Prsa u prsa- tradicija i identitet


Šta definiše naš identitet i ko se, zapravo, krije iza našeg imena i prezimena?

Identitet, ukratko, predstavlja skup svih naših emocija i karakteristika, koji su u skladu sa nama, a odvojeni od drugih, manifestujući se kroz doslednost u ponašanju i doživljaju sebe. Ne postoje dve identične osobe i zato je identitet neprocenjiv. Prema Geštalt psihologiji, nas čine različiti delovi, ali smo mi, kao celina, više od naših delova. Dakle, naše ime i prezime je jedan deo nas, deo po kojem smo prepoznatljivi, ali naš identitet se ne određuje samo njime, već se njime upotpunjuje. Zagovornici ovog dela smatraju da ne bismo trebali da insistiramo na devojačkom prezimenu kao ključnom faktoru identiteta, jer, u suprotnom, insinuiramo ka tome da ne postoji ništa drugo što nas determiniše.

Ako se vratimo na matrijarhat, podsetićemo se da se dete određivalo i vodilo prema majci, jer žena je imala pravo da bira neograničen broj seksualnih partnera, a brak kao legalna forma nije postojao. Kasnije, uz pojavu patrijarhata monogamnog tipa, brak je legalizovan, a ženi je predstavljeno novo pravilo: promena prezimena kao znak poštovanja svog muža i tradicije, kao znak ljubavi. Brak, tako, često postaje oblik degradacije žene (umesto afirmacije i potvrđivanja), u kojem one postaju zarobljenice porodice, a neretko trpe i nasilje.

_veb_novinarstvo.gif

Zašto postoji strah?

Deklaracija, koju je napisala Elizabet Kejdi Stanton za Konvenciju o ženskim pravima, održanu 1848. u Seneku Folsu, Njujork, izložila je nepravde koje ženi nanosi muškarac:

-nikad joj nije dozvolio da ostvari svoje neotuđivo pravo na glasanje
-ako se uda, zbog njega je građanski mrtva
-uzeo joj je sva prava svojine, čak i pravo na platu koju zarađuje i u svakom pogledu je postao njen gospodar
-tako je uredio zakone o razvodu, da se sreća žene uopšte ne uzima u obzir
-monopolizovao je, gotovo sva, profitabilna zanimanja
-uskratio joj je ustanove za sticanje potpunog obrazovanja
-stvorio je lažno javno mnjenje tako što je svetu dao različite moralne nazore za muškarce i žene.

Rodne uloge muškaraca i žena razlikuju se od društva do društva i od kulture do kulture, ali kada su jasno definisane, teško je uticati na njihovu promenu. Sa takvim rodnim diferencijacijama, možemo reći da svako ima podređen i nadređen skup prava i obaveza, a u skladu sa tim gradi svoj identitet, opet u granicama koje određuje njihov pol. Tako je normalno da se žena posmatra kao brižna, osećajna, osoba kojoj je uloga da se ostvari kao majka i domaćica i koja je kod kuće na svojoj teritoriji, dok je za muškarca normalno da retko kada iskazuje emocije i da bude ređe kod kuće, zato što je dužan da izdržava i štiti svoju porodicu. Tako je definisano u patrijarhalno-tradicionalnim društvima, a tragovi ovih rigidnih uloga ostale su i u 21. veku.

Šta je rešenje?

Autorka veoma značajne enciklopedije Civilizacija i žena-Muška žena Aleksandra Slađana Milošević, spominje rat među polovima i tranziciju muško-ženskih odnosa, kao i kolaps u porodici, a u vreme promocije svoje knjige u Novom Sadu rekla je da ratno stanje između muškarca i žene mora da prestane.

-Takav rat postoji: muškarac automatski odstranjuje ženu kada je njegova vlast i dominacija prozvana. Rešenje je da i jedno i drugo odustanu od te pozicije u ratnom stanju, a žena mora da traži svoje punopravno mesto u muško-ženskom društvu.
Prema autorkinim rečima, žena u ranijim periodima, a po malo i danas, nije mogla da napreduje zato što je bila odstranjena od svega što ima veze sa dobijanjem informacija i sa literaturom.