Suzana u „zemlji prava“
Milan Pavlović

U proteklih nekoliko meseci ste imali priliku da se upoznate sa pojedinim članovima tima našeg omladinskog udruženja iSerbia. Najpre ste se upoznali sa izvršnim direktorima našeg portala – dipl. soc. Milošem Jovanovićem i mr Anom Ranitović. Zatim, tu je Nikola Jurišić, stručni saradnik za edukaciju mladih, Jelena Dmitrović, koja je do nedavno bila asistent glavnog i odgovornog urednika portala i dr Vladimir Međak, stručni saradnik vodiča „Da pojednostavimo“. Pored njih, predstavili smo i nekoliko novinara našeg portala, a to su Tamara Vuksan i Amela Đurakovac.

Sada vam predstavljamo još jednu novinarku portala iSerbiaSuzanu Marjanović, koja zajedno sa ostalim novinarima (koje ćemo vam predstaviti u narednih nekoliko meseci) čini deo vrednih i mladih ljudi bez kojih ovaj portal ne bi mogao da funkcioniše.

Suzana Marjanović je rođena 9. septembra 1985. godine u Šapcu. Pre pet godina je u roku diplomirala na Pravnom fakultetu u Beogradu sa visokom prosečnom ocenom. Bila je sudijski saradnik (pomoćnik) Višeg suda iz oblasti krivične materije (teška krivica - preko deset godina kazne zatvora) i maloletničke krivice. Neko vreme je radila u privredi, a sada je zaposlena kao sekretar stručne srednje skole.

U slobodno vreme uči italijanski jezik i istražuje materiju psihologije za koju je posebno zainteresovana. Voli umetnost, ples, prirodu, kao i uživanje u druženju sa svojim prijateljima. Za portal iSerbia piše više od godinu dana. Ovo je njena priča...

Diplomirala si na Pravnom fakultetu u Beogradu. Zašto si upisala prava? Koja je tvoja prvobitna želja bila: da budeš advokat, sudija ili nešto drugo?

Smer pravnog tehničara u srednjoj ekonomskoj školi, koji sam završila, bio je dovoljan za sticanje pojma o osnovama prava, kao i za odluku da se u tome pronalazim. Bilo mi je interesantno saznanje da se i pravo temelji na načelima i principima koji se u konkretnoj materiji primenjuju, kao i da svaka norma ima duh kojoj pravnik treba da zna da pronađe smisao. Nisam imala predstavu šta bih konkretno bila kao pravnik, već me je kao studenta privlačio način na koji je potrebno izučavati pravo i shvatiti njegov smisao. Rada na studijama je bilo, ali i želje, pa je studiranje išlo lako i sa zadovoljstvom. Sam prelazak na praksu posle studija, koje su pretežno teoretske, nije bio nimalo lak. Međutim, kada jednom naučite da pronalazite načine i rešenja, pronalazićete ih uvek i za svaku prepreku.

Bila si pomoćnik (saradnik) sudije Višeg suda. Koje si veštine i znanja stekla? Opiši nam, kakvo je bilo to iskustvo?

Iskustvo je odlično, jer tada osetite i veštinu, ali i težinu jednog posla kao što je sudijski. Krivična materija teških krivičnih dela u kojoj sam radila podrazumeva da je po prirodi takvih dokaza smisao za logiciranjem i tumačenjem, posebno iskaza, neophodan, što se postepeno razvija kroz rad i iskustvo. Cenite dokaze, donosite odluku, odmeravate kaznu i sve obrazlažete. Nimalo jednostavan sudijski posao, veoma odgovoran i zahtevan, ali uvek zanimljiv.

U srednjoj školi si osvojila prvo mesto na Republičkom takmičenju iz retorike. Šta ti je donelo to takmičenje i da li si osvajala još neke nagrade? Smatraš li da bi mladi ljudi trebalo više da ulažu u sebe?

To je bilo prvo mesto za moju autorsku besedu odnosno za moj tekst, a treće ekipno mesto za učešce u improvizaciji teme. Došlo je neočekivano i ostalo za rado sećanje. Kasnije sam imala neka iskustva na fakultetu, kao i posle njega. Dosta se toga interesantnog i praktično primenjivog nauči, sretne i sazna. Rad na takvim sekcijama još u srednjoj školi mi je pomogao na studijama prava, a osim toga, iz takvog interesovanja sam uspostavila različite saradnje srodne toj oblasti. Naravno da bi mladi trebalo da ulažu u sebe, bez obzira koliko to ponekad izgleda uzaludno, jer bez borbe ne prođe nijedan dan, a sredstva za borbu birate sami.

U okviru iAkademije si pohađala kurs „Web novinarstvo“. Možeš li da nam preneseš utiske sa tog kursa?

Kurs je usledio kao nagrada za jedan moj tekst na portalu iSerbia koji je za kratko vreme imao mnogo pregleda i zbog čega sam ponosna. Mislim da sam dosta naučila o tome kako dati doprinos optimizaciji sajta, zatim tehnike i taktika veće posećenosti, analiza zahteva i potreba čitaoca, odnos sa konkurencijom. Sve naučeno sam praktično razrađivala kroz zadatke koje sam radila uz sugestije i kritike mentora.

Rekla si da volis psihologiju? Da li mislis da bi svaki pravnik morao da poseduje te veštine?

Moje iskustvo kao pravnika do sada je pokazalo da jeste neophodno. U materiji krivice, dokazi koje stalno srećete su nalazi sudskih veštaka medicinske struke, koji izlažu svoj stručni deo, ali sudija daje ocenu svih dokaza. Osim toga, kada govorimo o krivičnom delu ono ne postoji, ako nema krivice učinioca koja opet ima svoje psihološke elemente i stepene ili psihološke osnove, koji je isključuju. Zatim, tu je i utvrđivanje, uračunjivost, kao i odmeravanje kazne, s obzirom na uticaj olakšavajućih i otežavajućih okolnosti. Iz tih razloga psihologija za pravnika i primenu prava u praksi, igra bitnu ulogu, posebno u sudskoj krivičnoj materiji, ali i u celokupnoj pravnoj profesiji.

S obzirom na to da imaš iskustva u pisanju proze i poezije, da li si nekada objavila svoj rad ili si to pisala za sebe i svoje bližnje? Imaš li neki hobi? Šta je to što te ispunjava?

Ne, nisam objavljivala i ne planiram. Uvek imam neki hobi, sad učim italijanski i idem na ples.

Milan Pavlović
Milan Pavlović

Budući da pišeš za portal iSerbia, šta je to što te najviše inspiriše? Za sebe si navela da si ljubitelj raznolike umetnosti od unutrašnje lepote čoveka, preko spoljašnje lepote prirode, do kreativnog stvaralaštva. Možeš li da nam malo dublje protumačiš ovaj opis?


Inspiraciju za rad na sajtu mi dodatno daje kvalitetna, obrazovana i mlada ekipa sa kojom radim: dopisnici, urednik i asistent koji nas ne štede kritika, ali svakako rade na našem napretku i razvijanju naših potencijala zajedno sa nama. Takođe nas uče timskom duhu gde je doprinos svakog od nas bitan za napredak portala kao celine, čiji smo deo svi mi. Rad na terenu podstiče na društvenu aktivnost i veću upućenost na dešavanja oko nas.


Prva sintagma (unutrašnja lepota čoveka) se odnosi na to da, koliko navedeno retko srećem, toliko izuzetno cenim. Druga (spoljašnja lepota prirode) se odnosi na to da uživam u lepotama prirode tamo gde je ostala netaknuta oko nas, dok se treći deo (kreativno stvaralaštvo) odnosi na to da obožavam umetnost i stvaralaštvo.


Kakav je tvoj plan za budućnost? Čime želiš da se baviš?


Plan je da plana nema, osim da radim na sebi i na onome što volim. Sad radim u prosveti koja je na svoj način zanimljiva, ali i dalje imam u planu pripremu nekih ispita potrebnih za određene vrste službenika. Pravo je ogromno, pa ima mnogo oblasti koje mi u praksi nisu poznate, a možda se baš tu nekada pronađem.


Koja je tvoja poruka mladim ljudima koji studiraju ili planiraju da upišu prava?


Za uspešno studiranje prava mislim da je potrebno da se pravo voli, oseća i razume. Posle studija, kada se knjige zatvore, čeka vas drugačiji život pravnika u praksi, ali opet mnogo rada, samo u drugačijem obliku. Neophodno je negovati strast prema usponima, ali i naviku ka prihvatanju padova. Buduće studente prava čeka iščitavanje obimnih knjiga, što nije uzaludno. S obzirom na to da one od njih prave materijal koji se posle samo nadograđuje i oblikuje u praksi. Sve se može lako savladati na studijama prava, ako imate sposobnost apstraktnog razmišljanja, dobro raščlanjavanje bitnog od nebitnog, lako prodiranje u suštinu i formirane stavove, što su neke od odlika dobrog pravnika. Sve navedeno postoji samo, ako pravo volite i nosite ga u sebi.