Problem inkluzije u obrazovanju vidljiv i rešiv!

Foto: Andrej Mihailović - Neon Photography

Inkluzija u visokom obrazovanju podrazumeva dostupnost visokog obrazovanja (na svim nivoima studija), podjednakog kvaliteta za sve pripadnike društva, bez obzira na pol, rasu, nacionalnu pripadnost ili versko opredeljenje. Jedan od studenata, koji je upisan u okviru inkluzivnog programa visokog obrazovanja, je i naš sagovornik Stefan Pantić, student Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, koji je slep od rođenja.

- Stefane, kako bi na osnovu ličnog iskustva ocenio stanje inkluzije u visokom obrazovanju u Srbiji? Koje su prednosti i mane inkluzivnog procesa?

Situacija je daleko od zadovoljavajuće. Na skali od 1 do 10, stanje inkluzije u visokom obrazovanju bih ocenio sa šest. O prednostima se teško može govoriti, još dosta toga mora da se uradi, da bi proces inkluzije zaživeo u pravom smislu reči. Najveći nedostatak, odnosno mana, je nepostojanje literature na Brajevom pismu, što mnogo otežava proces studiranja. U Srbiji, u Beogradu, postoji nekoliko mesta gde imate Brajev štampač, ali se uvek postavlja pitanje troškova štampanja i nabavke posebnog papira za ovu vrstu štampe.

- Da li smatraš da se iz godine u godinu situacija popravlja ili stagniramo u primeni inkluzije u visokom obrazovanju?

Mislim da se situacija popravlja, iako ima još dosta problema. Učestvovao sam na dosta radionica i seminara na temu inkluzije u visokom obrazovanju, što je s jedne strane dobro, jer se kod drugih ljudi razvija svest o stvarnim potrebama slepih studenata, ali kada je, s druge strane praksa u pitanju, kada treba preduzeti konkretne korake u rešavanju određenih problema, to ide sporo. Na Fakultetu muzičke umetnosti, čiji sam ja student, na primer, postoji Brajev štampač na kome literatura nikada nije štampana, jer nisu u mogućnosti da nabave papir i zbog toga što niko nije nadležan time da se bavi.

s_FMU_Stefan_Nikola.jpg
Foto: Andrej Mihailović - Neon Photography

- Kako si se odlučio za FMU i na koji način si se pripremao za prijemni ispit?

Završio sam Srednju muzičku školu „Kosta Manojlović“ u Zemunu, išao sam na takmičenja i osvajao nagrade, tako da su studije u oblasti muzike došle kao logičan nastavak. Pripreme za prijemni ispit nisu trajale dugo, ali mi je značilo što sam pre izlaska na prijemni bio u mogućnosti da razgovaram sa profesorima koji su mi dali prave informacije o zahtevima prijemnog ispita. Osim toga, nekoliko nedelja pred prijemni sam radio sa koleginicom koja je u tom trenutku već studirala na FMU, a dosta informacija može da se dobije i na zvaničnom sajtu FMU-a. Na prijemnom sam sve polagao usmeno, pred komisijom i nije bilo nikakvih problema. Svi su bili veoma ljubazni i predusretljivi.

- Opiši nam kako izgleda jedna tvoja radna sedmica na fakultetu?

Četiri dana sam u Beogradu, nekada i manje, uglavnom kada imam predavanja i tri dana u Aranđelovcu. Trudim se da ispratim sva predavanja i da odradim sve svoje predispitne obaveze na vreme.

9_14546141824.jpg
Foto: Marina Lopačić - Newsweek

- Koju asistivnu tehnologiju u učenju koristiš i na koji način dolaziš do literature koja ti je neophodna?

Koristim program na računaru koji je u suštini čitač ekrana (engl. Screen reader). Ovaj program čita tekstove koje imam u elektronskom formatu, kako na ćirilici, tako i na latinici. Nekoliko knjiga, koje sam još u srednjoj uspeo da obezbedim sebi, takođe mi koriste. Koristim i literaturu koja je dostupna na onlajn platformi Brajev oblak.

Najveći problem su notni tekstovi koje prekucavam ručno, tako što mi kolega diktira, a ja kucam na mašini koja je u izuzetno lošem stanju, ali i dalje radi. Za jedan notni tekst, koji stane na stranicu A4 formata, potrebno je oko 40 min. da se prekuca, tako da je to proces koji iziskuje dosta vremena.

- Da li ti profesori, asistenti i kolege studenti izlaze u susret kada ti je neophodna pomoć u učenju i na koji način?

Da. Sa profesorima se uvek dogovaram i uvek sve rešimo. Srećna okolnost je što na FMU, pa i na mom odseku, nema mnogo studenata, tako da profesori uvek nađu vremena da dodatno radimo i nikada nije bilo problema. Više puta su mi profesori nudili mogućnost da mi skrate gradivo, kako bih uspeo sve da postignem na vreme, naročito zbog problema sa dostupnošću literature, ali to nisam koristio i ipak uspevam sve da postignem.

br_1_14546138707.jpg
Foto: Marina Lopačić - Newsweek

- Smatraš li da je neophodno da studenti u inkluzivnom obrazovanju imaju lične asistente i koje su prednosti ove vrste podrške?

Mislim da je to veoma dobra vrsta podrške, naročito u situaciji kada nije moguće doći do literature na Brajevom pismu. Personalni asistent može u suštini biti i kolega s fakulteta ili roditelj, ali kada je čitanje stručne literature u pitanju, u mom slučaju notnog teksta, onda je bolje da to radi neko ko je iz struke.

- Koristiš li studentski smeštaj i menzu? Da li koristiš neku stipendiju?

Da, živim u Studentkom domu „Kralj Aleksandar I“, ali iz praktičnih razloga ne koristim menzu. Što se stipendije tiče, koristim stipendiju koju dodeljuje Ministarstvo prosvete, na osnovu proseka sa studija, ništa više.

- Da li si se na FMU susreo sa nekim oblikom diskriminacije i ako jesi, u čemu se ona ogledala?

Nije uvek sve bilo sjajno i nije teklo glatko, ali to ne bih podveo pod diskriminaciju, tako da - ne. Sa kolegama se lepo slažem.

- Planiraš li da nastaviš studije?

Da, planiram da upišem master studije na FMU, jer bih želeo jednog dana da radim kao predavač, nastavnik solfeđa slepoj deci i da radim na poboljšanju uslova rada i obrazovanja.