Visok prosek: da li vam je potreban?

Foto: Tuzlanski Info Portal

Svi studenti znaju koliko žučne mogu da postanu rasprave ako se govori o proseku u prisustvu kolege koji se trudi da njegove ocene budu što više. Neki znaju i kako je studentima koji brane svoj stav dostizanja i očuvanja visokog proseka, kao i koliko im je teško da opravdaju svoje stanovište.

Verovatno nema goreg osećaja od noći pred ispit, minuta dok se dele/izvlači ispitno pitanje, a stres nad stresovima je iščekivanje rezultata. Objavljenoj osmici će se neko obradovati, drugi zgaditi, a neko će izaći da proslavi dobijenu šesticu.

Kada sam pitala prijatelje šta oni podrazumevaju pod visokim prosekom, uglavnom su to bili odgovori od 8,5 do 10. Na čuveno pitanje „da li ti je prosek bitan?“ dobila sam različite odgovore.

„Pa, meni realno i nije važno koliko mi je prosek visok, jer prilikom zapošljavanja retko ko to uzima u obzir. Najbitnije mi je da položim što više ispita. Na mom fakultetu dosta kolega poništava i osmice, kažu da nisu zadovoljni“, za portal iSerbia izjavila je Anđela (21), studentkinja druge godine prava.

university_105709_960_720.jpg

Foto: Pixabay

„Za praksu u Majkrosoftu mi je značio prosek, a pre svega, za trenutne doktorske studije u Kanadi, zato što imaju određene zahteve. Mislim da na konkursima jako cene sve preko 8,5“, objasnio je Lazar (23), doktorant Univerziteta u Torontu.

„Dok polažem ispite, ne obraćam pažnju na prosek, trudim se samo da ne bude neka šestica. Sad kad sam upisivala master, moj prosek od 8,2 je bio dovoljan. Mislim da je uslov za konkurisanje bio preko 7, ali svako sa preko 8,5 ima dobre šanse da bude primljen. Ako je njima dosta prosek preko 8, dosta je i meni. Ja nikad ne bih jurila neki prosek 10“, komentariše Tara (23), psihološkinja.

„Za mene je okej da neko ima visok prosek, ali ne po cenu da je previše opterećen obavezama na faksu i samim faksom. Trebalo bi da se uspostavi sklad između obaveza i društvenog života“, dodaje Nemanja (25), apsolvent saobraćajnog fakulteta.

Šta o tome misle poslodavci?

Perspektivu poslodavca po pitanju proseka, potražili smo kod Tijane Bošnjak, HR biznis partnera kompanije Nestle Adriatic. Ona je posao u Nestle-u dobila po preporuci fakulteta, kao istaknut student sa prosekom 9,5. Za naš portal je otkrila kako Nestle sada gleda na kandidate.

„Nama je važno to dualno, dodatno obrazovanje više od proseka. Iskustva, prakse i ostalo. Ako vidimo da neko ima prosek preko 9, to ne mora mnogo da govori o njemu, ali je verovatno neko temeljan i radan. Presudno je da nije večiti student, tj. gledamo koliko godina je studirao i da li traži izgovore“, izjavila je Bošnjak.

Ona je dodala da preporuke traže kada su im potrebni kadrovi koje je teško naći i neke specifičnije profile, na primer, veterinara. Dakle, za zanimanja koja su ređa.

Iz druge kompanije smo saznali da njima prosek nije važan, kao i da ga kandidati često i ne navode u CV-ju. Ako neko ima neki visok prosek, poput 9,5 poslodavac će obratiti pažnju, ali to može značiti da je kandidat preambiciozan. Njima je važnije da neko ima radno iskustvo i prakse.

men_1979261_960_720.jpg

Foto: Pixabay

„Oni koji su stvarno zainteresovani za to što studiraju, zainteresovani su i za visok prosek, jer im omogućava veću prohodnost na master, a za doktorske studije se teško može bez njega. Uglavnom je u korelaciji sa znanjem i usavršavanjem. Firme koje zapošljavaju implicitno gledaju prosek, a retko ko će jasno naglasiti da im je potreban neko sa visokim prosekom. Takođe obraćaju pažnju i na dužinu studiranja”, objasnio nam je Denis (35), student mastera psihologije rada.

Dakle, činjenica je da neki konkursi za master, a pogotovo stipendije i doktorske studije traže određenu visinu proseka. To se uglavnom kreće oko 8 - 8,5 pa naviše.

Dejan, saradnik u nastavi Fakulteta Union Nikola Tesla, za naš portal je izjavio: „Dobre ocene na Beogradskom univerzitetu su mi značile disciplinu, ali i referencu za stipendije i inostrane škole. Kasnije, na Tokijskom univerzitetu, shvatio sam da su ocene formalnost i da je renome škole faktor koji obezbeđuje poslovne prilike. U Japanu vas društvene okolnosti nagone da dajete sve od sebe, u zavisnosti kakve rezultate ostvaruje vaše okruženje, to će se očekivati i od vas. Drugim rečima, od mene se očekivalo da uvek dam najbolji rezultat, pošto su svi uvek najbolji“.

U kontekstu zaposlenja, visina vašeg proseka poslodavcu može skrenuti pažnju na vas u nekom krugu selekcije, ali nadalje vaše radno mesto zavisi od vašeg iskustva, prezentacije i ukupne integracije. U svrhu finije selekcije, neke firme se koriste različitim krugovima selekcije koji, iako se nekada činili uzaludnim, uglavnom su smislene i ciljane procene određenih osobina i kompetencija (znanja, veštine, sposobnosti) kandidata koje su u tom trenutku za firmu i radno mesto poželjne. U tom smislu, visok prosek ne bi trebalo da doprinese odabiru, a na scenu stupaju sve vaše veštine, osobine ličnosti i znanja. Na kraju, niko od vas ne zahteva da naglasite prosek, ako ne želite ili ne smatrate da treba.

Zašto onda neki studenti insistiraju na proseku?

Anđela (23), apsolvent prava, ističe: „Neke moje kolege baš žele da imaju što više ocene, jer vole da budu u vrhu i najbolji. Nekima stipendije zavise od toga ili roditelji ne žele da im plaćaju, ako nemaju dobar prosek“.

Naši sistemi vrednosti uveliko zavise od naše porodice i okruženja. Da li su vas od početka studija ohrabrivali ili možda uslovljavali da vaše ocene budu visoke, u velikoj meri će uticati na to kako vi sada gledate na svoje akademsko postignuće.

dawn_1840298_960_720.jpg

Foto: Pixabay

Ono što se može zaključiti iz svega navedenog je da je poželjno da vaš prosek bude na srednje-višem nivou, a da ste paralelno sa studijama, kao i kasnije, uključeni u vannastavne aktivnosti poput: praksi, volontiranja, seminara, kurseva itd. Kroz sve konkurse, kako akademske, tako i poslovne, implicitna poželjna osobina je motivacija, koja bi trebalo da se demonstrira inicijativom. Dakle, akademski i lični razvoj teku paralelno, a na vama je da napravite najbolji mogući miks i prezentujete ga u realnom svetlu.

Na kraju, utopijski je verovati da je ocena idealni reprezent stečenog znanja, a svakako vam ne može biti prepreka u sticanju iskustva kroz prakse, pa s tim ni proširivanju kompetencija i opšte spremnosti. Upravo to je razlog zašto se insistira na sve popularnijem dualnom obrazovanju, tj. studentskom radnom iskustvu.