih fraza u duhovite i satirične postere. Sa Nikolom smo razgovarali o njegovoj filozofiji ovog zanimanja.
Da li svoju profesiju shvataš kao zanat (koji mora da se nauči) i/ili kao umetnost (koja zavisi od talenta i inspiracije)?
Zavisi šta radimo i zavisi sa kog nivoa posmatramo. Logotipi i ostali korporativni dizajn mogu da se svrstaju u zanat. Ali pošto u dizajnu ne postoji oštra granica između "primenjenog" i "umetnosti", onda u jednom trenutku dizajn postaje umetnost koja nije zanat i gde do izražaja dolaze talenat i inspiracija. Pritom, ne mislim na talenat za dizajn, nego talenat za posmatranje i uočavanje stvari, talenat za ideje. Naučićemo mi taj zanat lepog dizajniranja, ali pitanje je šta ćemo dizajnirati. Mislim i da talenat za ideje zavisi samo od naše spremnosti da otvorimo um da ideje dođu.
Tvoja FB stranica ima veliki broj lajkova i taj broj stalno raste. Zašto misliš da su tvoji posteri popularni? Da li osećaš određenu odgovornost prema svojim "fanovima"?
Postoje posteri u kojima se ljudi pronalaze pa ih zato vole, ako je u pitanju ljubav kao tema, to nas bez izuzetka sve zanima i svi imamo ili smo imali te "probleme". I ostale teme kao što su novac, međuljudski odnosi, stanje društva, svi smo deo toga pa se pronalazimo, ali naravno, nije dovoljno samo pričati o tome pa da bude dobro, bitno je šta pričamo, tako da kad se preskoči taj prvi nivo zvani "tema", onda je bitno i šta kažemo na tu temu, i treći korak je "kako" to kažemo. Kad se uskladi sve to, možemo očekivati reakciju, u suprotnom se može desiti da ispadnemo ne baš zanimljivi. Tu je i odgovornost prema fanovima, u smislu kvaliteta, kao sindrom "drugog albuma u muzici": kad prvi bude super, onda je baš frka da li će drugi album ispasti bar podjednako kvalitetan. Imam utisak da je svaki sledeći moj poster u stvari moj "drugi album".
Kako su ti u karijeri pomogle ili odmogle društvene mreže?
Koristim samo Fejsbuk i to samo kao stranicu na koju kačim radove. Pomogao mi je, naravno, ne znam kako bih inače svoj rad prezentovao pred tolikom publikom. To su te klasične prednosti društvenih mreža, kada je umetnost u pitanju, besplatno možeš da se predstaviš svetu, a ne da kriviš Željka Mitrovića što rokeri nemaju medijski prostor. Ako vrediš, desiće se nešto lepo. Uvek se desi ako si dobar.
Kako reaguješ na negativne kritike?
Postoji najuži krug ljudi oko mene, meni najdraže osobe, i u stvari, oni su mi merilo. Ako je njima dobro to što uradim, onda je to to. Ako njima nije dobro, onda već počnem da preispitujem ideju. Oni su tako surovo realni i iskreni da se uopšte ne libe da mi kažu: "'‘Ej, ovaj poslednji poster ti je dno". Sujeta je boljka koju svi umetnici moraju da preleže. I što je se pre oslobodimo, to nam je put ka uspehu otvoreniji. Mislim da sam se umetničke sujete oslobodio negde na početku studiranja, tako da danas čak i kad od klijenta dobijem negativnu kritiku, meni bude žao što se njemu ne sviđa to što sam mu predložio, jer je mogao da ima super dizajn, ali me apsolutno ne dotiče u tom ego-smislu. Ja ću i dalje verovati u to i tvrditi da je ideja dobra.
Na samom početku svoje karijere kao dizajnera, šta nisi znao, a voleo bi da ti je neko rekao? Šta bi ti sada rekao onom sebi koji je tek počinjao?
Ništa. Onaj "ja" je morao da prođe kroz sve kroz šta je prošao – mislim na stotine urađenih logotipa koji nisu bili dobri da bi se došlo do dobrog. U svakom trenutku sam bio svestan zašto se nešto dešava. Kada nisam zarađivao novac od dizajna, znao sam da je to zbog toga što nisam bio dovoljno dobar.
Kako se boriš sa nedostatkom inspiracije?
Ako je nedostatak inspiracije za lične projekte, onda ih jednostavno ne radim. A ako je u pitanju posao za klijente koji mora biti urađen, onda krenem da švrljam bilo šta što mi padne na pamet a da ima veze sa tim poslom, i onda iz tog švrljanja na kraju nešto ispadne. Nedostatak inspiracije je prouzrokovan samo gomilom nepotrebnih misli koje nam lete po mozgu. I kad nemamo inspiraciju, potrebno je da se oslobodimo tih misli, a često ih nismo svesni, a da bismo ih osvestili potrebno je samo da se slušamo. Na kraju, oslobađanje od nepotrebnih misli je potpuno individualno, pa će neko to postići meditacijom, neko fizičkom aktivnošću, neko druženjem sa psom... mogućnosti su neograničene.
Koji ti je omiljeni logo, koji bi voleo da si kreirao?
Nike. Nadam se da ću u sledećem životu ja da ga izmislim.