„Sport and fun“ - kamp koji spaja

FOTO: Radoje Elez

Svaki dan na ovom kampu bio je detaljno isplaniran, aktivnosti osmišljene na način da u njima svako dete može da učestvuje, a da sve protekne u najboljem redu brinuli su se mentori grupa sa dugogodišnjem iskustvom u radu sa decom i četvoro volontera.

Prvog dana deca su još uvek pomalo stidljiva, drže se grupe dobro poznatih vršnjaka sa kojima su došli na kamp, ali nakon prve šetnje do plaže Vlasinskog jezera, međusobnog predstavljanja i dečije žurke sklapaju se prva nova prijateljstva, postaje nevažno ko je odakle ili sa kakvom pričom iz najranijeg detinjstva došao na kamp, neki dečaci i devojčice zaplešu zajedno, a za pet dana nekome se dogodi prva ljubav ili simpatija. Ipak, krenimo redom.

Nakon dolaska, smeštanja u hotel i odmora od puta grupa nastavnika, dece i volontera imala je kratku šetnju do jezera. Ovde je svaka škola – institucija ukratko predstavila svoj rad, a svako dete sebe. Nakon prvog zajedničkog fotografisanja i sastanka na kome su se podelila zaduženja i predstavile aktivnosti za sledeći dan, počela je dečija žurka. Odrasli bi teško pogodili šta se to sada sluša na zabavama mladih, pa su tu volonteri srednjoškolci koji preuzimaju ulogu didžejeva puštajući muziku za svoje nešto mlađe drugare.

Devoj_ice_sa_osmesima.jpg

FOTO: Radoje Elez

Svako prepodne sastojalo se od sportskih aktivnosti, a prve na redu bile su igre tolerancije. Ove igre su bile osmišljene tako da svako može da pronađe i iskaže sebe, a ujedno i da one nešto starije podsete na tradiciju ili igre bez granica. Deca su se takmičila u bacanju kamena sa ramena, hodanja u džaku, igrama sa obručima i drugim aktivnostima. Pobednik ovde nije bio u prvom planu. Bilo je važno da se svi zabave i osete da su jednaki sa drugima.

Narednog dana kampa za mnoge je bio najveći izazov, jer se tog prepodneva išlo u šetnju dugu 12 ipo kilometra što je značilo i uspon do Čemernika. Ipak, uz smeh, šalu i razgovor kilometri su bili kraći, a uspon lepši. Ono što je na mnoge ostavilo najjači utisak je turnir u malom fudbalu na kome su zajedno u ekipama igrala deca sa autizmom, deca iz redovnih škola, gluvo-nema deca i ona bez roditeljskog staranja, a najmlađi igrač je imao šest godina, dok je najstariji igrač bio petnaestogodišnjak. Zajedno u ekipama golovima su se podjednako radovali dečaci i devojčice. Zanimljivo je da je najmlađi učesnik kampa bio i najbolji strelac turnira, ali ono što je najvažnije fer igra i nesebičnost su bili na prvom mestu. Tako je turnir dobio i pobednika za fer-play, Nemanju, momka koji je nesebično dodavao lopte saigračicama čak i onda kada je bio u odličnoj poziciji da zatrese mrežu protivnika.

Za vreme popodnevnih aktivnosti deca su bila podeljena u tri grupe od kojih je svaka jedno popodne provela u šetnji u prirodi, na sportskim aktivnostima ili edukativnim radionicama na kojima su deca kroz igru učila o tome kako da reše nesporazum sa drugarima, osnove Srpskog znakovnog jezika i Brajevog pisma. Da bi svi mogli da prate i učestvuju na radionicama one su bile prevođene na znakovni jezik zahvaljujući angažmanu volontera. Radionice je vodila psihološkinja sa potpunim gubitkom vida.

Priroda.jpg

FOTO: Radoje Elez

Na kraju kampa zagrljaji, lepe želje, po neka suza zbog rastanka i puno slika u glavi koje još dugo neće izbledeti. Kamp je ostvario svoju najvažniju misiju, a to je povezivanje i druženje dece iz drugačijih socijalnih okruženja i sa različitim sudbinama i potvrdio da su svi ma koliko različiti jednaki u svojim potrebama za ljubavlju, pažnjom, poštovanjem i druženjem.

Kamp je pratilo i dvoje fotografa iz Trebinja Sandra Samardžić i Radoje Elez i nastavnik i fotograf iz Niša Bojan Pešić koji su nastojali da zabeleže najinteresantnije momente.

„Zadatak fotografa bio je da zabeleže osmehe dece koja su učestvovala na kampu, a 40 izabranih njihovih fotografija Nišlije će biti u prilici da pogledaju na izložbi koja će biti krajem leta održana u ovom gradu“, ističe za iSerbia portal predsednik sportskog udruženja „Nigresiv” iz Niša Marko Ristić.

Ovo je osma godina za redom u kojoj su se kampovi tog tipa održavali u našoj zemlji. Ovogodišnji kamp okupio je decu iz sedam škola – institucija:dečijeg sela iz Sremske Kamenice, SOS dečijeg sela iz Kraljeva, učenike iz multietničke Srpsko-albanske škole „Sijerinjska Banja“ iz Sijerinjske Banje, učenike iz specijalne škole „11. oktobar“ iz Leskovca, škole za učenike sa oštećenjem sluha SŠ „Bubanj“ iz Niša, kao i učenike osnovnih škola „Vuk Karadžić“ iz Doljevca i „Branislav Nušić“ iz Donje Trnave kod Niša. Organizator kampa je udruženje „Nigresiv“, a kamp od njegovog nastanka finansijski podržava Američka ambasada čije su predstavnice i ove godine bile gošće u jednom njegovom delu. Kupovinom majci za učesnike od udruženja koje okuplja roditelje dece koja boluju od retkih i teških bolesti kamp je podržala i Societe Generale banka.


Marija Milanović