Jakov Ignjatović, po nadimku Jaša, rođen je u Austrijskom carstvu 8. decembra 1822. godine. Književni kritičari su govorili da njegovi istorijski romani poput „Đurađ Branković“, „Kraljevska snaha“ i pripovetke „Krv za rod“, „Manzor i Džemila“ nemaju književnu vrednost, iako se publici — čitaocima — svideo njegov rad.
FOTO: Blog u Budimu gradu
Jakov Ignjatović se nije dobro slagao sa profesorima na univerzitetu u Pešti, gde je studirao pravo. Zbog toga je prekinuo studije i dobrovoljno otišao u mađarsku armiju. Kao tada već husar, završio je studije prava u Kečkemetu, a onda se zaposlio kao advokat.
Nakon izbijanja revolucije i mađarske kapitulacije, Jakov je otputovao u Beograd i zaposlio se kao novinar. Radio je i kao narodni sekretar, urednik, veliki beležnik, službenik imanja mitropolije, ali je i pisao svoje romane i prozne tekstove koje je prosleđivao Srpskoj čitaonici u Hrvatskoj. Njegovi najpoznaziji romani u kojima slika savremeni život srpskog društva su „Čudan svet“, „Večiti mladoženja“, „Stari i novi majstori“, ali i poslednji, a ne manje bitan „Patnica“.
Na inicijativu srpskog književnika Stojana D. Vujičića osnovana je zadužbina Jakova Jaše Ignjatovića. Svake godine na dan njegovog rođenja dodeljuje se povelja Zadužbine sa medaljom.
IZVOR: Wikipedia