Sudar polova — da li smo zamenili uloge?

FOTO: I.ytimg

Naime, muškarci se često razvrstavaju kao alfa, beta ili omega muškarci, shodno stereotipnoj podeli kod životinjskih mužjaka, koje vuku poreklo zagovornika darvinizma. Naravno, ovakvo viđenje muškaraca postavlja se uglavnom u odnosu na žene, pa to vodi ka zaključku da one, izgleda, bivaju mera muškaraca. Ispada ovako: kakav ti je odnos prema ženi — takav si!

Medijski prikazana teorija razloge za takav status muškaraca vidi u ekspanziji tehnologije, koja je ženama omogućila da većinu toga obavljaju same, pa se muškarci iz dana u dan osećaju sve sputanijim i submisivnijim. Osim toga, izjednačavanjem statusa i položaja žena u društvu, ovakva gruba podela muškaraca je sve prisutnija. Neke novije podele dodaju tip za svako slovo grčkog alfabeta, međutim, nisu još uvek ustaljene, pa ćemo se držati već prepoznatljive klasifikacije.

Bez namere da suviše ozbiljno zađem u kompleksnost problema „muškarci protiv žena“, usmerila bih se na sistematizaciju muškaraca, kao alfe, bete i omege, koja nam omogućava da prepoznamo pripadnike suprotnog pola kao predstavnike društvenih arhetipova i njihove karakteristike.
Alfa mužjaci (pardon, muškarci). Odlično se prepoznaju, nema tu puno polemike. Pežorativno rečeno, to su oni mačo-tipovi sa dubokim džepom, dominantnim autokratskim stavom i karakternim crtama, tako da je njihova reč uvek poslednja – na poslu i kod kuće. Srećom (ili ne) po žene današnjice, takvi nisu u većini. Puni harizme i naglašenih figura, u centru su pažnje, kako ženskog, tako i muškog pola.

Naime, vlada mišljenje da danas svetom dominiraju beta muškarci.
A ko su bete? To su oni neupadljivi tipovi, kojima odgovara da budu u pozadini, a svojstva alfa mužjaka dobiju samo onda kada se osete ugroženima. Takođe, beta muškarac uskače u ulogu alfa muškarca kada se neki alfa iznenadno povuče, pa se ne toliko nabusiti beta momci pokažu da ipak mogu parirati i alfi. Međutim, to im ne leži baš previše, jer se po prirodi zadovoljavaju da budu u drugom planu, što im, verovali ili ne, ne stvara kompleks inferiornosti. S druge strane, više ih privlači intelektualni nego socijalni razvoj, pa se veruje da kao takvi nisu konstantno obasuti ženskom pažnjom (da li je zaista tako?).

Postoje razne definicije beta tipova među kojima se ističe jedna – da je reč o pametnom, tihom muškarcu, koji ne voli da ulazi u sukob sa drugima. Mana njihove dobroćudne prirode je što takve muškarce žene često radije smatraju istinskim prijateljem, nego čovekom svog života. No, preuzimanjem uloge alfa tipova, možda nije potpuna distinkcija izmedju alfa i beta muškaraca, jer kao što bete sporadično bivaju alfe, tako i alfe bivaju bete, a oni uspešniji postaju vladari iz senke.

je_li_on_prodorni_alfa_ili_osjecajni_beta_muskar.jpg
FOTO: 24sata.hr

A omega muškarci? Za njih se smatra da se zadovoljavaju onim što ostane iza alfa i beta muškaraca, ako uopšte nešto ostane. Ali, omege su te koje opstaju. Ima ih svuda oko nas, iako nisu mnogobrojni. Kažu da su to oni muškarci koji svoje falinke najčešće prikrivaju dobrim govorničkim veštinama. Na prvi mah dopadljivi i druželjubivi, premda često humor zamene sarkazmom, u suštini, omege se teže uklapaju u okvire današnjeg društva.

Statistika im ne ide na ruku, jer u medijima postoji brojka da je taj tip muškaraca najčešće neoženjen, živi sa roditeljima i posle tridesete, pa i četrdesete, majke im brinu o hrani, pranju i peglanju. No, tome u prilog idu i podaci koji govore da su ti frajeri muške usedelice, ekscetrici koji obično nemaju devojke, pa su neretko na seksualnom planu neaktivni, a korak dalje ide i tematika filma „The 40 Year Old Virgin“.

boximage.jpg
FOTO: Men s health

Opisujući ih, nailazimo na konstatacije da ti tzv. kućni tipovi većinu vremena provode sa daljinskim, telefonom ili laptopom u ruci – igrajući sofisticirane igrice ili pokušavajući da nešto stvaraju, pišu ili komponuju; poneki svoje vreme rasipaju na društvene mreže, po koji blog, ili stalno nešto guglaju; ili su pak dokoni u kafiću ili komšiliku sa drugaricama majke, bake i slično. No, da nije sve tako crno, govore omega muškarci, koji su pak u braku, ali prepuštaju suprugama svoju ulogu – da bude glava kuće, ali i vodi brigu o svemu; ona radi i zarađuje, brine o deci i kući, ali i o njima samima, stvarajući im prostora za njihovu pasivu i inferiornost, a time i njihov lični svet. Neretko, nemaju velikih ambicija; supruge uvažavaju kao da su veliki autoriteti, a to mnogim ženama, izgleda, veoma godi.

Postoji i paradigma tome u prilog - jake, dominantne žene privlače inferiorne muškarce, a jaki muškarci više preferiraju žene koje same za sebe nisu izazov i imaju submisivni položaj prema svom voljenom muškarcu.

Statistika pokazuje da su alfa muškarci 23% populacije, bete čine (čak) 70 %, dok onih, ne tako malih 7% obuhvataju omega muškarci. Time dolazimo do večite dileme, bilo sa aspekta muškarca, bilo iz ženskog ugla, šta je najbolje biti? Ako stav iz bilo čijeg ugla može biti istinit, pitam se da li je lako reći koji je tip muškarca najidealniji, najzahvalniji i najefektniji.

Da se narod balkanskih krajeva pita, izbor nesumnjivo pada na alfa muškrace, koji imaju čvrst stav, ali sve manje omiljen kod pripadnica nežnijeg pola.
Međutim, osvrnemo li se na evropske vrednosti i stavove, a pogotovo anglosaksonske i američke, dobijamo sliku beta muškarca kao poželjnog tipa, koji nesumnjivo i po brojnosti suvereno vladaju planetom. U prilog popularizacije te sorte članak u magazinu The Sunday Times, koji govori o tome šta savremene žene žele, i time zadaju udarac mačo muškarcima. Naime, porast uspešnih i finansijski nezavisnih žena propagira trend alfa žena, beta muškarac, kako u svetu tako i na Balkanu. Žene, dakle, postaju alfe, a muškarci bivaju bete! omege, takođe, da ne zaboravimo. Otuda sve manje alfa muškaraca u našem okruženju, a može se i primetiti sve veći broj onih trećih, degradiranih u svakom pogledu.

_veb_novinarstvo.gif

Dakle, beta muškarci su IN. Ako vas to čudi, preporučujem vam da pogledate malo pažljivije muškarce u vašem okruženju. No, ako među takvima, u svom okruženju naiđete na nepoželjne, oni bi isključivo mogli biti pritajene alfe. A šta ćemo sa omegama? Istraživanja govore tome u prilog da ipak ima žena koje vole baš takve, „mlakonje“. To su one koje su najpre trčale za alfama, pa su se razočarale, onda su preskočile bete, i spale na – omege – i otkrile da ni oni nisu za bacanje, po principu daj šta daš! Dakle, realnost je takva, ima nas raznih, a iz svačijeg ugla slika o čoveku je deo životne filozofije.

Pitanje je, koja je mera čoveka?


Anita je psiholog, borac za ljudska prava i edukator