Utisaka puna glava — kragujevački svet stripa!

FOTO: Milan Jovanović

Ukoliko ste bili u Kragujevcu, znate da je to grad koji nije ni provincija ni džungla, ni mali ni velik, savršen balans između tihog gradića i življih i većih mesta. Danju prijatan za šetnju, noću dušu dao za bančenje. A konferencija je oličenje Kragujevca — preko dana se izrazgovarate s ljudima koje niste videli dugo (ili nikad pre), a uveče svi odete na pivce kao velika srećna porodica.

Meni je ovo treća konferencija i svaki put sam želela da traje bar deset dana (pod parolom: spavaćemo kad umremo). Srećom po organizam, traje „samo“ tri i to je taman dovoljno da se upoznate sa ljudima, vidite sa starim znancima, čujete mnogo zanimljivih, novih i korisnih informacija o stripu u Srbiji, a bogme i šire.
Tradicionalno, i ove godine bili smo počastvovani prisustvom autora iz inostranstva, i to trojice crtača italijanske izdavačke kuće Boneli — Valtera Venturija (Walter Venturi), Leomaksa (Leomacs) i Marčela Manđantinija (Marcello Mangiantini). Podršku iz zemlje i regiona pružali su fantastični: Ivica Stevanović, Aleksa Gajić, Zlatko Milenković, Zoran Tucić, Marko Somborac, Sabahudin Muranović Muran, Nikola Ćurčin, Stevan Subić, Aleksandar Zograf, Đorđe Milović...

Dobro osmišljene tribine i odlični moderatori — Zlatko Milenković, s kojim je uvek zadovoljstvo razgovarati, i Zoran Stefanović, od kog vazda naučimo nešto novo. Svakako, obratili su nam se i stubovi Udruženja ljubitelja devete umetnosti „Svet stripa“ — Nebojša Vesović i Nenad Lazarević, a dodatno osveženje festivala bio je moderator Relja Trajković, koji je ove godine prvi put posetio konferenciju i vodio tribinu.

>
FOTO: Marko Somborac

Posebne pohvale svakako idu Sandri Knežević, prevodiocu. Ukoliko ste bili prošle godine na festivalu u Kragujevcu, znate da je Sandra i tada bila tu i, pored toga što nam je omogućila ugodne razgovore sa gospodom Binjaminijem i Bizijem, njima je bila i vodič, i drugar, i podrška, tako da veliki deo zasluge što su italijanski crtači tada otišli iz Srbije oduševljeni pripisujemo Sandri. Sigurni smo da je takva situacija i ove godine, te joj ovom prilikom zahvaljujemo što se, uvek nasmejana, potrudila da i festival i zemlju predstavi u najboljem svetlu. Inače, Sandri dugujemo zahvalnost i za odličan prevod Teksa i Mister Noa u izdanju Veselog četvrtka.

Svoja izdanja predstavile su i izdavačke kuće iz Srbije, a o aktivnostima i planovima Komika govorio je Vuk Marković, vlasnik ove novosadske izdavačke kuće, dok je Veseli četvrtak predstavio glavni urednik Dušan Mladenović. System Comics predstavio je vlasnik Igor Marković, a o izdavačkoj kući Darkwood govorio je Milan Jovanović, jedan od urednika.

_izrada_sajtova.gif

Ove godine proslavljena su dva velika jubileja. Prvi: 75 godina trajanja Betmena, i tim povodom imala sam zadovoljstvo da prozborim sa neumornim Milanom Jovanovićem upravo o Darkvudovim izdanjima Betmena: „Kultu“ i „Ludnici Arkam“. Drugi veliki i za strip-scenu u Srbiji izuzetno bitan jubilej jeste 20 godina postojanja striparnice Alan Ford, koja je zapravo mnogo više od prodavnice stripova. To je mesto gde se ljubitelji devete umetnosti, kako sami kažu, osećaju kao kod kuće, a naročito je bila bitna u ono vreme kada se stripovi u Srbiji nisu izdavali ili bar ne u ovolikoj meri. Striparnica Alan Ford bila je jedan od ključnih činilaca za opstanak srpske strip-scene u danima kad se izdanja nisu mogla naći na svakom kiosku. O striparnici je govorio Marko Milenković.

Takođe, obeležena je stogodišnjica Velikog rata i tim povodom govorili su Pavle Zelić i Igor Marković.

Italijanski crtači su vredno ispunjavali zahteve poštovalaca njihove umetnosti i neumorno crtali po dva i po sata u dva navrata.
Crtali su i domaći crtači, što je meni, moram reći, pričinilo naročito zadovoljstvo, posebno ako imamo u vidu da je ove godine prvi put gost festivala bio maestro Ivica Stevanović, koji nam je crtao razne gnusobno-spodobne divote.
Marko Somborac je crtao s klincima i za klince u vrtiću Poletarac, a zatim je ulepšavao nas malo starije i častio nas pokojom karikaturom političke elite. Na konferenciji je predstavljena i knjiga „The Best of BlicStrip“, koja se mogla pazariti na licu mesta.

Autor_Nikola_ur_in.jpg
FOTO: Nikola Ćurčin

Sabahudin Muranović Muran je održao kratko predavanje o crtanju, a potom je i demonstrirao svoje umeće pokazujući nekim budućim crtačima šta je bitno u portretisanju. Bilo je zadovoljstvo slušati tu tribinu i posmatrati proces stvaranja, a posebne pohvale za strpljenje i predustretljivost gospodina Murana, koji je sa jednakom posvećenošću i pažnjom prišao i klincima i nama malo starijim klincima, odgovarajući na pitanja i pružajući podršku novim nadama.
O Novosadskom strip-vikendu govorio je Jovan Gvero, a o Nifestu Zoran Nikolić.

Goran Ponorac nam je pričao o festivalu Laktaši, koji se održava u Bosni i Hercegovini, dok nam je Danijel Kuzmić predstavio hrvatske festivale CRŠ i čuveni MaFest.
Poslednjeg dana konferencije održan je Free Comic-book Day, kada su najmlađi mogli da dođu i odaberu za sebe nekoliko stripova koje su im ljubitelji devete umetnosti spremili.

Dodeljena je i plaketa „Branko Plavšić“ pobedniku Konkursa za kratki strip („Nagrada“, scenario Marko Stojanović, crtež Ivan Stojković), kao i nagrada „Mladi lav“ za najbolji rad učesnika do 15 godina starosti (strip Stefana Krunića iz Valjeva).

Najbitnije: najveći naklon i kapa dole organizatorima festivala Nebojši Vesoviću i Nenadu Lazareviću, kao i svim ljudima oko njih koji su pomogli na bilo koji način. I sami znamo koliko je teško organizovati bilo šta u Srbiji, a naročito kulturnu manifestaciju i još naročitije kad je ta manifestacija posvećena nečemu što nije opšteprihvaćeno u širokim narodnim masama. Entuzijazam Vesovića i Lazarevića je ono što održava strip-festival u Kragujevcu, daje mu dušu, a nama pokazuje da u Srbiji nije i ne mora da bude sve baš tako crno.

E, da, ako nemate planove za septembar, trk u Herceg Novi na strip-festival, gde će vas dočekati sjajni momci Nikola Ćurčin i Jovan Subotić. More i stripovi, možemo li tražiti više?!

Do neba hvala gostima i učesnicima na druženju, ugodnim razgovorima i svemu novom što sam naučila. Mašem, uz obećanje da uskoro stiže i pravi pravcati foto-izveštaj, s nadom da će neko od sledećih javljanja biti sa bratskih festivala u regionu, nakon što uzvratimo posetu.