Promocija mentaliteta

FOTO: Whatanart

Počnimo od društvenih mreža, kako obično kreće i dan. Zaista su korisne na ovaj ili onaj način, a meni baš za ovaj tekst, jer me je jedan veoma čest fenomen društvenih mreža probudio iz neinspirativnog dremeža. Da nije bilo tako bogatog, a opet, jednoličnog sadržaja na početnoj strani fejsbuka, možda sve ove misli koje slede ne bi ni nastale.

Nekima odmah proradi dugme hajd, neki ih redovno prate, a neki se njima i sami bave. Bilo kako bilo, na društvenim mrežama sve češće vidimo gotovo identične fotografije na kojima su uvek ista osoba, isto ogledalo, ista pozadina, slična poza (ruka zakačena za rebro, noga bliža kameri je prava kao strela, a ova druga je nonšalantno zabačena unazad), a različiti su haljina i datum. Nova serija fotografija pristiže uglavnom jednom nedeljno.

Više nije samo pretpostavka da su društvene mreže idealan način za samopromociju i da pomoću njih se brže razvija egocentričnost. Međutim, pre nego što i pomislite da izustite da su u pitanju osobe koje vole da poziraju, da sakupljaju lajkove, pozitivne komentare, što više publike i da budu Kardašijani svog sela, bojim se da se kod većine ne radi o tome. Barem ne na svesnom nivou.

Kada je reč o nekom proseku, zaista imamo slučaj uobičajene osobe koja ide u školu/na fakultet/posao, ima vezu, ponekad izađe sa prijateljima i u realnom životu ne diže nikakvu famu oko sebe. Međutim, neko bi primetio da je iza ekrana sve lakše, pa i direktna samopromocija. Tamo će svako moći da vidi baš onaj uhvaćen trenutak kada pod određenim uglom, uz odgovarajuće padanje svetlosti izgledate najlepše, što uživo možda neće. Ko vas pre dve večeri nije video kako vam dobro stoji nova haljina, videće čim se uloguje na fejsbuk.

Ipak, da vas ne zavara prethodni pasus, jer nije poenta u tome da se na društvenim mrežama oslobađa ono za šta u realnom životu osoba nema hrabrosti. Ima i toga, ali o tome ćemo diskutovati možda nekom drugom prilikom. Sada nas zanima šta je to što osobe nagoni da tako očigledno samopromovišu svoj fizički izgled ukoliko to nije svesna potreba za popularnošću.

Smatram da imamo dva faktora, barem kada je u pitanju mentalitet sa našeg podneblja, koji utiču na objavljivanje na stotine fotografija, koje ne obeležavaju ništa drugo i raznoliko sem proporciju tela i izraz lica određene osobe.

Naime, na našim prostorima, uglavnom kada su u pitanju mladi, nije toliko zastupljen stav u vezi razvijanja raznih veština, karijernog usmeravanja ili nekog vida aktivizma. Naše društvo još uvek ima linearan razvoj, gde je uobičajeno da se dođe do prihvatljivog stepena obrazovanja, da se nađe solidan posao, zasnuje porodica i da se fizički uklapate u neki standard prijatnog izgleda. Sve što je izvan toga, za pohvalu je, a što manjka, izaziva nezadovoljstvo.

S druge strane, naši mladi su okruženi svetom medija, koji isuviše odstupa od našeg uobičajenog poretka. Prosečan čovek u Srbiji uglavnom živi jednostavnim životom, bez preterane ekstravagancije i eksponiranja, ali voli da pogleda nešto, za njega, drugačije. Naši mediji (takođe jednolični) najčešće izveštavaju o spoljašnjem izgledu poznatih ličnosti, koji je uvek predstavljen u pozitivnom svetlu, a takođe i same te poznate ličnosti redovno i javno promovišu svoj fizički izgled na veoma agresivan i nametljiv način.

EU%20OM.gif

Mlada osoba, svesno ili nesvesno, počeće da oponaša ono što očigledno donosi dobre rezultate. Dobar rezultat za nekoga ko želi svima da pokaže da je privlačan svakako jesu pozitivni komentari na račun njegovog izgleda. Međutim, za razliku od poznatih ličnosti, koje sebe dobro prodaju time što izgledaju dobro i što mnogo ljudi to zna, čini se da prosečne devojke ne rade to, barem ne uvek, iz sličnih motiva. Naime, tu se više ne radi previše o svesnoj nameri da osoba sebe ispromoviše kao fizički privlačnu, već je, usled pozitivnih osećaja, došlo do ulaska u kalup jednog društveno traženog ponašanja. Kada posmatrate ponašanje svojih prijatelja na društvenim mrežama, kada vidite odnos ponude i potražnje na nivou izazivanja reakcija, jasno je šta sledi, ukoliko ste im iole slični.

Iako putem društvenih mreža naša omladina postaje egocentrična i svojim objavama traži lično priznanje, ipak devojka koja ne može da izađe iz kuće, a da nije naškljocala nekoliko identičnih fotografija za fejsbuk, a čije razlike samo ona vidi, često ne radi to iz svesne namere da postane popularna. Tako nešto već je postao šablon individualnog ponašanja u društvu gde svako može da nam postane publika.

Tako su naši foto-modeli društvenih mreža nekako razapeti između jednolične škole medija, koja ih uči da dobre posledice donosi samopromocija svog izgleda i srpske škole, koja ima neki standard, i dokle god se u njega uklapaju i ne izlaze previše iz mase, nema potrebe da preterano razmišljaju i vrše introspekciju.

Čini se da nismo najbistriji krastavci u društvenoj tegli. To je sve zato što ne ulazimo previše u analizu posledica koje želimo ili onih koje proizilaze, već samo, kao na traci, izbacujemo ono što se obično radi, bez ikakve raznovrsnosti.

Tako naši mladi završavaju dve životne škole, koje, gle ironije, ne uče o raznovrsnosti života - bez gledanja van kutije, jer nas je društvo vaspitalo u okvirima veoma jednostavne kutije. Eh, da nam je bar nešto da napravimo koju rupu i proširimo vidike. Ili je i ta ideja van kutije?!

Think_Outside_the_Box.jpg

FOTO: Positiveinspirationalquotes


Marija će vas u svom maniru sprovesti kroz razne teme o svakodnevnom životu i nama u njemu, a da vas pritom uopšte ne štedi ponekad surovo istinitim komentarima.