Filip David: Sećati se ili zaboraviti?

FOTO: Blic

Osećanje prisutva zla u istoriji, u društvu, najpre u čoveku samom, navodi Filipa Davida da kroz svoja dela proučava fenomen zla. Od mračnih šuma, čudovišta, haotičnih svetova, fregmenata mračnih vremena, kroz eseje i pripovetke oduvek je izučavao sveprisutno i nadirujuće zlo, kao i u svom izvrsnom romanu “Kuća zaborava i sećanja”.

Njegovo maestralno pripovedanje o egzistencijalnim pitanjima postojanja je zasluženo nagradjeno. Filip David je dobitnik 61. NIN-ove nagrade 2014. godine za roman “Kuća sećanja i zaborava”! Lakim i jednostavnim pripovedanjem odmerenog stila uvodi čitaoce u radnju dela i dileme istog. Govori o Holokaustu, o stradanjima Drugog svetskog rata i stradanjima tokom istorije, o patnjama i užasima mrtvih, o bolu i traumama preživelih, o ljudskim sudbinama. Može li se uopšte pisati posle Holokausta? Može li se verovati posle toga? Ako može, a sigurno da može, kako može?

Najjače oružje protiv zla je jezik, ali treba izmisliti neki jezik jače snage i potencijala od ovog današnjeg, koji bi mogao najvernije izraziti sve užase stradanja. Nejezik je sada naša stvarnost, gola ljuštura bez suštine.

kuca_secanja_i_zaborava_filip_david.jpg

FOTO: Ebranicevo

Da bismo savladali zlo, moramo ga i dotaći. Za ovog pisca zlo ima bezbroj lica. Svemu čega se zlo dotakne, oduzima smisao, a od njega se ne može pobeći na kraj sveta niti sakriti u dubinama svoje ličnosti, zato ga neizbežno i proučava. Kao što kaže njegov glavni junak: “Pokušavam da otkrijem zašto je toliko nesreće u ljudskim sudbinama i kako se iz jednog mirnog, sređenog života prelazi u poremećena vremena, a gde život gubi svaki smisao”. Oni koji se sećaju užasa, kako da objasne sebi besmislena stradanja? Kako život da razumeju i nastave ga?

Biti ili ne biti?

_event_management.gif

Kod egzistencijalnog pitanja za nas mlade, ako ćemo biti, a bićemo, ostaje nam naše sećanje, naš identitet, naša bol, praštanje i potraga za razumevanjem. Na nama je da nešto uradimo sa zlom, ne da ponavljamo istoriju. Nama je ostalo da u sebe gledamo, ne bismo li bolji svet videli! Nama je ostalo da stvaramo najjače oružje protiv zla, neki novi jezik mladog društva, sa više snage i istinskih reči koji će nas ubediti da u budućnosti moramo, možemo i hoćemo da se okrećemo pravim vrednostima!


Suzana je ljubitelj raznolike umetnosti, od unutrašnje lepote čoveka, preko spoljašnje lepote prirode, do kreativnog stvaralaštva.