Sudbina Amelije Erhart na pustom ostrvu
commons.wikimedia

Amelija Erhart (Amelia Earhart) zauzima posebno mesto u istoriji avijacije, u svetu koji se tradicionalno vezuje za muškarce: braću Rajt, Huana de la Sjervu, Čarlsa Lindberga, Hauarda Hjuza i druge. Amelija je svoj prvi let ostvarila 28. decembra 1920. iznad Long Biča (Kalifornija) zajedno sa pilotom Frankom Hoksom. „Kada sam se uzdigla na oko 60 ili 90 metara znala sam da to mora biti letenje“, priznala je kasnije. Erhartova je želela da leti i naučila je da leti, uprkos protivljenjima svoje porodice.

Severnoamerička avijatičarka rođena je u Ačinsonu (Kanzas) 1897. i postavila je nekoliko rekorda dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka: kao žena koja je letela na najvećim visinama, prva koja je preletela Atlantik, žena koja je dostigla najveću brzinu i, između ostalog, prva osoba koja je sama letela između Honolulua i Oklanda i između Los Anđelesa i Meksiko Sitija.

Zajedno sa Fredom Nunanom, preuzela je 1937. podvig letenja oko sveta, uz nekoliko sletanja. Letelica „Elektra“ je napravila prvi u istoriji let između Crvenog mora i Karačija u Pakistanu. Poslednji put signali su primljeni 2. jula 1937. kada se letelica nalazila iznad ostrva Hauland u Pacifiku. Napori za potragom rezultirali su neuspehom. Avion je nestao bez traga i događaj je pokrenuo sve vrste teorija.

Skoro 80 godina nakon toga pojavili su se novi dokazi koji potvrđuju jednu od teorija: „Elektra“ nije pala i potonula u more, već je prinudno sletela na ostrvo Nikumaroro (ili ostrvo Gardner), a dvoje pilota su živeli kao „brodolomci“ sve do svoje smrti. Fondacija TIGHAR, posvećena avijacijskoj arheologiji, navodi u svom saopštenju iz oktobra prošle godine „da je pronađena nova sličnost između Amelije Erhart i delimičnog skeleta jednog brodolomca koji je pronađen na ostrvu Nikumaroro 1940. godine“.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

Kosti sakupljene pre više decenija bile su zanemarene od strane britanskih vlasti nakon tvrdnje jednog specijaliste koji je isticao da pripadaju muškarcu. Posmrtni ostaci su izgubljeni i slučaj je ostao nerazjašnjen sve dok fondacija TIGHAR 1998. godine nije otkrila originalne britanske arhive koje su uključivale i medicinska ispitivanja vršena na skeletu u to vreme. Još jedno medicinsko mišljenje potvrdilo je da se ostaci poklapaju sa „ženom istog etničkog porekla i visine kao Amelija Erhart“.


Novi dokazi koje je otkrio antropološki forenzičar Ričard Janc sugerišu da „je brodolomac bio osoba srednjih godina, žena i belkinja sa podlakticama dosta dužim nego što je uobičajeno“, što je bila fizička karakteristika Erhartove, koju je posle potvrdio Džef Glikman, specijalista forenzičke medicine, pri proučavanju starih fotografija ove avijatičarke.


Ovi antropološki dokazi sumirani su sa materijalnim dokazima pronađenim na ostrvu: ostaci cipele, slične onoj koju je nosila Erhartova kada je nestala, dugmad i rajsferšlus avijatičarske jakne, kao i aluminijumske ploče aviona. Istraživači veruju da je avion pao baš u oblasti grebena i onda nestao duboko u moru. Ekipa Projekta Erhart vratiće se ove godine na ostrvo Nikumaroro da obeleži 80. godišnjicu smrti poznate avijatičarke i da potraži nove dokaze.



IZVOR: National Geographic