Problem izrečenih planova

Sigurno ste se začudili kada ste pročitali naslov. Pa naravno da ću svima razglasiti svoje genijalne planove kada iznad moje glave zasvetli lampica, reći ćete. Ne sumnjam, i ja sam takvih sklonosti. Prosto, takva smo vrsta da volimo da se hvalimo, čak i pre nego što učinimo nešto vredno hvale. Nedavno, jedan naslov mi je skrenuo pažnju - Ne govorite drugima o svojim planovima!

Da li vam se ikada dogodilo da osećate pritisak zbog tuđih očekivanja i straha da nećete postići ono što ste nekome rekli da ćete uraditi? Složićete se da je situacija utoliko lakša ukoliko imate očekivanja od osobe sa kojom najčešće delite svoje planove i koja vam sve te poduhvate toleriše. Ta osoba ste vi. Ali, kada odlučite da pokrenete neki samostalan projekat, a o tome obavestite svoje roditelje i prijatelje, osim već postojećeg pritiska oko sprovođenja tog projekta, prisutan je i pritisak zbog tuđih očekivanja i eventualnog osećaja neprijatnosti pred tim osobama ako projekat zakaže. Samim izricanjem svojih planova drugim osobama, dajete sebi dva zadatka. Prvi je da ostvarite svoj projekat. Drugi je da ga nužno ostvarite. Zašto naglašavam to nužno? Zato što vam to vaša, uvek uspaničena, podsvest govori kada god znate da neko od vas ima očekivanja koja su usmerena ka pozitivnom ishodu.

Time sebi stvarate dve otežavajuće okolnosti u sprovođenju svog projekta. Oduzimate sebi energiju da se potpuno koncentrišete na svoj projekat, jer je deo energije usmeren na razmišljanja o tome da se pokažete pred drugima. Takođe, time sebi stvarate dodatni pritisak. Ne brinite, sigurno vas neću savetovati da ćutite kao zaliveni o svojim planovima. Ne mogu od vas očekivati da idete protiv svoje potrebe da se ponekad poveravate bliskim osobama. Takođe, u tome se oslikava vaša bliskost sa vama dragim osobama. Moja ideja se sastoji u sledećem:

Najpre se istrenirajte u izgovaranju svojih planova. Izgovarajte ih naglas pred ogledalom. Pažljivo slušajte i uočićete kako taj plan zvuči kada ga pretvorite u nešto objektivno, što možete čuti i za šta možete videti sebe kako to izričete. Kada budete i sami sebe videli kao svog sagovornika, koji u vašim očima ima očekivanja od vas, naučićete se da i druge posmatrate na isti način i već će vam psihološki biti lakše spram tuđih očekivanja. U slučaju neuspeha, takođe sebi naglas iznesite taj ishod. Posmatrajte u ogledalu svoju reakciju kada se sa tim suočavate. Ona sigurno neće biti pozitivna, ali to i jeste ono što nam treba. Tako ćete naučiti da se licem u lice, počev od sebe, suočavate i sa povratnim informacijama koje nisu baš pozitivne. Na kraju krajeva, tuđa očekivanja i reakcije su nešto na šta se možete navići i nećete praviti sebi tamni oblak nad glavom zbog istih. Uostalom, ideja svega ovoga se sastoji u nečemu daleko bitnijem.

Pogledajte koji je bio prvi korak. Najvažnije je da se u izricanju svojih planova i u njihovom ostvarenju (ili eventualnom neostvarenju) uvek suočite najpre sami sa sobom. Odatle učite da se suočavate sa drugima, odatle započinjete sopstvene projekte. Na početku sam vam spomenula da vam je lakše kada sami sebi iznosite planove. Međutim, zašto je tako teško pogledati sopstveni odraz u ogledalu kada zakažete? Zapravo, izgovaranjem svojih planova i rezultata naglas objektivnom sebi, onom koji vas posmatra i kojeg čujete, a ne sa kojim komunicirate samo u mislima, učite da se suočite najpre sa sobom, a potom i sa ostalima. Stoga, naviknite sebe na suočavanje sa povratnom informacijom od samih sebe i izbeći ćete pritisak od tuđih očekivanja i koncentrisaćete se na svoje planove. Sva je prilika da će vam se povećati šanse za uspeh.

Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostimaa OVDE