Šta najviše muči srpske studente?

FOTO: Večernje novosti

Nov način života – studenti iz unutrašnjosti imaju dodatnih problema da se prilagode na novu sredinu. Oni se odvoje od primarnih prijtelja, od porodice, ponekad i od emocionalnog partnera. Najčešće se javlja osećaj usamljenosti. Njima je potrebno dosta pomoći i podrške kako bi se privikli na sve to.

Bolonjski sistem – čini se da na većini fakulteta ne funkcioniše dobro, svaki od njih primenjuju svoju „Bolonju“. Oni služi da olakša studentima prilikom učenja, ali to u praksi ne izgleda tako. Studenti i dalje uče po 500 ili 1000 strana, a uz to i imaju obavezna predavanja i kolokvijume. Srednja škola nije bila laka svima, ali tada nije bilo potrebno da se uči knjiga od petsto, sedamsto ili hiljadu strana za jedan ispit. Sada se studenti suočavaju sa činjenicom da moraju da uče mnogo više, a često ih obrazovni sistem nije pripremio za to.

EU%20GIF.gif

Bespotrebni predmeti – generalni stav studenata je da uče više nego što je to potrebno za njihovu materiju. Oni smatraju da imaju preobilno gradivo za učenje, kao i niz bespotrepnih predmeta, koji su van dometa njihove struke. (Šta će meni filozofija, sociologija, kulturna istorija, ako studiram strani jezik; ili fizika i engleski jezik ako studiram biologiju; ili pedagogija ako studiram matematiku). Oni zaključuju da im ti predmeti odvlače pažnju i oduzimaju vreme od učenja onoga što je vezano za njihovu struku i da je to razlog zašto kasnije nisu dovoljni stručni iz svoje oblasti.

kredit.jpg

FOTO: Najstudent

Sledeći problem prilikom učenja – koncentracija. O tome smo pričali u nekim od prethodnih tekstova.

Nakon učenja dolazi predispitna anksioznost. Anksioznost ili drugim rečima strah, koji je iracionalan, koji nema veze sa učenjem ili neučenjem, već sa (visokim) očekivanjima studenata. („Moram da položim taj ispit!“) Pre svega, strah od neuspeha, od pada na ispitu („Kako ću izaći pred očima profesora, roditelja..?“)

Imati želje i preferencije je zdravo i dobro za nas, jer nas vodi ostvarivanju ciljeva. Imati zahteve i očekivanja je nezdravo, jer nas neispunjenje istih uvodi u nezdrave emocije, navode psiholozi.

odlaganje_obaveza_300x211.gif

FOTO: Psihoterapijske teme

Prokrastinacija – „što možeš danas ostavi za sutra“, rečeno narodnim jezikom. Sa ovim se susreću svi studenti, ne samo srpski. Odugovlačenje sa učenjem, takođe se nadovezuje na prethodne probleme, na koncetraciju i obimnost gradiva. Odlaganje je način da ono što nas ne motiviše i ono što nam je manje lepo i zanimljivo, ignorišemo i ostavljamo po strani (dok se isto ne nagomila i ne krene da nas hvata panika – anksioznost).

Impotencija u dvadesetim – ovde je bitna moć autosugestije. (Na primer, muškarac koji stalno sebi govori da neće moći da zadovolji ženu, na kraju najverovatnije i neće moći.) Student koji stalno malerozno govori da neće položiti određeni ispit, pesimistički gleda na svaki izlazak pred profesorom, veće su šanse da će taj ispit pasti, što zbog treme, što zbog nesigurnosti. Pojedinac treba da radi na bezuslovnom prihvatanju sebe čak i onda kada doživi neuspeh.

Depresija – nažalost, ovo je česta boljka naših studenata. Mnogi ne žele da pričaju o tome, da zatraže pomoć, ali brojke su poražavajuće, čak 31,6 % studenata se susreće sa ovim problemom (prema ispitivanju koje je obavila grupa okupljena oko projekta „Pričajmo o tome” u januaru 2013. godine, na uzorku od sedamsto studenata Univerziteta u Beogradu). Razne vrste aktivnosti treba uvrstiti u svoj studentski život: šetnja, trčanje, vožnja rolerima ili biciklom, odlazak sa prijateljem na kafu, u pozorište, bioskop... Psihlozi smatraju da osoba treba da se upozna sa svojim snagama i slabostima, da prihvati sebe bezuslovno, i da nauči da prepozna misli koje dovode do toga da se depresija javi. Ali ono što je bitno za sve studente jeste da znaju da NISU SAMI, i da mogu slobodno da razgovaraju o o ovom problemu sa osobom od poverenja.

student_profimedia_0116137647_400x0.jpg

FOTO: 24 sata

Emotivni problemi tipa „da li ću ikada naći normalnog dečka/devojku?“, „ostavio/ostavila me je, šta sad?“ Odgovor leži kao u prethodnom pitanju, NISTE JEDINI, ovo ne muči samo vas, već većinu studenata, potrebno je obratiti se za pomoć nekom kome verujete (bilo da je to vaš drug/drugarica, roditelj, psiholog studentske poliklinike). Prvenstveno je potrebno da smo svesni ko smo, šta želimo, a šta ne i kada sebe zavolimo, onda možemo da volimo i drugo biće i da prihvatimo tu osobu takvu kakva jeste. Ponekad osoba treba da nauči da bude sama izvesno vreme, ponekad da proba da priđe nepoznatim osobama, ponekad da menja svoja ponašanja u vezi. Najvažnije da shvatimo da smo mi jedini koje možemo da menjamo.

Džeparac - takođe jedan od problema studentskog života. (Treba mi za izlaske, za žurke, za putovanja, za hranu, odeću..) Sve je lakše je naravno ako živite u studentskom domu ili delite stan sa cimerom, pa samim tim delite i za kiriju, hemikalije, stvari, hranu.. Ali ako ovo nije vaš slučaj, verovatno ste probali da istovremeno nađete neki posao i tako sebi olakšate studiranje. Da ne biste džeparac od kirije potrošili na izlaske i žurke, preporučujemo da novac za infostan držite po strani ili na svom žiro računu (koji ste prethodno otvorili u banci).

tema_620x0.jpg

FOTO: Večernje novosti

Ukoliko vam ovo nije bilo od pomoći ili imate neki problem, za koji mislite da muči samo vas, slobodno se obratite virtuelnom psihološkom savetovalištu (to možete učiniti putem mejla, skajpa ili foruma), a njihov sajt je: Pricajmo o tome.


Sanja je filozof, sanjar i veciti optimista

IZVOR: Studentski život / Uperi prstom