Um je i dalje najjači kompjuter!

FOTO: imcreator

Prevela: Dejana Dodik

Između 1939. i 1940. godine, na kraju Velike Depresije i početkom Drugog svetkog rata, oko 44 miliona ljudi posetilo je Njuroški svetski sajam – ogromnu izložbu postavljenu na preko 1,200 hektara u Kvinsu koja se bavila „Svetom sutrašnjice“. Posetioci su mogli da vide govor predsednika Ruzvelta na televiziji po prvi put, da koriste električne stepenice ili da vide robota koji hoda, priča i puši cigaretu.

Danas su, naravno, pokretna stepeništa, televizija, pa čak i roboti sveprisutni. Tehnologija prožima svaki deo modernog života i čak ide tamo gde „Svet sutrašnjice“ nije predvideo – u učionice. Poput onih 44 miliona, oko 80 učitelja se prošlog meseca okupilo u prostorijama Gardijana kako bi prisustvovali izložbi i panel diskusiji o tome kako će škole u budućnosti da izgledaju.

Margaret Koks, profesorka informacijskih tehnologija u obrazovanju sa Kings koleža u Londonu, govorila je o hapTel-u: virtuelnom sistemu zubarske stolice koji omogućava studentima da popravljaju 3D zub koristeći tač brusilicu koja im daje osećaj dodira. Liz Sproat, načelnik odeljelja za obrazovanje u Guglu, predstavila je Gugl kardbord, naočari uz pomoć kojih učitelji mogu da vode učenike na virtuelna putovanja, i tako pokazala da tehnologija može da obogati studente iskustvom bez negativnih efekata po planetu.

EU%20GIF.gif

Međutim, način na koji se tehnologija koristi u školama bila je preovlađujuća tema. Uzbuđenje i frustracija su prisutni kada govorimo o tome kako da gradimo škole budućnosti. To je najbolje izrazio Čarls Lidbiter, pisac, konsultant i savetnik za politike obrazovanja. On je govorio o tome kako je kontradiktorno da podučavamo decu uz pomoć kompjutera, a da ih i dalje propitujemo uz pomoć papira i olovke. On je, takođe, opisao i „rat“ koji se odvija u školama između vrednih i ambicioznih učitelja koji žele da stvari učine boljima i onih koji žele da održe status kvo.

Nekoliko razloga je izneseno o tome zašto ovakvi projekti nisu uspešni u britanskim školama – manjak vremena i podrške da se sredstva valjano primene, manjak razumevanja među različitim akterima na polju obrazovanja – od političara do roditelja, manjak saradnje među učiteljima, i među učiteljima i učenicima. „Učenici su eksperti za tehnologiju, ali ne i za pedagogiju“, rekao je Koks, ponavljajući ono što svaki učitelj zna, ali malo škola uzima u obzir, sudeći prema načinu na koji je nastava kreirana.

Čak i ukoliko bi se sve ovo promenilo, još uvek postoje neizbežni rizici. Učesnici su govorili o lagodnoj pretpostavci da će se rezultati učenja poboljšati prostim usvajanjem tehnologije. Drugi su priznali da rizik od neuspeha guši eksperimentisanje. Sproat je istakla da je najbitnije da redefinišemo neuspeh i predložila da škole usvoje mantru iz sveta tehnologije: greši brzo i greši često.

Dell_Tablet_and_XPS_Launch_London_IM_Creator.jpg

FOTO: imcreator

Ona kaže: „tradicionalni modeli podučavanja često ne uspevaju da pospeše delotvorno učenje, a ipak, nastavljamo da ih primenjujemo. Kada budemo primenjivali drugačije metode neizbežno će neke stvari funkcionisati bolje od drugih. Volja da pokušaju i da budu kritični prema pristupu kao i spremnost da ga preispituju je ono što sjajni učitelji tako dobro rade. Daleko od toga da imaju negativan uticaj na učenje, greške ili neuspeh mogu da donesu mnogo bolje rezultate nego što možemo da zamislimo“.

Drugi su ipak bili zabrinuti zbog rizika od produbljivanja razlika između bogatih učenika i njihovih manje bogatih vršnjaka. „Čini se da postoji razlika između dece koja koriste tehnologiju od ranog doba, jer imaju pristup, i one dece koja nemaju pristup ovim spravama. Razlika između njih može da bude veća nego u tradicionalnim učionicama ukoliko uvedemo tehnologiju“, rekao je jedan od učitelja.

On je naglasio i da se učitelji već teško nose sa društvenim, kulturnim i ekonomskim izazovima. „Učitelji se suočavaju sa teškoćom prostog podučavanja dece da čitaju i pišu. Neka od dece dolaze iz kuća u kojima uopšte nema knjiga i, u ovakvom okruženju, tehnologija bi samo ometala učenje. Ipak, on je naglasio i da je tehnološko obrazovanje neizbežno obeležje škola budućnosti i neodvojivo od britanske konkurentnosti u budućnosti.

Zaključak o upotrebi tehnologije u školama dala je Koks: mislite o tome kako da tehnologija bude dostupna svoj deci; nemojte da zapostavljate druge aktivnosti kroz koje deca mogu da uče; fokusirajte se na stvaranje boljih samostalnih učenika; i možda najvažnije – fokusirajte se na to deca unaprede svoje veštine promišljanja. Nakon svega, rekla je Koks: „Mozak je još uvek najjači kompjuter“.

IZVOR: theguardian