U ogledalu predstave

FOTO: Fejsbuk stranica Gradskog pozorišta "Moravište"

Radi se o duodrami koja je nastala po istoimenom tekstu Ivana Panića, u režiji Vladana Cvetkovića, dugogodišnjeg amaterskog glumca, režisera, te profesora Gimnazije u Ćupriji. U ovoj duodrami, na sceni su Dušan i Obren.

O likovima

Aleksandar Mileusnić igra Dušana, mašinskog inženjera koji je ostao bez posla. Kako bi preživeo i prehranio porodicu, fakultetski obrazovan, noseći plavi radnički kombinezon prinuđen je da radi kao stolar. On je pošten čovek koji se teško miri sa situacijom u kojoj se nalazi. Dušan je dobričina, zahvalan svom kumu na pomoći oko ženinog posla. Na teške udarce, prinuđen je da se brani ćutanjem, savlađivanjem, povlađivanjem i čestim poginjanjem glave. On ćuti ne samo zbog zavisnog položaja već i zbog kumstva. Patrijarhalno odgajan, za njega je kumstvo svetinja i ponaša se u skladu sa tim.

Dejan Aćimović glumi Obrena, čoveka koji nije završio čak ni srednju školu, ali vozi džip, nosi skupu garderobu i vlasnik je nekoliko radnji i restorana. Ovaj kontroverzni biznismen, kako se to eufemistički kaže danas, je ohol, vulgaran, bezobrazan i bezobziran prema svom kumu, te mu bez imalo zadrške prebacuje kako ovaj treba da mu bude zahvalan za svu pomoć. Svestan da ima novca, lako se odlučuje na to da drugima potencira svoj „uspeh“; sklon je preterivanju u svakom smislu, te predimenzioniranju svoje patnje, ali i uspeha. Obren je praziluković koji stalno psuje i koristi svaku priliku da ponizi svog kuma maskirajući to „zezanjem“. On je perfidan i iskompleksirani lik koji se sili nad onim ko mu ne sme odgovoriti, jer ga drži u šaci.

O radnji predstave "Kume, izgore ti..."

Na prvi pogled, predstava prikazuje moderno kumstvo i iskušenja kroz koje ono prolazi u tranziciji. Radnja predstave počinje kada „kontroverzni biznismen“, Obren, dolazi u radionicu svog kuma Dušana kako bi video kako izgleda ormar koji je Dušan trebalo da napravi. U atmosferi radionice, pratimo razgovor dvojice višegodišnjih kumova. U njemu ima svega – društvenih, religijskih i političkih tema.

Miroljubiv razgovor često je prekidan agresivnim povišenim tonom kojim se Obren obraća svom kumu, verbalno ga napadajući, vređajući i ponižavajući. Ovakvim ponašanjem na videlo izbijaju njegova zavist, osećaj nesigurnosti i kompleks niže vrednosti. Razlog: Dušan je bio sve ono što on nije, a želeo bi da bude – mlad, lep, poželjan mladoženja, perspektivan fakultetski obrazovani muškarac. A sada je... samo bleda kopija sebe. Sada je vreme za Obrena! Ili, da parafraziram: „Došlo je vreme da i mi nesposobni malo prosperiramo“.

_event_management.gif

Dubljim sagledavanjem, uočavamo da su Duca i Buca zapravo emanacija dva ekstrema našeg društva – gubitnika i „dobitnika“. Njihov razgovor je dobar primer paradoksa današnjeg društva – Buca koji nije završio čak ni srednju školu ne libi se da fakultetski obrazovanom kumu drži predavanja. Odličan, jer pokazuje negativnu selekciju na delu – loši vladaju nad boljima. Pogledajmo samo reči koje Obren upućuje svom kumu: „Šta to vredi sad ta diploma? Čija diploma sad više vredi?“.

Vrhunac predstave „Kume, izgore ti...“ se može naslutiti zanimljivim i simboličnim prenošenjem ormara u Obrenov džip. U toj sceni, kumovi treba zajedničkim naporima da ga prenesu. Ali, publika može videti suštinu stvari. Već umoran od napornog rada i „mačevanja“ sa kumom, vredni i predani Dušan zapravo na sebe preuzima čitav teret prenošenja, dok Obren to samo gleda i glumi kako pomaže krijući se iza problema sa leđima. Već sledećeg trenutka, Dušan je na leđima, a preko njega pada ormar - savršeno i simbolično poručujući na kome je teret tranzicije.

Radnja doživljava vrhunac pri kraju predstave kada Dušan pada na kolena i jedva dolazi do daha čime se na simboličan način prikazuje veći deo društva koji je na kolenima u ovim tranzicionim periodima.

Sveukupni utisak o predstavi

Moj lični utisak o predstavi "Kume, izgore ti..." je dobra režija i još bolja gluma. Obzirom na to da tokom predstave pratimo razgovor između dva lika, radnja nije dinamična. Ali, dinamika nije ni poenta ove predstave već njena odlična, jasna i snažna poruka oličena u odnosu između likova, brzini replika. Iako na trenutke smešna, ovo je teška priča u kojoj dominira tragika oba lika i jednog društva.

Treba odati priznanje glavnim glumcima na hrabrosti da na svojim plećima iznesu jednočasovnu predstavu, u kojoj ima puno dijaloga koji se relativno brzo smenjuju. Iako amateri, Mileusnić i Aćimović se odvažno hvataju u koštac sa tematikom i sa uspehom uspevaju da svoje likove dočaraju verno. Odvažno, jer nije lako zapamtiti dug tekst. Smelo, jer je teško održati pažnju publike na petnaest minuta, a kamoli na sat vremena.

Imajući sve ovo u vidu, predložio bih vam da je obavezno pogledate. Nećete zažaliti!


Predrag je neka vrsta modernog don Kihota koji se bori sa vetrenjačama. I to samo zato što se Zalaže da pamet, sposobnost, kreativnost i društveni aktivizam budu mainstream.